HRVATSKA BI MOGLA POSTATI RAJ NA ZEMLJI KADA BI ISKRENO POZVALA SVOJU DIJASPORU NA ZAJEDNIČKU SURADNJU

Hrvatska bi mogla biti još ljepša, bogatija i uspješnija zemlja kada bi iskreno i bez podjela pozvala sve one koji je vole i koji godinama za nju rade, pomažu joj i ulažu u njezinu budućnost.To je njezina dijaspora.

Dijaspora ne bi smjela biti prisutna samo kada su fešte, obljetnice i svečani susreti. Ona bi trebala biti trajni i ravnopravni partner Hrvatskoj u gospodarskom razvoju, povratku stanovništva, otvaranju novih radnih mjesta i stvaranju boljih uvjeta za život.

Za privlačenje veće pažnje na dijasporska ulaganja i za poticanje povratka hrvatskih iseljenika

potrebno je više ljubavi, odgovornosti i međusobnog poštovanja, a manje političkih i društvenih podjela.

Bilo bi dobro da sve hrvatske političke stranke postignu što širi konsenzus oko jedne jednostavne činjenice: Hrvatskoj njezina dijaspora treba, a dijaspori treba uređena, pravedna i uspješna Hrvatska.

Zato bi briga o dijaspori trebala biti vidljiva u svim relevantnim državnim institucijama – od tijela nadležnih za demografiju, useljavanje i gospodarstvo, preko Središnjeg državnog ureda nadležnog za Hrvate izvan Republike Hrvatske, pa sve do županija, gradova i općina.

Potrebno je stvoriti konkretne programe kojima bi se našim ljudima izvan Hrvatske omogućilo lakše ulaganje, pokretanje poduzeća, kupnja ili korištenje zemljišta, gradnja, zapošljavanje i konačno – povratak.

ZAPUŠTENO ZEMLJIŠTE TREBA POSTATI RAZVOJNI RESURS

Jedan od velikih problema Hrvatske jest velik broj zapuštenih zemljišta. Takvih primjera ima i u Vinodolu i njegovom zaleđu, ali i u mnogim drugim krajevima Hrvatske.

Mnoga su zemljišta zarasla u trnje i grmlje, neka desetljećima nisu obrađivana, a dio ih ima neriješene vlasničke odnose jer su vlasnici preminuli, nasljednici nisu poznati ili vlasništvo nije uređeno.

Takav problem ne treba promatrati samo kao zapuštenost, nego i kao veliku razvojnu priliku.

Naravno, vlasnička prava moraju biti zaštićena, a svako eventualno oduzimanje ili izvlaštenje zemljišta mora biti provedeno isključivo prema zakonu i uz odgovarajuće postupke i naknadu. Ne može se jednostavno oduzeti privatna imovina zato što je neuređena.

Ali država može mnogo više učiniti na uređivanju vlasničkih odnosa, aktiviranju zapuštenih zemljišta i pronalaženju zakonitih modela njihova korištenja.

Tamo gdje vlasnici nisu poznati, gdje je vlasništvo neriješeno ili gdje država zakonito stekne zemljište, takve bi površine trebalo ponuditi na transparentan način investitorima – posebno hrvatskoj dijaspori.

HRVATSKA ZEMLJA – HRVATSKIM ULAGANJIMA

Zašto ne bismo stvorili poseban program u kojem bi se zemljišta pogodna za gospodarsku namjenu ponudila hrvatskim iseljenicima i njihovim potomcima?

Moglo bi se ulagati u:* poljoprivredu i ekološku proizvodnju,* stočarstvo,* turizam i ruralni turizam,

* male proizvodne pogone,* obnovljive izvore energije tamo gdje su za to ispunjeni uvjeti,* obiteljska gospodarstva,* logistiku i druge gospodarske djelatnosti,* stambene i druge projekte povezane s povratkom stanovništva.

Cilj ne bi trebao biti samo prodati zemljište ili privući kapital.

Cilj bi trebao biti stvoriti radna mjesta, vratiti ljude i ponovno oživjeti hrvatska sela, gradove i krajeve.

Ako hrvatski čovjek koji desetljećima živi u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Kanadi, SAD-u ili Australiji želi svoj novac, znanje i iskustvo vratiti u Hrvatsku, država bi mu trebala pomoći da to učini jednostavno, transparentno i bez nepotrebne birokracije.

DIJASPORA KAO PARTNER, A NE SAMO GOST

Hrvatska ne smije svoju dijasporu promatrati samo kao goste koje treba pozvati na feštu.

Treba je promatrati kao partnere u stvaranju budućnosti Hrvatske.

Mnogi naši ljudi izvan domovine već desetljećima rade, stvaraju, ulažu i pomažu svojim obiteljima u Hrvatskoj. Mnogi imaju kapital, poslovno iskustvo, znanje, kontakte i želju da nešto naprave u domovini.

Potrebno je samo stvoriti sustav koji će im reći:

„Dođite. Hrvatska vas treba. Vaše znanje, vaš rad, vaš kapital i vaša ljubav prema domovini mogu ovdje ponovno imati svoju vrijednost.“

Hrvatska ima more, planine, polja, šume, otoke, kulturnu baštinu, prirodne ljepote i, što je najvažnije, ljude.

Kada bi se tome dodali politička odgovornost, manje podjela, uređena država, učinkovita administracija i iskreno partnerstvo s dijasporom, Hrvatska bi mogla napraviti velik razvojni iskorak.

Hrvatska i njezina dijaspora nisu dvije Hrvatske. To je jedan narod, jedna domovina i jedna zajednička budućnost.

Vrijeme je da se ta povezanost pretvori iz lijepih riječi u konkretne projekte, ulaganja, radna mjesta i povratak ljudi.

Za Hrvatsku – zajedno.

Josip Josef Mayer