Direkt zum Hauptbereich

ZAŠTO HRVATSKA DIJASPORA HITNO TREBA KULTURNE CENTRE I JAKE UDRUGE? MOJA ISKUSTVA GOVORE SVE!

Zašto Hrvatska i dijaspora hitno trebaju kulturne centre i jake udruge? Moje iskustvo govori sve!

Tekst i foto:Josip Josef Mayer 

Ideja o otvaranju hrvatskog kulturnog centra u Stuttgartu nije nova – stara je više od dva desetljeća. Nekada se o tome žustro raspravljalo, no danas je ta tema pala u zaborav. A upravo bi takav centar bio od neprocjenjive važnosti – ne samo za odrasle članove hrvatske zajednice, nego i za mlade generacije koje tek dolaze.

Sličnih primjera u Njemačkoj i širom dijaspore ima mnogo: udruge i društva bore se s prostorima, organizacijom i financiranjem,akulturni centri bi im bili stabilno utočište i platforma za daljnji rast.

Zato je ohrabrujuće vidjeti kako postoje inicijative poput Udruge Marshall plan za Hrvatsku, koja povezuje dijasporu s domovinom kroz gospodarska ulaganja i centre znanja, od Frankfurta do Zagreba i dalje diljem Hrvatske – upravo tamo gdje su najpotrebniji. Uz to, važno je spomenuti i Udrugu za povratak Hrvata iz dijaspore u Hrvatsku, koja daje nadu i smjer onima koji žele vezati svoju budućnost uz domovinu.

Moje iskustvo u udrugama – lekcija za sve

Više od deset godina društvenog rada dali samo supruga Brigita i moja osoba udruzi HKSU „Zrinski“ Waiblingen, gdje sam bio dopredsjednik, ekonom i obavljao mnoge druge funkcije supruga(rizničarka) To je udruga koja je okupljala generacije – starije i mlađe, a posebna vrijednost bila je u mladima.

Kad nisu bili na sportskim terenima, mladi su pomagali u kuhinji, pripremali hranu i piće za manifestacije. Tu su, uz starije, pokazivali i razvijali svoje vještine, solidarnost i odgovornost – što im je kasnije koristilo u školovanju, poslu, pa i u obiteljskom životu.

„Udruga je škola života: uči zajedništvu, odgovornosti i ljubavi prema domovini.“

Udruga je imala čak šest ogranaka – folklor,


kuglači, boćari, prva i druga nogometna momčad te košarkaši. Posebno se isticala i jedna manja skupina od otprilike desetak članova, koja je usko surađivala s glavnom upravom. Nazivali smo je „Spomzoren pol“ – tijelo zaduženo za pronalaženje sponzora.

Oni su imali ključnu ulogu u osiguravanju financijske potpore za nabavu nogometnih dresova, folklornih nošnji i drugih društvenih potrepština. Zauzvrat, sponzori su se isticali i promovirali u našem društvenom biltenu, koji je izlazio redovito i predstavljao kroniku života udruge. Taj bilten još i danas postoji i funkcionira, što govori o snazi kontinuiteta i čvrstim temeljima koje je zajednica postavila.

 Profesionalizacija i novi naraštaji

Poseban iskorak napravljen je kada se krenulo u modernizaciju – promjenom i dopunom statuta, uvođenjem urednog i transparentnog poslovanja te povjeravanjem vođenja udruge mladim, obrazovanim ljudima. Tako je udruga dobila novu snagu, a mladi su uz svoje obitelji nastavili tradiciju koju su nekad i sami živjeli.

Za funkcioniranje svake udruge u Njemačkoj potrebno je najmanje sedam članova uprave – predsjednik, dopredsjednik, rizničar, tajnik, ekonom i dva nadzorna člana za financije. To je temelj odgovornog i poštenog djelovanja. I dok se financiranje većinom oslanja na vlastite prihode i članstvo, manja potpora dolazi od hrvatske države i njemačkih općina.

„Ako želimo da mladi ne budu prepušteni ulici, moramo im dati prostor i zajednicu.“

Poruka za sadašnjost i budućnost

Najveća opasnost za udruge i klubove jest da postanu geta. Zato je važno naglasiti – dobrodošli su i pripadnici drugih nacija, svi oni koji vole Hrvatsku i žele doprinositi kulturnim i sportskim aktivnostima. Folklor, nogomet, manifestacije – sve to otvara prostor integraciji i prijateljstvu.

U današnjim, izazovnim vremenima, hrvatske udruge i klubovi u domovini i dijaspori ostavljeni su bez jasne potpore i vizije. A njihova je uloga presudna – jer su oni često jedina brana protiv ulice i opasnosti koje vrebaju mlade.

„Kulturni centri i udruge nisu luksuz – oni su ulaganje u budućnost Hrvatske i naše djece.“

Zato ponavljam: kulturni centri i jake udruge nisu luksuz, nego nužnost. To je ulaganje u zajednicu, u identitet i u budućnost Hrvatske – i u domovini i u dijaspori.

