KAO DJETE JA SAM RASLA U POKUPSKOJ LUKI-REČICI POKRAJ RIJEKE KUPE

Kao dijete ja sam rasla u Pokupskoj Luki-Rečici pokraj rijeke Kupe!

Kao dijete ja sam rasla pokraj rijeke Kupe,

gdi se je zemlja rušila od te stare Rute.

Naša stara kućica na obali je bila,

i ona se je skorom u vodu srušila.

Uz kupu je rasla vrbovina stara,

koja je u proljeće uvjek rano cvala.

Njezino je cvijeće žute boje bilo,

koje se je uz vodu kao zlato vilo.

Agacija je isto bijelo cvijeće cvala,

i sa svojim mirisom ksebi me je zvala.

Uvjek sam si rado na korjene sjela,

i mislila sam zašto je ta agacija bijela.

Ja sam došla na ideju,

kada je već kasno bilo,

kada se je bijelo cvijeće,

u trnje razvilo.

Uvjek se rado sjećam,

kad sam bila mala,

kada me je moja baka Bara,

po imenu Branka zvala.

Djete moje nejdi nikam,

daleko od Rute,

da ne padneš ti u vodu,

od te rijeke Kupe.

Sjećam se i toga,

kada je bili snega,

kada smo se sanjkali,

ispod Ćenkovog brjega.

Djetinstvo me moje,

uvjek u životu prati,

zato želim da se opet

u Rečicu vratim.

 PJESMICA IZ ALBUMA MOJE POKOJNE MAME BRANKE.

Insights ansehen

Beitragsreichweite: 378

Alle Reaktionen:

43Du, Marijana-Goran Grdina, Kralj Franjo und 40 weitere Personen