Direkt zum Hauptbereich

Posts

Es werden Posts vom Mai, 2023 angezeigt.

MOJA ISELJENIČKA PRIČA-4dio

Marko sve dobro razmišlja i po svoje studira,o prošlosti i sadašnjosti za budućnost, sebe i svoje djece te nastavlja dalje! Naša djeca danas rastu u novim okolnostima, sasvim drugačijima nego što smo ih mi imali, pažljivo slušaju naše priče, iako ih ne mogu usporediti sami sa sobom, mi roditelji ulažemo sav nas trud, kako bi oni bolje živjeli, nego što je nama bilo u našoj ondašnjoj domovini. Vjerujem, kaže Marko, da oni bolje žive, ali ne i zadovoljnije. Iako se ovdje dobro zaraditi i mi radimo puno prekovremenih sati, zahtjevi života nas i naše djece, često puta prelaze granice naših financijskih mogućnosti, tako da se neki puta i u našoj obitelji mora uzeti i kredit u obzir, pogotovo ako želimo nešto i u domovini sagraditi. Roditeljska kućica nam je već stara ne isplati se obnavljati. Ne znamo ni sami tko će u njoj živjeti, situacija u domovini je sve gora i gora, živimo između dvije strane, nismo ni ovdje ni ondje. Uz sav taj trud i rad ni sami ne primjećujemo, kako su nam djeca v...

MOJA ISELJENIČKA PRIČA- treći dio

Osim sakupljanja financiskih sredstava,obuće, odjeće,hrane, te kućnog namještaja za prognanike kao i kancelariski namjeütaj za policijske postaje, općine i građevinskog materijala, Marko je slikao sa svojom kamerom, ratne strahote u svojoj zemlji te ih je iznosio marljivo Njemačkoj javnosti kako bi Nijemci već iz prve ruke bili upoznati o ratnim zbivanjima koja su se tada u njegovoj domovini događala, najmanje šest puta u godini, on je bio u svojoj domovini sa konvojima različite veličine, i marljivo je zapisivao što bi sve bilo tada potrebno sakupiti. Kako bi najbolje pomogao i saznao što je najpotrebnije.  On je još i danas čvrsto povezan sa humanitarnim biroom, za prognanike i izbjeglice svoje domovine. Marko je pomagao, nikada nije ni neće tražiti uzvrat svoje pomoći istom mjerom, ponosan je na pisma i zahvalnice koje je dobivao za cijelo to vrijeme, a posebno je ponosan, da je Hrvat, on i dalje ponosno predstavlja svoju naciju u Njemačkoj, i ponosan je da danas ima svoju slobo...

MOJA ISELJENIČKA PRIČA-2 dio

Iz godine u godinu, mi djeca smo rasli i bili sve veći a život na selu bio nam je sve teži i teži. Iz dana u dan bilo nam je sve jasnije, da ćemo i mi jednog dana morati k roditeljima u iseljeništvo,nama još tada u nepoznato, ali to su bila za nas tada samo maštanja i nadanja.  Nije lagano opisati taj dječji osjećaj kojega smo mi kao djeca tada proživljavali, baka nam je bila dobra, ona nam je kuhala čuvala nas i prala, svakog dana slala nas u školu i dočekivala, ali za domaću zadaću pomoć, falili su nam mama i tata, nitko nam nije mogao nadomjestit naše roditelje, molili smo Boga da se uskoro sastanemo, čim prije zajedno, kako bi opet bili jedna potpuna i zajednička obitelj. Bili smo sa bakom onako mladi i neposlušni, teško smo očekivali maminu pismo, da nam se i mama javi, nestrpljivo smo čekali poštara i trčali pred njega iz dana u dan.  Ta naša nestrpljivost bila je sa jedne strane izmiješana sa ljubavlju a sa druge strane radoznalošću, što će se sada sa nama dogoditi? Dan...

MOJA ISELJENČKA PRIČA

  Iseljeničke priča 1 dio Često puta se rado podsjetimo oni nekadašnjih starih vremena, dok smo još bili djeca i hodali bosi i po pijesku i po travi, za koja najčešće volimo kazati da su bila bolja od današnjih vremena. Narodna nošnja je tada bila izrađena i nosila se iz domaćega platna,one su i danas iste a ljudi se mijenjaju  Najčešće je su to nošnje muške rubače i hlače, ženske bljuze i krila, posteljina, plahte, štrojsaka, slamarice i vainkušnice. Mnogi će se još rado sjetiti, pogotovo oni koji su nosili obojke na nogama, u svojim kožvenim ili gumenim opankama i čizmama od domaćega platna, u modi je tada bio najlon, perlon, vuna, svila, a kao najbolji prašak za pranje rublje upotrebljavali su se Plavi Radion i Nila. Najveća sastajališta tada su bile domaće hiže, kao javni centri i sastajališta poslužila su putna križanja, sve dok nisu niknule zadruge uz njih i seljački domovi. Negdje u ta vremena rodio se i naš Marko u jednoj siromašnoj obitelji, koji vam želi ispričati s...

LUKA POKUPSKA _REČICA-priča iz mojih dječjih dana!

