Direkt zum Hauptbereich

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA U WAIBLINGENU PUNA – SVEĆENIKA SVE MANJE, VJERNIKA SVE VIŠE!

Hrvatska Katolička misija u Waiblingenu puna -svećenika sve manje!

Tekst i foto:Josip Josef Mayer

Uskrs, najveći kršćanski blagdan, sve je bliže. Vrijeme je to kada se mnogi naši iseljenici iz dijaspore pripremaju za posjet domovini – obiteljima, prijateljima, zavičaju. 

Mnogi će upravo tada iskoristiti svoje teško zarađene godišnje odmore, dok će oni koji su već boravili u domovini za Božić, ostati u svojim novim sredinama – u zemljama koje nazivaju domovinom svoje djece.

Za sve njih, neovisno o lokaciji, Hrvatska katolička misija ostaje mjesto susreta, duhovne okrijepe i identitetske povezanosti. U tom kontekstu, vrijedi spomenuti nedjelju 6. travnja 2025., kada je sveta

misa u Waiblingenu bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Svetu misu predvodio je fra Nediljko Brečić, OFM, a među okupljenima bilo je podjednako starijih i mlađih vjernika. Posebno je bilo dirljivo vidjeti brojnu djecu i ministrante, okupljene oko svećenika – znak da duh zajedništva i vjere živi i među mlađima.

Ipak, svećenika je u Njemačkoj sve manje. Nerijetko se događa da njemački i hrvatski svećenici zamjenjuju jedni druge. Katkad se zajednička misa organizira svega jednom godišnje – i zato su ovakvi susreti od neprocjenjive važnosti.A kada je svećenika sve manje razumljivo je da slabe i razne organizacije u smislu okupljanja vjernika.

Za one koji razmišljaju o povratku ili ostanku u dijaspori, djelovanje udruga poput Marshall plan za Hrvatsku i dijasporupokazuje da se može i mora raditi s ljubavlju i žarom – bilo na očuvanju hrvatskog identiteta izvan domovine, bilo kroz konkretne projekte povratka i obnove.

Katoličke misije – srce hrvatske dijaspore

Hrvatske katoličke misije, uz hrvatske dopunske škole, ključne su u očuvanju hrvatskog jezika, kulture i baštine u dijaspori. Odmah nakon njih, po važnosti dolaze hrvatski nogomet, kulturne i sportske udruge koje kroz svoje aktivnosti dodatno jačaju zajedništvo i identitet.

Hrvatska katolička misija Waiblingen počela je samostalno djelovati 1982. godine, odvojivši se od HKM Stuttgart. Početkom 21. stoljeća, unutar Biskupije Rottenburg-Stuttgart, provedene su organizacijske promjene – stare misije zamijenile su nove hrvatske katoličke zajednice (HKZ), svaka sa svojim prostorijama i pastoralnim vijećem.

Danas na području bivše HKM Waiblingen djeluju dvije zajednice:

* HKZ sveti Nikola Tavelić – Waiblingen (od 2. siječnja 2006.)

* HKZ sveti Ante Padovanski – Backnang (od 1. srpnja 2005.)

Obje zajednice kontinuirano rastu, okupljajući Hrvate svih naraštaja, a dolaskom novih iseljenika iz Hrvatske – broj vjernika i aktivnosti sve je veći. Posebno je značajna zajednica sv. Nikole Tavelića u Waiblingenu, koja slovi kao jedna od većih u regiji Baden-Württemberg.

Pod crkvom sv. Antona (St. Antonius) nalazi se velika dvorana u kojoj se održavaju brojne kulturne i zabavne manifestacije: zabave, plesnjaci, školske priredbe, duhovne obnove, humanitarni koncerti.

Zrinski Waiblingen – most kulture i zajedništva

U Waiblingenu je vrlo aktivna i udruga HKSU

“Zrinski”, poznata po svojim kulturnim i sportskim aktivnostima. Osnovao ju je Mirko Vidačković, koji je bio dugogodišnji predsjednik, a danas je u mirovini. Trenutna predsjednica udruge je Jadranka Kolar. Udruga ima šest ogranaka, poznata je po nogometu i surađuje s hrvatskim katoličkim zajednicama na brojnim događanjima.

Posebno se istaknula tijekom Domovinskog rata, kada su iseljenici putem Caritasa, misija, klubova i udruga organizirali humanitarnu pomoć za Hrvatsku. Isto se događalo u Stuttgartu, Esslingenu, diljem Baden-Württemberga i cijele Njemačke – gdje god su Hrvati, tamo je bila i pomoć.

Ima događaja kojih se ne želimo rado sjećati, ali nas podsjećaju tko smo i koliko zajedno možemo učiniti. Prisjećajući se tih trenutaka barem jednom godišnje, lakše je sagledati vlastiti doprinos i možda – donijeti nove, bolje odluke za budućnost.

Gdje god bili – Hrvatska je u srcu."Naša snaga je u zajedništvu, a hrvatske katoličke misije, udruge i zajednice most su između domovine i iseljeništva. Bilo kroz misu, kulturni događaj, humanitarnu akciju ili nogometnu utakmicu – mi pokazujemo koliko volimo svoj narod i svoju vjeru.Zato, budimo ponosni na sve što jesmo i što zajedno stvaramo – i u Njemačkoj, i u Hrvatskoj.


