Direkt zum Hauptbereich

Posts

Od 1998. do danas – što možemo učiniti zajedno?

Od 1998. do danas – što možemo učiniti zajedno? Prije gotovo tri desetljeća pročitao sam jedan tekst iz 1998. godine o tadašnjim odnosima domovine i dijaspore. Danas mu ne pridajem veliku važnost, ali istina se mora znati - kako se tada razmišljalo i kako su se osjećali ljudi koji su, iako daleko od Hrvatske, srcem, radom i djelima pomagali domovini. Ne pišem ovo da otvaram stare podjele niti da tražim krivce. Prošlost ne možemo promijeniti, ali možemo odlučiti što ćemo iz nje naučiti. Zato je moje jedino pitanje danas: Što možemo učiniti bolje za Hrvatsku i za naše ljude, bez obzira gdje žive? Zašto sam tada morao oštro reagirati? Jer sam i sam mogao poginuti. Moje organiziranje humanitarne pomoći počelo je pred Božić 1991. Od tada sam organizirao i pratio konvoje prema Hrvatskoj, neke osobno prema Sisku i Sisačko-moslavačkoj županiji. Nisam bio sam. Uz mene su bili brojni iseljenici kojima je tada cilj bio jedan - pomoći Hrvatskoj. Tada se nisu gledale razlike - odakle je t...
Letzte Posts

LJUBAV JE JAČA OD GRANICE- I OD RATA

Ljubav je jača od granice - i od rata Krv nije voda ona je magnet: A tehnologija neka nam bude most, ne oružje. Živimo u vremenu velikih podjela. Granice se dižu u glavama, na internetu, u politici.   A istovremeno, u stvarnom životu, granice padaju. 1. Ljubav ne poznaje granice Brakovi se sve više miješaju.Mladi se sve više upoznavaju preko iternetskih mreža.I to nije slučajnost. To je naše najveće bogatstvo.   Znanost i radna iskustva govore isto: najpraktičnija i najuspješnija su miješana društva. Mladi i stari. Različite nacije. Različita iskustva.   Tako je u politici, gospodarstvu, u udrugama i na poslu. Kroz miješane timove dobivamo pozitivno ozračje i radni napredak. To sam i sam doživio .   U Mercedesu, u odjelu Versuch - izrade prvih probnih dijelova i motora.   Uz Nijemce, radili su Hrvati, Srbi, Talijani, Turci, ljudi iz miješanih brakova. Najmanje je bilo Rusa i Japanaca, a kasnije su i oni došli. Ne samo kao radnici, već kao v...

Mostovi prema Europi - zapis iz 2000. koji i danas traje

Mostovi prema Europi - zapis iz 2000. koji i danas traje U svojoj arhivi čuvam članak iz Večernjeg lista od subote, 15. srpnja 2000. godine. DOKAZANI HUMANITARAC POKREĆE AKCIJU PROMOCIJE HRVATSKOG TURIZMA U tekstu pod naslovom MOSTOVI PREMA EUROPI novinar N. Čutuk piše kako Josef Mayer iz njemačkog grada Berglena, čovjek koji je za vrijeme najžešćih granatiranja mnogo puta donosio humanitarnu pomoć skupljenu među Hrvatima i Nijemcima u Sisak, dolazi u Sisak dogovoriti detalje knjige "Domovina je i ljubav i bol". Želio je ispričati istinu o malim ljudima iz iseljeništva koji su za Domovinskog rata pomagali Hrvatskoj i koji mogu biti most između Hrvatske i Europe. Ovaj članak prilažem ne radi vlastite promocije, već da se zna istina kako je bilo. U tom vremenu, uloga dijaspore bila je dvostruka. S jedne strane humanitarna pomoć , s druge - promocija hrvatskog turizma. Bilo je izuzetno važno objasniti prijateljima u Njemačkoj i Europi gdje su granice rata, a gdje je...

Hrvatska (ne)sloga: Između mitskih kletvi i povijesnih Lekcija

Hrvatska (ne)sloga: Između mitskih kletvi i povijesnih Lekcija Generacijama se među Hrvatima provlači isto pitanje:zabrinjavajuće je pitanje zašto tako teško postižemo zajedništvo u mirnim vremenima, dok u trenucima kriza i sportskih uspjeha dišemo kao jedno? Mnogi će u šali ili zaobilno spomenuti kako je na naš narod bačen nekakav povijesni urok. No, što se zapravo krije iza toga – stvarnost ili praznovjerje? Mit o uroku: Kletva kralja ZvonimiraNajpoznatija priča o "uroku nesloge" seže u 11. stoljeće. Prema narodnoj legendi, nakon što su ga nesložni velikaši napali, kralj Dmitar Zvonimir je u samrtnom hropcu prokleo narod riječima da više nikada nemaju vladara svoje krvi i da vječno služe tuđinu. Stoljećima se ova legenda koristila kao pučko objašnjenje za gubitak samostalnosti i stalne unutarnje razmirice. Iz psihološkog kuta, prebacivanje krivnje na "urok" ili sudbinu često je služilo kao utjeha i opravdanje za vlastite povijesne pogreške.Pouka pisaca: Sin...

