Priča iz mojih dječjih dana!
Još se sjećam kao jučer,
One kuće male,
Bila je ona na obali Kupe od pokojne Bare.
Rasla sam na obali u Pokupskoj Luki,
Kada su Žišlavci svoji lađu vukli.
Vukli su je štrikom i konje zapregli,
Ali koji nisu uvjek lađu vući htjeli.
Uz kupu je raslo i vrbovo granje,
Koje je otežalo vučenje lađe.
Bila je tu i lađa stajajući na Kupi,
Koji nisu nikada lađari povukli.
Tu su lađu po imenu Marica zvali,
u kojoj su spavali svi lađari stari.
Uvjek su tu bliskali,lampaši i svjeće.
Uvjek smo mi znali kud se lađa kreće.
Mogla bi i dalje,da o lađi pišem,
Ali mi se neće da crtam i pišem.
Prestat ću o snovima od te lađe stare,
I od male kuće od pokojne Bare.
Ta je Bara moja stara baka bila,
koja me je uvjek rado u krilo primila.
Sada zbogom ostani stara bako moja,
Od srca te pozdravlja unučica tvoja.
Branka.
Iz albuna moje mame Branke
Za Župni list župe sv.Ivana Krstitelja,Rečica
Pripremio:Josip Mayer
Kommentare
Kommentar veröffentlichen