Direkt zum Hauptbereich

KUDA IDE OVAJ SVIJET?

Kuda ide ovaj svijet? 🌍

Svjedočimo vremenima nezapamćenih geopolitičkih i državnih podjela. Karte se ponovno crtaju, granice se zatvaraju, a svijet se dijeli na "naše" i "njihove". Dok veliki lideri vode svoje političke igre, u meni se budi samo jedno, ono najvažnije pitanje: Gdje je u svemu tome nestao čovjek?

Povijest nas uči velikim lekcijama ako želimo gledati. Sjetimo se samo Njemačke nakon Drugog svjetskog rata – država je bila sravnjena sa zemljom, gotovo potpuno razrušena. Ali kako su se podigli? Država bi osigurala financije i materijalna sredstva, a građani bi se okupili oko stručnih ljudi i dali ono najvrjednije – svoje radne ruke. Tako su se gradile ambulante, škole, krovovi gradskih mrtvačnica, ali i susjedne štale. Radilo se za zajednicu, radilo se za susjeda, bez kalkulacije i bez pitanja "koliko će meni netko to platiti?". Nekada su ljudi imali manje, ali su bili spremniji dati više. Ljude je držala zajedno čista ljudskost i solidarnost.

A pogledajte nas danas. Živimo u nikad bogatijem, a nikad otuđenijem svijetu. Danas, u vrijeme stalnih najava novih ratova, divljanja cijena i velike skupoće hrane, goriva i svega onog osnovnog što je potrebno za ljudski život, ovo pitanje pomoći postaje jedno od najizazovnijih gospodarskih i socijalnih pitanja našeg vremena.

Umjesto da nas kriza zbliži, skupoća nas često zatvara u vlastiti strah i ravnodušnost prema tuđoj patnji. Postali smo zatvoreni u svoje male ekrane i vlastite interese, a prva susjedna vrata postala su nam miljama daleka. Podjele s vrha države neprimjetno su se spustile među nas – u naše obitelji, među prijatelje, na ulice. Danas se i za najmanju pomoć prečesto traži račun ili interes.

Ako dopustimo da nas ove velike političke podjele i ekonomski pritisci potpuno razdvoje, i ako zaboravimo kako je to biti čovjek za čovjeka, onda smo doista izgubili bitku. Svijet se neće promijeniti na velikim summitima, nego u našim dvorištima. Možemo li ponovno naučiti pružiti ruku, udružiti se i pomoći jedni drugima bez interesa – podijeliti, olakšati teret susjedu, biti oslonac? Jer na kraju dana, kada se sve podjele i krize zaborave, ostat će samo jedno pitanje: jesmo li ostali ljudi?

Razmislimo malo o ovome:

Suočeni sa skupoćom i nesigurnošću, mislite li da nas ova situacija polako prisiljava da se vratimo jedni drugima i starom načinu solidarnosti? Kako se danas uopće možemo organizirati i pomoći susjedu ili prijatelju, a da pritom i sami opstanemo? Pišite mi u komentarima, volio bih čuti vaše mišljenje.

#KudaIdeOvajSvijet #Ljudskost #Solidarnost #Zajedništvo #Povijest #Ekonomija #Skupoća #Empatija #BudimoLjudi #RazmišljanjeDana

Deutsche Version (Verzija na njemačkom):

Wohin steuert diese Welt? 🌍

Wir erleben Zeiten beispielloser geopolitischer und staatlicher Spaltungen. Landkarten werden neu gezeichnet, Grenzen geschlossen und die Welt wird in „wir“ und „die anderen“ unterteilt. Während die großen politischen Führer ihre Machtspiele spielen, stellt sich mir nur eine, die allerwichtigste Frage: Wo ist in all dem der Mensch geblieben?

Die Geschichte lehrt uns große Lektionen, wenn wir nur genau hinschauen. Erinnern wir uns nur an Deutschland nach dem Zweiten Weltkrieg – das Land lag in Trümmern, es war fast völlig zerstört. Aber wie haben sich die Menschen wieder aufgerichtet? Der Staat stellte die Finanzen und die materiellen Mittel bereit, und die Bürger kamen mit Fachleuten zusammen und gaben das Wertvollste, was sie hatten: ihre eigenen Hände Arbeit. So wurden Krankenstationen, Schulen, die Dächer städtischer Leichenhallen, aber auch die Ställe der Nachbarn wiederaufgebaut. Man arbeitete für die Gemeinschaft, man arbeitete für den Nachbarn – ohne Kalkül und ohne die Frage: „Wie viel bekomme ich dafür bezahlt?“. Früher hatten die Menschen weniger, aber sie waren bereit, mehr zu geben. Es war die reine Menschlichkeit und Solidarität, die die Menschen zusammenhielt.

Und schauen wir uns heute an. Wir leben in einer Welt, die reicher als je zuvor ist, aber auch so entfremdet wie nie zuvor. Heute, in Zeiten ständiger Kriegsandrohungen, explodierender Preise und einer enormen Teuerung bei Lebensmitteln, Treibstoff und allem, was für das menschliche Leben notwendig ist, wird diese Frage der gegenseitigen Hilfe zu einer der größten wirtschaftlichen und sozialen Herausforderungen unserer Zeit.

Anstatt dass uns die Krise näher zusammenbringt, schließt uns die Teuerung oft in unserer eigenen Angst und Gleichgültigkeit gegenüber dem Leid anderer ein. Wir haben uns hinter unseren kleinen Bildschirmen und in unseren eigenen Interessen verschanzt, während die Tür des nächsten Nachbarn meilenweit entfernt scheint. Die Spaltungen von der Staatsspitze sind unbemerkt zu uns durchgesickert – in unsere Familien, unter Freunde, auf die Straßen. Heute wird selbst für die kleinste Hilfe allzu oft eine Gegenleistung oder ein persönlicher Vorteil erwartet.

