AKO TOLIKO VOLE HRVATSKO ISELJENIŠTVO ZAŠTO GA DESETLJEĆIMA GUBE Ako toliko vole hrvatsko iseljeništvo – zašto ga desetljećima gube? Piše:Josip Josef Mayer Čitam članak Večernjeg lista s akademkinjom Jasnom Čapo, meni vrlo dragom i aktivnom osobom koja se godinama bavi hrvatskim iseljeništvom i migracijama. I ponovno se pitam ono što se pitam već više od trideset godina, koliko pratim hrvatsku iseljeničku politiku: Što se to zapravo događa u Hrvatskoj? I sam sam nekada bio suradnik Večernjeg lista, kao i nekih drugih lokalnih i iseljeničkih medija. Pisao sam i govorio o odnosu Hrvatske prema svojim ljudima izvan domovine. I zato danas teško mogu šutjeti. Godinama slušamo iste priče: treba poticati dopunske škole i učenje hrvatskog jezika, povezivati domovinu i iseljeništvo, privlačiti ulaganja, poticati povratak i popravljati demografsku sliku Hrvatske. Sve to zvuči dobro. Ali nakon toliko godina čovjek se mora zapitati: gdje su rezultati? Jer nije dovoljno govoriti o...
Dok se svijet dijeli, evo lekcije koja nam treba! Svjedočimo vremenima nezapamćenih geopolitičkih i državnih podjela. Karte se ponovno crtaju, granice se zatvaraju, a svijet se dijeli. Dok veliki lideri vode svoje političke igre, u meni se budi ono najvažnije pitanje: Gdje je u svemu tome nestao čovjek? Povijest nas uči velikim lekcijama. Sjetimo se samo Njemačke nakon Drugog svjetskog rata – država je bila sravnjena sa zemljom. Ali kako su se podigli? Država je osigurala financije i materijalna sredstva, a građani su se okupili oko stručnih ljudi i dali ono najvrjednije – svoje radne ruke. Gradile su se ambulante, škole, javni objekti. Radilo se za zajednicu, bez kalkulacije. Nekada su ljudi imali manje, ali su bili spremniji dati više za opće dobro. A pogledajte nas danas. Živimo u vrijeme stalnih najava novih ratova, divljanja cijena i velike skupoće hrane i goriva. U ovakvim kriznim vremenima, pitanje zajedništva i solidarnosti postaje ključno gospodarsko i socijalno pitanje ...