Deutsch

Warum Kroatien und die Diaspora dringend Kulturzentren und starke Vereine brauchen – meine Erfahrung spricht Bände!

Die Idee, ein kroatisches Kulturzentrum in Stuttgart zu eröffnen, ist nicht neu – sie besteht seit über zwanzig Jahren. Damals wurde viel darüber diskutiert, heute ist dieses Thema jedoch fast in Vergessenheit geraten. Dabei wäre ein solches Zentrum von unschätzbarem Wert – nicht nur für die erwachsene kroatische Gemeinschaft, sondern auch für die jungen Generationen, die nachwachsen.

Ähnliche Beispiele gibt es in ganz Deutschland und in der weltweiten Diaspora: Vereine und Gemeinschaften kämpfen mit Räumen, Organisation und Finanzierung. Ein Kulturzentrum würde ihnen Stabilität geben und als Plattform für weiteres Wachstum dienen.

Ermutigend ist, dass es Initiativen wie den Verein „Marshall-Plan für Kroatien“ gibt, der die Diaspora mit der Heimat durch wirtschaftliche Investitionen und den Aufbau von Wissenszentren verbindet – von Frankfurt bis Zagreb und darüber hinaus, genau dort, wo sie am dringendsten gebraucht werden. Ebenso wichtig ist die Erwähnung des Vereins für die Rückkehr der Kroaten aus der Diaspora nach Kroatien, der Hoffnung und Orientierung für alle gibt, die ihre Zukunft mit der Heimat verknüpfen möchten.

Meine Erfahrung in Vereinen – eine Lektion für alle

Mehr als zehn Jahre gesellschaftliches Engagement habe ich im Verein HKSU „Zrinski“ Waiblingen geleistet, wo ich stellvertretender Vorsitzender, Ökonom und in vielen weiteren Funktionen tätig war. Dieser Verein vereinte Generationen – Ältere wie Jüngere – und besonders wertvoll war die Rolle der Jugend.

Wenn sie nicht auf dem Sportplatz standen, halfen die jungen Mitglieder in der Küche, bereiteten Speisen und Getränke für Veranstaltungen vor. Dabei lernten sie von den Älteren und entwickelten ihre Fähigkeiten, Solidarität und Verantwortungsbewusstsein – Eigenschaften, die ihnen später in Schule, Beruf und Familienleben zugutekamen.

„Ein Verein ist eine Schule des Lebens: Er lehrt Gemeinschaft, Verantwortung und die Liebe zur Heimat.“

Der Verein umfasste sechs Abteilungen – Folklore, Kegeln, Boccia, erste und zweite Fußballmannschaft sowie Basketball. Besonders hervorzuheben war eine kleinere Gruppe von rund zehn Mitgliedern, die eng mit dem Vorstand zusammenarbeitete. Wir nannten sie „Spomzoren pol“ – ein Gremium, das für die Suche nach Sponsoren zuständig war.

Diese Sponsoren spielten eine Schlüsselrolle bei der Finanzierung von Fußballtrikots, Folklorekleidung und vielen weiteren Vereinsbedarfen. Im Gegenzug wurden die Sponsoren im jährlichen Vereinsbulletin vorgestellt und geehrt – eine Publikation, die noch heute existiert und den Lebensrhythmus des Vereins dokumentiert.

Professionalisierung und neue Generationen

Ein entscheidender Schritt nach vorne war die Modernisierung – durch Änderungen und Ergänzungen der Satzung, die Einführung einer transparenten Verwaltung sowie die Übergabe der Vereinsleitung an junge, gut ausgebildete Menschen. So gewann der Verein neue Kraft, und die jungen Familien führten die Tradition weiter, die sie einst selbst erlebt hatten.

Für die offizielle Registrierung und Funktionsfähigkeit eines Vereins in Deutschland sind mindestens sieben Vorstandsmitglieder notwendig – Vorsitzender, stellvertretender Vorsitzender, Schatzmeister, Schriftführer, Ökonom und zwei Kassenprüfer. Diese Struktur ist die Grundlage für eine verantwortungsvolle und ehrliche Arbeit. Während sich die Finanzierung überwiegend auf eigene Einnahmen und Mitgliedsbeiträge stützt, kommt nur ein kleiner Teil von kroatischen Institutionen oder deutschen Kommunen.

„Wenn wir nicht wollen, dass junge Menschen der Straße überlassen werden, müssen wir ihnen Raum und Gemeinschaft geben.“

Botschaft für Gegenwart und Zukunft

Die größte Gefahr für Vereine ist es, zu Gettos zu werden. Deshalb ist es wichtig zu betonen: Auch Mitglieder anderer Nationen sind willkommen – alle, die Kroatien mögen und bereit sind, zu Sport, Folklore oder kulturellen Aktivitäten beizutragen. Fußball, Folklore, Feste – all das eröffnet Räume für Integration und Freundschaft.

