Direkt zum Hauptbereich

POVRATAK ILI TRAJNO ODBIJANJE PAMETI?

Povratak ili trajno odbijanje pameti?

Tekst:Josip Josef Mayer

Hrvatska dijaspora oduvijek je bila cijenjena kao vrijedan i pouzdan radni potencijal diljem Europe i svijeta. Danas njihova djeca i unuci – treća i četvrta generacija – nisu samo dobri radnici. Oni su visokoobrazovani stručnjaci, zaposleni u njemačkim i međunarodnim korporacijama, svjetskim industrijskim gigantima, državnim institucijama i istraživačkim centrima. Mnogi od njih zauzimaju vodeće pozicije, a dio se uspješno osamostalio u svojim profesijama.

I da – oni žele pomoći Hrvatskoj.Ali samo ako im Hrvatska tu šansu doista želi dati.

Zato pitanje više nije što treba napraviti. To se zna već godinama.Pravo pitanje glasi: želi li Hrvatska uopće povratak svoje pameti?Još konkretnije želi li politička elita ljude koji dolaze s iskustvom, znanjem, međunarodnim standardima i drukčijim pogledom na svijet?

Ako je odgovor potvrdan, tada je logično slušati i pratiti inicijative koje se time sustavno bave – Ne može se djelovati stihijski, mimo dogovora, bez strategije i odgovornosti, a onda se čuditi neuspjehu. Upravo to nas je već previše puta vratilo na početak.

Postoje države koje su to na vrijeme shvatile. Prepoznale su da njihovi ljudi u svijetu nisu gubitak, nego kapital – znanje, iskustvo, mreža i povjerenje. Te su države svjesno ulagale u povratak ili snažno povezivanje dijaspore s domovinom. Rezultati su danas vidljivi i mjerljivi.

Kod nas se, nažalost, još uvijek često lovi u mutnim vodama. A u mutnim vodama lakše je sakriti neznanje, nerad i osobne interese. U čistim vodama sve se vidi: tko radi, kako radi i u čijem interesu.

Zato pravo pitanje nije kako dovesti dijasporu.Pitanje je je li ona doista dobro došla.

Postoji li stvarna politička i društvena volja da se ljudi koji dolaze s ozbiljnim iskustvom uključe kao ravnopravni partneri – a ne kao prijetnja postojećim strukturama?

Ako je odgovor da, rješenja se pronalaze brzo.Ako je odgovor ne, tada nijedna strategija, nijedan zakon i nijedna kampanja neće donijeti stvarne promjene.

Čini se da si to pitanje kao društvo još uvijek nismo iskreno postavili. A bez tog odgovora, sve ostalo ostaje mrtvo slovo na papiru.

Mladi sanjaju o smislenom životu. Stabilnom poslu. Financijskoj sigurnosti. Neovisnosti. Domu do kojeg ne putuju tri sata dnevno. U Hrvatskoj to sve teže pronalaze – o čemu danas pišu čak i njemački mediji.

Studenti u Hrvatskoj upisuju zahtjevne studije – od medicine do komunikacijskih i tehničkih znanosti – ali već tijekom studija planiraju odlazak. Razlog je jednostavan: nedostatak kvalitetne prakse, stvarnog mentorstva i jasnog profesionalnog puta. Pristup obrazovanju, poslovima i prilikama često je zatvoren, spor ili uvjetovan nekompetentnim kriterijima.

Mladi žele iskustvo jer žele budućnost.Ali budućnost u Hrvatskoj zasad ne vide.

Ako se stvari ne promijene – kvalitetno, sustavno i pošteno – nisu spremni ostati. Ne žele ulagati svoj rad i novac u poreze zemlji koja pokazuje da joj do njih nije stalo.

Zato je mladima, osobito početnicima, nužno stvoriti poseban ambijent – kroz ciljane programe, jasne politike i u suradnji s udrugom koje se sa time bave može se stvoriti.

Ambijent kakav postoji u modernim, razvijenim demokratskim državama poput Njemačke.

Jer doma je doma.A ako postoji dobra volja, ozbiljna iseljenička politika i odgovornost – taj se dom može učiniti još boljim, pravednijim i perspektivnijim.Za mlade. Za povratnike. Za Hrvatsku.

Deutsch.

RÜCKKEHR ODER DAUERHAFTE ABLEHNUNG VON KOMPETENZ?