  Priča iz mojih dječjih dana!   Još se sjećam kao jučer, One kuće male, Bila je ona na obali Kupe od pokojne Bare.   Rasla sam na obali u Pokupskoj Luki, Kada su Žišlavci svoji lađu vukli.   Vukli su je štrikom i konje zapregli, Ali koji nisu uvjek lađu vući htjeli. Uz kupu je raslo i vrbovo granje, Koje je otežalo vučenje lađe.   Bila je tu i lađa stajajući na Kupi, Koji nisu nikada lađari povukli. Tu su lađu po imenu Marica zvali, u kojoj su spavali svi lađari stari.   Uvjek su tu bliskali,lampaši i svjeće. Uvjek smo mi znali kud se lađa kreće.   Mogla bi i dalje,da o lađi pišem, Ali mi se neće da crtam i pišem. Prestat ću o snovima od te lađe stare, I od male kuće od pokojne Bare.   Ta je Bara moja stara baka bila, koja me je uvjek rado u krilo primila. Sada zbogom ostani stara bako moja,   Od srca te pozdravlja unučica tvoja. Branka.   Iz albuna moje mame Branke Z...

JA SE UVJEK RADO SJETIM LUKE POKUPSKE I MOJI DJEČJI DANA

  Ja se uvjek rado sjetim moji dječji dana!   Kad sam bila djevojčica mala, u Rečici ja sam rublje prala.   Sve na Kupi u Pokupskoj Luki, rublje prala nićve podizala. i u pomoć svoju majku zvala.   O Rečico ja se tebe sjećam, kada je cvalo cvijeće, u rano proljeće, toga nikad zaboravit neću.   Sve se je to zbivalo u Pokupskoj Luki, kad sam svoju dječicu nosila na ruki. Rečička me majk rodila i na noge postavila. O Rečico ti si uvjek bila moja draga domovina mila.   Ja se uvjek rado sjetim, starog grada tvoga, i od,Janka Draškovića Dvora, tu sam išla ja u školu i molila Boga.   Tu je moja stara baka, svoje brašno mlela, i od Petra mlinara još za žgance htela. Stari petar nije imal svoje desne ruke, pa su bile to za njega prevelike muke.   Kada sam se vraćala,išla sam u Crkvu, I uz Sv.Josipa preko stare Općine stigoh ja u Luku i do gostionice, kod Jakopine, tu su uvjek stajali ljudi s k...

KAO DJETE JA SAM RASLA U POKUPSKOJ LUKI-REČICI POKRAJ RIJEKE KUPE

Kao dijete ja sam rasla u Pokupskoj Luki-Rečici pokraj rijeke Kupe! Kao dijete ja sam rasla pokraj rijeke Kupe, gdi se je zemlja rušila od te stare Rute. Naša stara kućica na obali je bila, i ona se je skorom u vodu srušila. Uz kupu je rasla vrbovina stara, koja je u proljeće uvjek rano cvala. Njezino je cvijeće žute boje bilo, koje se je uz vodu kao zlato vilo. Agacija je isto bijelo cvijeće cvala, i sa svojim mirisom ksebi me je zvala. Uvjek sam si rado na korjene sjela, i mislila sam zašto je ta agacija bijela. Ja sam došla na ideju, kada je već kasno bilo, kada se je bijelo cvijeće, u trnje razvilo. Uvjek se rado sjećam, kad sam bila mala, kada me je moja baka Bara, po imenu Branka zvala. Djete moje nejdi nikam, daleko od Rute, da ne padneš ti u vodu, od te rijeke Kupe. Sjećam se i toga, kada je bili snega, kada smo se sanjkali, ispod Ćenkovog brjega. Djetinstvo me moje, uvjek u životu prati, zato želim da se opet u Rečicu vratim.   PJESMICA IZ ALBUMA MOJE POKOJNE MAME BRANKE. ...

GROF JANKO DRAŠKOVIĆ U REČICI JE ZASLUŽAN DA MU SE STVORI SPOMENIK U NJEGOVOM PARKU

  INICIJATIVA Tekst:Josip Josef Mayer Janko Drašković uz svoja povjesna djela je zaslužan da mu se na njegovom imanju podigne spomenik.Što bi ujedno postao i početak poticaja turističke destinacije na ovom djeliću europskog svijeta kugle zemaljske,pod nazivom Rečica Luka pokupska kraj karlovca. O dvorcu Janka Draškoviša i njegovom imanju već je puno članaka pisalo,mnogi smo se nadati da će upravo to povjesno vrijedno djelo oživjeti selo Rečicu-Luku pokupsku i preostala susjedna sela.A onda nam se je dogodilo nešto ne vjerojatno predviđeno,da će imanje biti takorekuć iz pred nosa prodano Najveće zvijezde osim onih na nebu su ljudi na zemlji. Upravo u ljude nam je potrebno ulagati.Kao prvo u državnim,lokalnim upravnim i samouprevnim institucijama,a onda i na,gospodarskim,društvenim i pojedinačnim mjestima . Jer ako ulažemo u ljude,oni će to dobrotu prepoznati,te nam ga svojom ljubavlju uzvratiti. Želimo li više života u našim selima,gradovima i rualnim područjima.Potrebno nam j...