In diesen herausfordernden Zeiten sind die kroatischen Vereine und Klubs in der Heimat wie auch in der Diaspora ohne klare Unterstützung und Perspektive geblieben. Dabei ist ihre Rolle entscheidend – denn oft sind sie die einzige Schutzmauer gegen Straße und Gefahren, die insbesondere auf Jugendliche lauern.

„Kulturzentren und Vereine sind kein Luxus – sie sind eine Investition in die Zukunft Kroatiens und unserer Kinder.“

Darum wiederhole ich: Kulturzentren und starke Vereine sind keine Option, sondern eine Notwendigkeit. Sie sind eine Investition in die Gemeinschaft, in die Identität und in die Zukunft Kroatiens – in der Heimat und in der Diaspora.

http://www.hrvatskikorijeni.org/

Udruga Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu

Udruga Za Povratak Hrvata U Hrvatsku 

Kommentare

Beliebte Posts aus diesem Blog

GRADONAČELNICA CRIKVENICE IVONA MATOŠIĆ GAŠPAROVIĆ-KREATIVNA SNAGA ZA BUDUĆNOST REGIJE!

Gradonačelnica Crikvenice Ivona Matošić Gašparović-kreativna snaga za budućnost regije! Tekst:Josip Josef Mayer Gradonačelnicu Crikvenice Ivonu Matošić Gašparović doživljavam kao izrazito kreativnu, razgovornu i otvorenu osobu. Osobno nikada ne ocjenjujem ljude, pa ni političare, prema izgledu, stranačkoj pripadnosti ili vjerskom uvjerenju.  Za mene su presudni znanje, rad, zalaganje, ljudska toplina i ljubav prema vlastitom gradu – ali i spremnost na suradnju sa susjednim gradovima. Takav način razmišljanja i djelovanja, uvjeren sam, vodi ka napretku – ne samo lokalnom, nego i nacionalnom. Naravno, nisu svi ljudi jednaki, niti svi gradonačelnici jednako poticajni, ali mnogi mladi vođe danas u Hrvatskoj unose svježinu, energiju i volju za promjenama. Na području Crikvenice, Novog Vinodolskog i općine Vinodolske živi i djeluje niz iznimno kreativnih ljudi – kako pojedinaca, tako i udruga i društava.  Među njima želim istaknuti mladog gradonačelnika Novog Vinodolskog Tomis...

UZ UMJETNU INTELIGENCIJU AL,NJEMAČKU DEMOKRACIJU I MARSHALL PLAN- HRVATSKA KAO SPAS EUROPE I SVIJETA!

Uz umjetnu inteligenciju (AI), njemačku demokraciju i Marshallov plan – Hrvatska kao spas Europe i svijeta! Tekst:Josip Josef Mayer Njemačka je nakon Drugog svjetskog rata, uz podršku Sjedinjenih Američkih Država, postala moderna, razvijena demokratska država. Kroz desetljeća, kontinuirano je pružala pomoć iseljenicima, useljenicima, izbjeglicama i migrantima, ne samo unutar vlastitih granica nego i iz drugih nacija. Danas, u svjetlu predsjedničkih izbora u Njemačkoj i pobjede CDU/CSU, kao i podrške ostalih njemačkih političkih stranaka te europskih i svjetskih partnera, jasno se vidi njihova predanost izgradnji bolje budućnosti. Ta budućnost podrazumijeva očuvanje prirode, zaštitu okoliša i poboljšanje kvalitete života ljudi diljem svijeta. Međutim, dok se Njemačka i Europa zalažu za mir i prosperitet, svijet se suočava s ozbiljnim izazovima. Putinov rat u Ukrajini uz podršku Donalda Trumpa dodatno komplicira globalnu sigurnosnu situaciju. Cilj ruskog agresora nije samo terito...

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA U WAIBLINGENU PUNA – SVEĆENIKA SVE MANJE, VJERNIKA SVE VIŠE!

Hrvatska Katolička misija u Waiblingenu puna -svećenika sve manje! Tekst i foto:Josip Josef Mayer Uskrs, najveći kršćanski blagdan, sve je bliže. Vrijeme je to kada se mnogi naši iseljenici iz dijaspore pripremaju za posjet domovini – obiteljima, prijateljima, zavičaju.  Mnogi će upravo tada iskoristiti svoje teško zarađene godišnje odmore, dok će oni koji su već boravili u domovini za Božić, ostati u svojim novim sredinama – u zemljama koje nazivaju domovinom svoje djece. Za sve njih, neovisno o lokaciji, Hrvatska katolička misija ostaje mjesto susreta, duhovne okrijepe i identitetske povezanosti. U tom kontekstu, vrijedi spomenuti nedjelju 6. travnja 2025., kada je sveta misa u Waiblingenu bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Svetu misu predvodio je fra Nediljko Brečić, OFM, a među okupljenima bilo je podjednako starijih i mlađih vjernika. Posebno je bilo dirljivo vidjeti brojnu djecu i ministrante, okupljene oko svećenika – znak da duh zajedništva i vjere živi i među mlađ...