Die kroatische Diaspora galt seit jeher als verlässliche und fleißige Arbeitskraft in ganz Europa und weltweit. Heute sind ihre Kinder und Enkel – die dritte und vierte Generation – weit mehr als nur gute Arbeiter. Es handelt sich um hochqualifizierte Fachkräfte, die in deutschen und internationalen Unternehmen, globalen Industriekonzernen, staatlichen Institutionen sowie Forschungszentren tätig sind. Viele von ihnen bekleiden Führungspositionen, andere haben sich in ihren Berufen erfolgreich selbstständig gemacht.

Und ja – sie wollen Kroatien helfen.Aber nur dann, wenn Kroatien ihnen diese Chance auch wirklich geben will.

Deshalb lautet die zentrale Frage nicht mehr was zu tun ist. Das ist seit Jahren bekannt.Die eigentliche Frage lautet: Will Kroatien überhaupt die Rückkehr seiner klügsten Köpfe?Oder noch konkreter: Will die politische Elite Menschen, die mit Erfahrung, Wissen, internationalen Standards und einer anderen Sicht auf die Welt zurückkehren?

Wenn die Antwort ja lautet, dann ist es logisch, Initiativen zu hören und zu unterstützen, die sich systematisch genau damit befassen – Es kann nicht ziellos und ohne klare Absprachen gehandelt werden, um sich anschließend über das Scheitern zu wundern. Genau dieses Muster hat uns bereits zu oft an den Anfang zurückgeworfen.

Es gibt Länder, die dies rechtzeitig erkannt haben. Sie verstanden, dass ihre Menschen im Ausland kein Verlust, sondern ein Kapital sind – Wissen, Erfahrung, Netzwerke und Vertrauen. Diese Staaten investierten bewusst in die Rückkehr oder zumindest in eine starke Anbindung ihrer Diaspora an das Heimatland. Die Ergebnisse sind heute sichtbar und messbar.

In Kroatien hingegen wird leider noch immer häufig in trüben Gewässern gefischt. In solchen Gewässern lassen sich Unwissenheit, Untätigkeit und persönliche Interessen leichter verbergen. In klarem Wasser hingegen ist alles sichtbar: wer arbeitet, wie gearbeitet wird und in wessen Interesse.

Deshalb lautet die entscheidende Frage nicht, wie man die Diaspora zurückholt.Die Frage ist, ob sie tatsächlich willkommen ist.

Gibt es einen echten politischen und gesellschaftlichen Willen, Menschen mit internationaler Erfahrung als gleichberechtigte Partner einzubinden – und nicht als Bedrohung für bestehende Strukturen wahrzunehmen?

Wenn die Antwort ja ist, lassen sich Lösungen sehr schnell finden.Wenn die Antwort nein ist, werden weder Strategien noch Gesetze oder Kampagnen echte Ergebnisse bringen.

Es scheint, dass wir uns diese Frage als Gesellschaft noch nicht ehrlich genug gestellt haben. Ohne eine klare Antwort darauf bleibt alles andere lediglich Theorie auf dem Papier.

Junge Menschen träumen von einem sinnvollen Leben. Von stabiler Arbeit. Finanzieller Sicherheit. Unabhängigkeit. Von einem Zuhause, das nicht drei Stunden tägliches Pendeln erfordert. All dies ist in Kroatien immer schwerer zu finden – worüber inzwischen sogar deutsche Medien berichten.

Studierende in Kroatien wählen anspruchsvolle Studiengänge – von Medizin bis zu Kommunikations- und Naturwissenschaften – planen jedoch bereits während des Studiums ihren nächsten Schritt ins Ausland. Der Grund ist einfach: Es fehlt an praxisnaher Ausbildung, an sinnvoller beruflicher Orientierung und an klaren Perspektiven. Der Zugang zu Bildung und Arbeitsplätzen ist oft schwierig, langsam oder von intransparenten Kriterien abhängig.

Junge Menschen suchen Erfahrung, weil sie eine Zukunft suchen.Doch diese Zukunft sehen sie derzeit nicht in ihrer Heimat.

Wenn sich nichts grundlegend, qualitativ und ehrlich verändert, sind sie nicht bereit zu bleiben. Sie wollen ihre Arbeit und ihre Steuern nicht in ein Land investieren, das ihnen signalisiert, dass sie nicht erwünscht sind.

Deshalb ist es notwendig, insbesondere für junge Berufseinsteiger, ein spezielles Umfeld zu schaffen – durch gezielte Programme, klare politische Entscheidungen. Ein Umfeld, wie es in modernen, entwickelten demokratischen Staaten wie Deutschland existiert.