Dva doma — a srce nigdje potpuno

Dva doma — a srce nigdje potpuno Život u dijaspori otvara mnoga teška pitanja: zašto se vratiti u domovinu? Ratovi su kroz povijest lomili obitelji, posebno obitelji iz miješanih brakova. Tako je bilo i u Domovinskom ratu, gdje su stradali branitelji, starci, žene i djeca. Slične podjele danas gledamo i u Ukrajini, ali i diljem Europe i svijeta. Djecu učimo poštivati sve ljude, nacije i različitosti, a opet ratovi stvaraju granice među srcima. Zato je važno graditi mir, suradnju i zajedništvo. Upravo tu djeluje organizacija Marshall plan za Hrvatsku uz dijasporukoja kroz projekte poput CRO GREEN, proizvodnju zdrave hrane i razvoj centara znanja od Frankfurta do Zagreba pruža otvorenu ruku hrvatskom iseljeništvu i poziva na dugoročnu suradnju i povratak korijenima . Jer istina dijaspore često stane u nekoliko rečenica: Kad jednom odeš iz svog rodnog mjesta, više nigdje ne pripadaš potpuno. 
 Pola srca ostavi š tamo gdje si ro đ en, gdje su korijeni i djetinjstvo, 
 a druga po...

Marshallov plan za Hrvatsku: Učimo iz prošlosti za kvalitetniju budućnost

Marshallov plan za Hrvatsku: Učimo iz prošlosti za kvalitetniju budućnost Živimo u vremenima koja ne praštaju pasivnost. Dok nas pritišću galopirajuća skupoća, siromaštvo i globalna neizvjesnost, čekanje da netko drugi riješi naše probleme više nije opcija. Učimo iz prošlosti za kvalitetniju budućnost! Povijest nas uči da se iz najvećih kriza izlazi isključivo radikalnim zajedništvom . Kada je Njemačka nakon 1945 . podizana s dna, ključ Marshallovog plana nisu bile samo strane investicije, već sami građani. Radili su svi aktivno, uz stručno vodstvo – žene, starci, cijele obitelji. Dali su svoje radne ruke, dok je država osiguravala materijal i logistiku. Tako su izgrađene škole, bolnice i vatrogasni domovi. To je bio model koji je spojio narod. Upravo to povijesno zajedništvo, prilagođeno modernom dobu, Republici Hrvatskoj nudi udruga „Marshall plan za Hrvatsku“ kroz prijedlog dugoročnog partnerstva s državom. Preokret u 21. stoljeću donosi umjetna inteligencija . AI sustav u sl...

Josip Josef Mayer: Moj blog kao knjiga – Hrvatska je i moja Domovina

Tko sam ja? Od Rečice do Mercedesa i Ambasadora zajedništva Moje ime je Josip. Tako su me u rodnom kraju krstili, na svetoj grudi s koje sam krenuo na dalek put. Moje društvene aktivnosti započele su još u mladenačkim danima, u DVD Rečica davne 1964. godine, u mom rodnom selu Rečica, Luka pokupska pokraj Karlovca. Put me odveo u dijasporu, među našu emigraciju s kojom dijelim gorki i ponosni kruh tuđine još od šezdesetih godina, gdje me svi poznaju pod imenom Josef . Profesionalni vijek proveo sam radeći dugi niz godina u Stuttgarsskom Mercedesovom probnom i razvojnom odjelu motornih dijelova, gdje sam stekao zvanje mehaničara. No, uz precizan mehaničarski rad, moja prava misija bila je i ostala očuvanje hrvatske kulture i zajedništva. Kroz desetljeća života u Njemačkoj bio sam dugogodišnji aktivni član Hrvatske kulturne zajednice Stuttgart te HKSU „Zrinski“ Waiblingen. Uz to, s ponosom ističem da sam i dugogodišnji aktivni te pasivni član Udruge prijatelja grožđa i vina, vinara ...