Ovom prilikom želim svima sretne i blagoslovljene preduskrsne dane, kao i Sretan i blagoslovljen Uskrs vama, vašim najmilijima i najdražima, s kojima ćete proslaviti ovaj najveći katolički blagdan.

Sretan put i siguran povratak svima koji su na putu prema domovini, u povratku ili gdje god da vas put vodi.

Mir, radost i zajedništvo neka ispune vaše domove.

Vaša nam svakolika podpora,podrška promiđba u bilo kojem smislu i obliku uvjek dobro dođe i hvala vam u naprejed na dosadašnjoj i budućoj neumornoj pažnji na zajedničkom zalaganju za buduće opće dobro.

Vaša udruga: 

 Udruga Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu

Kommentare

Beliebte Posts aus diesem Blog

ŠTO MOŽE UČINITI UZ DIJASPORU GRAD BIOGRAD NA MORU-MOGU I MORAJU UČINITI I PREOSTALI HRVATSKI GRADOVI!

Ovo je naš prvi korak u stjecanju biogradske diplome u svijetu! Kolumnist: Josip Josef Mayer Povijest nas obvezuje. A sadašnjost nas testira. Biograd na Moru, srednjovjekovni kraljevski grad utemeljen još u 9. stoljeću, nije isti simbol hrvatske povijesti i identiteta – danas postaje primjer kako se odgovorno i strateški razmišlja o budućnosti. Dok mnogi hrvatski gradovi i općine i dalje pasivno promatraju demografski pad iseljavanja, Biograd na Moru odlučio je djelovati. Od povijesnog identiteta do moderne strategije Gradi koji je nekoć bio krunidbeno mjesto hrvatskih kraljeva danas gradi novu viziju – onu u kojoj dijaspora nije samo emotivna poveznica, već ključni razvojni resurs. Biograd na Moru aktivno radi na demografskoj revitalizaciji kroz konkretne i inovativne projekte povezivanja s iseljeništvom. Posebno se ističe usmjerenost na potomke hrvatskih iseljenika iz Južne Amerike – ljude koji nose hrvatsko podrijetlo, ali traže priliku, sigurnost i perspektivu. Proj...

VERKO KUTLEŠA I ZDENKO ŠTRIGA – LJUDI KOJI HRVATSKU ŽELE POVESTI U BOLJI I ODRŽIVIJI SVIJET!

Verko Kutleša i Zdenko Štriga-Ljudi koji Hrvatsku žele povesti u bolji i održiviji svijet! Tekst:Josip Josef Mayer Dvojica ljudi, Verko Kutleša i Zdenko Štriga, povezuje zajednička vizija: hrvatski narod zaslužuje ostati, razvijati se i vraćati se u svoju domovinu. Njihova suradnja sve više prerasta u poziv na buđenje – poziv koji postaje glas razuma i nade u vremenu kada Hrvatska gubi ljude, sela i vjeru u vlastitu budućnost. Svjesni da povratak dijaspore već postoji, ali da je često stihijski i nedovoljno podržan, njih dvojica smatraju da je vrijeme za ozbiljnu i kvalitetnu pripremu tog povratka – kroz zakonodavne, gospodarske i društvene mjere koje će stvoriti uvjete za život dostojan čovjeka. U tom duhu nastaje i referendum koji pokreće gospodin Verko Kutleša – jasno i odlučno postavljeno pitanje koje traži nacionalni odgovor:   Referendum kojeg pokrće gospodin Verko Kutleša-Ključno pitanje za demografski opstanak Hrvatske! Referendum koji potiče gospodin Verko Kutleš...

NE TRAŽIMO PRIZNANJA-TRAŽIMO DJELOVANJE: POSTANITE AMBASADORI HRVATSKE BUDUĆNOSTI!

Ne tra žimo priznanja-tražimo djelovanje:Postanite ambasadori Hrvatske budućnosti! Kolumna.Josip Josef Mayer Gospodin Kruno Kajić , kako sam kaže, u zlatnim je godinama. I moja malenkost – još dvije pa 80. U tim godinama više ne tražimo titule, zahvalnice ni odličja. Jer što bi mi s njima? Ona ne zatvaraju krug – ona ga otvaraju . Ona obvezuju. Tjeraju na još više rada , još više odgovornosti. I zato se prirodno nameće pitanje: možemo li još? Naš odgovor je jasan – možemo. I moramo. Naša najveća zahvalnica nije priznanje na papiru. Naša zahvalnica je što smo postali ambasadori Udruge Marshall plan za Hrvatsku. Ambasadori jedne ideje koja povezuje Domovinu i dijasporu. Ideje koja vjeruje da Hrvatska, uz mlade, obrazovane i hrabre ljude, može i mora napredovati. Cijeli svoj život, od stvaranja hrvatske države, nismo izlazili na ulice , nismo protestirali niti galamili . Naš put bio je drugačiji – rad, disciplina i ideja . U dijaspori smo stvarali, razmišljali, pisali. Nudi...