Denn Zuhause bleibt Zuhause.Und mit politischem Willen, einer verantwortungsvollen Auswanderungspolitik und ernsthafter Zusammenarbeit kann dieses Zuhause gerechter, attraktiver und zukunftsfähiger werden.Für junge Menschen. Für Rückkehrer. Für Kroatien.

Kommentare

Beliebte Posts aus diesem Blog

GRADONAČELNICA CRIKVENICE IVONA MATOŠIĆ GAŠPAROVIĆ-KREATIVNA SNAGA ZA BUDUĆNOST REGIJE!

Gradonačelnica Crikvenice Ivona Matošić Gašparović-kreativna snaga za budućnost regije! Tekst:Josip Josef Mayer Gradonačelnicu Crikvenice Ivonu Matošić Gašparović doživljavam kao izrazito kreativnu, razgovornu i otvorenu osobu. Osobno nikada ne ocjenjujem ljude, pa ni političare, prema izgledu, stranačkoj pripadnosti ili vjerskom uvjerenju.  Za mene su presudni znanje, rad, zalaganje, ljudska toplina i ljubav prema vlastitom gradu – ali i spremnost na suradnju sa susjednim gradovima. Takav način razmišljanja i djelovanja, uvjeren sam, vodi ka napretku – ne samo lokalnom, nego i nacionalnom. Naravno, nisu svi ljudi jednaki, niti svi gradonačelnici jednako poticajni, ali mnogi mladi vođe danas u Hrvatskoj unose svježinu, energiju i volju za promjenama. Na području Crikvenice, Novog Vinodolskog i općine Vinodolske živi i djeluje niz iznimno kreativnih ljudi – kako pojedinaca, tako i udruga i društava.  Među njima želim istaknuti mladog gradonačelnika Novog Vinodolskog Tomis...

UZ UMJETNU INTELIGENCIJU AL,NJEMAČKU DEMOKRACIJU I MARSHALL PLAN- HRVATSKA KAO SPAS EUROPE I SVIJETA!

Uz umjetnu inteligenciju (AI), njemačku demokraciju i Marshallov plan – Hrvatska kao spas Europe i svijeta! Tekst:Josip Josef Mayer Njemačka je nakon Drugog svjetskog rata, uz podršku Sjedinjenih Američkih Država, postala moderna, razvijena demokratska država. Kroz desetljeća, kontinuirano je pružala pomoć iseljenicima, useljenicima, izbjeglicama i migrantima, ne samo unutar vlastitih granica nego i iz drugih nacija. Danas, u svjetlu predsjedničkih izbora u Njemačkoj i pobjede CDU/CSU, kao i podrške ostalih njemačkih političkih stranaka te europskih i svjetskih partnera, jasno se vidi njihova predanost izgradnji bolje budućnosti. Ta budućnost podrazumijeva očuvanje prirode, zaštitu okoliša i poboljšanje kvalitete života ljudi diljem svijeta. Međutim, dok se Njemačka i Europa zalažu za mir i prosperitet, svijet se suočava s ozbiljnim izazovima. Putinov rat u Ukrajini uz podršku Donalda Trumpa dodatno komplicira globalnu sigurnosnu situaciju. Cilj ruskog agresora nije samo terito...

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA U WAIBLINGENU PUNA – SVEĆENIKA SVE MANJE, VJERNIKA SVE VIŠE!

Hrvatska Katolička misija u Waiblingenu puna -svećenika sve manje! Tekst i foto:Josip Josef Mayer Uskrs, najveći kršćanski blagdan, sve je bliže. Vrijeme je to kada se mnogi naši iseljenici iz dijaspore pripremaju za posjet domovini – obiteljima, prijateljima, zavičaju.  Mnogi će upravo tada iskoristiti svoje teško zarađene godišnje odmore, dok će oni koji su već boravili u domovini za Božić, ostati u svojim novim sredinama – u zemljama koje nazivaju domovinom svoje djece. Za sve njih, neovisno o lokaciji, Hrvatska katolička misija ostaje mjesto susreta, duhovne okrijepe i identitetske povezanosti. U tom kontekstu, vrijedi spomenuti nedjelju 6. travnja 2025., kada je sveta misa u Waiblingenu bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Svetu misu predvodio je fra Nediljko Brečić, OFM, a među okupljenima bilo je podjednako starijih i mlađih vjernika. Posebno je bilo dirljivo vidjeti brojnu djecu i ministrante, okupljene oko svećenika – znak da duh zajedništva i vjere živi i među mlađ...