Wenn wir zulassen, dass uns diese großen politischen Spaltungen und der wirtschaftliche Druck völlig trennen und wir vergessen, was es bedeutet, füreinander da zu sein, dann haben wir den Kampf wirklich verloren. Die Welt wird sich nicht auf großen Gipfeltreffen verändern, sondern in unseren eigenen Hinterhöfen. Können wir wieder lernen, uns die Hand zu reichen, uns zusammenzutun und einander ohne Eigennutz zu helfen – zu teilen, dem Nachbarn die Last zu erleichtern, eine Stütze zu sein? Denn am Ende des Tages, wenn all die Spaltungen und Krisen vergessen sind, bleibt nur eine Frage: Sind wir Menschen geblieben?

Denken wir kurz darüber nach:

Glaubt ihr, dass uns diese Situation angesichts von Teuerung und Unsicherheit langsam dazu zwingt, wieder zueinander und zu der alten Form der Solidarität zurückzukehren? Wie können wir uns heute überhaupt organisieren und einem Nachbarn oder Freund helfen, während wir gleichzeitig selbst versuchen, über die Runden zu kommen? Schreibt es mir in die Kommentare, ich würde gerne eure Meinung hören.

#WohinSteuertDieseWelt #Menschlichkeit #Solidarität #Zusammenhalt #Geschichte #Wirtschaft #Teuerung #Empathie #LasstUnsMenschenSein #GedankeDesTages

Kommentare

Beliebte Posts aus diesem Blog

ŠTO MOŽE UČINITI UZ DIJASPORU GRAD BIOGRAD NA MORU-MOGU I MORAJU UČINITI I PREOSTALI HRVATSKI GRADOVI!

Ovo je naš prvi korak u stjecanju biogradske diplome u svijetu! Kolumnist: Josip Josef Mayer Povijest nas obvezuje. A sadašnjost nas testira. Biograd na Moru, srednjovjekovni kraljevski grad utemeljen još u 9. stoljeću, nije isti simbol hrvatske povijesti i identiteta – danas postaje primjer kako se odgovorno i strateški razmišlja o budućnosti. Dok mnogi hrvatski gradovi i općine i dalje pasivno promatraju demografski pad iseljavanja, Biograd na Moru odlučio je djelovati. Od povijesnog identiteta do moderne strategije Gradi koji je nekoć bio krunidbeno mjesto hrvatskih kraljeva danas gradi novu viziju – onu u kojoj dijaspora nije samo emotivna poveznica, već ključni razvojni resurs. Biograd na Moru aktivno radi na demografskoj revitalizaciji kroz konkretne i inovativne projekte povezivanja s iseljeništvom. Posebno se ističe usmjerenost na potomke hrvatskih iseljenika iz Južne Amerike – ljude koji nose hrvatsko podrijetlo, ali traže priliku, sigurnost i perspektivu. Proj...

NE TRAŽIMO PRIZNANJA-TRAŽIMO DJELOVANJE: POSTANITE AMBASADORI HRVATSKE BUDUĆNOSTI!

Ne tra žimo priznanja-tražimo djelovanje:Postanite ambasadori Hrvatske budućnosti! Kolumna.Josip Josef Mayer Gospodin Kruno Kajić , kako sam kaže, u zlatnim je godinama. I moja malenkost – još dvije pa 80. U tim godinama više ne tražimo titule, zahvalnice ni odličja. Jer što bi mi s njima? Ona ne zatvaraju krug – ona ga otvaraju . Ona obvezuju. Tjeraju na još više rada , još više odgovornosti. I zato se prirodno nameće pitanje: možemo li još? Naš odgovor je jasan – možemo. I moramo. Naša najveća zahvalnica nije priznanje na papiru. Naša zahvalnica je što smo postali ambasadori Udruge Marshall plan za Hrvatsku. Ambasadori jedne ideje koja povezuje Domovinu i dijasporu. Ideje koja vjeruje da Hrvatska, uz mlade, obrazovane i hrabre ljude, može i mora napredovati. Cijeli svoj život, od stvaranja hrvatske države, nismo izlazili na ulice , nismo protestirali niti galamili . Naš put bio je drugačiji – rad, disciplina i ideja . U dijaspori smo stvarali, razmišljali, pisali. Nudi...

MOJE OTVORENO PISMO VLADI RH I HRVATSKOM SABORU!

Poziv na zajedništvo i novi početak između domovine i dijaspore! Tekst:Josip Josef Mayer Osobno sam jedan od onih koji su, s trbuhom za kruhom, napustili Hrvatsku davnih šezdesetih godina prošlog stoljeća. Danas mi je 77 godina i već 62 godine živim u Njemačkoj, uvjek povezan sa Hrvatskom. Tijekom tog dugog razdoblja pratim hrvatsku iseljeničku politiku — više od 30 godina. Nažalost, moram reći da ona nije uvijek bila usklađena s interesima ni hrvatske države ni nas u dijaspori. Zato danas pišem ovo otvoreno pismo – ne iz kritike, nego iz brige i ljubavi prema Hrvatskoj. Poziv Vladi RH, Hrvatskom saboru i medijima Molimo Vladu Republike Hrvatske, Hrvatski sabor, kao i sve lokalne i iseljeničke medije i portale, da podrže i predstave našu inicijativu – rad i djelovanje udruge „Marshall plan za Hrvatsku uz dijasporu “. 
 Na š a je udruga ve ć razvila niz platformi, a jedna od najvažnijih je CRO GREN – proizvodnja zdrave hrane , koja se upravo predstavlja po hrvatskim županij...