JA SE UVJEK RADO SJETIM LUKE POKUPSKE I MOJI DJEČJI DANA

 

Ja se uvjek rado sjetim moji dječji dana!

 Kad sam bila djevojčica mala,

u Rečici ja sam rublje prala.

 Sve na Kupi u Pokupskoj Luki,

rublje prala nićve podizala.

i u pomoć svoju majku zvala.

 

O Rečico ja se tebe sjećam,

kada je cvalo cvijeće,

u rano proljeće,

toga nikad zaboravit neću.

 

Sve se je to zbivalo u Pokupskoj Luki,

kad sam svoju dječicu nosila na ruki.

Rečička me majk rodila i na noge postavila.

O Rečico ti si uvjek bila

moja draga domovina mila.

 

Ja se uvjek rado sjetim,

starog grada tvoga,

i od,Janka Draškovića Dvora,

tu sam išla ja u školu i molila Boga.

 

Tu je moja stara baka,

svoje brašno mlela,

i od Petra mlinara još za žgance htela.

Stari petar nije imal svoje desne ruke,

pa su bile to za njega prevelike muke.

 

Kada sam se vraćala,išla sam u Crkvu,

I uz Sv.Josipa preko stare Općine

stigoh ja u Luku i do gostionice, kod Jakopine,

tu su uvjek stajali ljudi s koli iz Kupčine.

 

Svega toga ja se sjećam kao da je jučer bilo,

o Rečico ti si bila od uvjek moja zemlja mila.

U tebi još uvjek raste dunja djeda moga,

pod kojom je on često sjedio i molio Boga.

 Iz albuna moje pokojne mame.

Za župni list župe sv.Ivana Krstitelja,Rečica

Pripremio:Josip Mayer