Zašto se u hrvatskim turističkim zajednicama (gotovo) nikad ne spominje dijaspora?
Tekst:Josip Josef Mayer
Hrvatska dijaspora
tada nije dolazila samo na godišnji odmor, nego je uz financijske donacije i
humanitarnu pomoć, aktivno pomagala i turističkom sektoru. U onim ratnim
godinama trebalo je Njemačkoj, Austriji
i drugim zemljama Europe objasniti gdje su ratne opasnosti, a gdje se na
jadranskoj obali može bez straha provesti ljeto.
Upravo su Hrvati iz
dijaspore često prenosili svojim kolegama, susjedima i prijateljima poruku da
je Hrvatska, unatoč ratnim zbivanjima, i dalje sigurna za odmor na moru. Oni su
bili ambasadori hrvatskog turizma kad su drugi šutjeli.
Dijaspora je i danas vjerna Hrvatskoj. Kroz brojne kulturne
i sportske udruge, zajednice i inicijative, i dalje aktivno potiče povezivanje
s domovinom.
Poseban primjer je i
udruga Marshall plan za Hrvatsku uz dijasporu, čiji je osnivač i
predsjednik gospodin Zdenko Štriga – stručnjak i savjetnik u Ministarstvu demografije i useljeništva. Udruga sa svojim
članovima razvija platforme za jačanje hrvatskog gospodarstva, društva, pa i
turizma. Tu je i Udruga za povratak
Hrvata u Hrvatsku, na čelu s gospodinom Verkom Kutlešom, koja surađuje s udrugom Hrvatski korijeni / Croatian Roots
– neovisnom i neprofitnom organizacijom koja pomaže povratnicima hrvatskog
podrijetla u integraciji u hrvatsko društvo.
Sve te udruge
okupljaju ljude koji ne samo da vole Hrvatsku, nego imaju konkretne ideje,
iskustvo i kontakte za razvoj zemlje.
Zato je teško
razumjeti – kako to da se nekim pojedincima daje medijski prostor bez kraja,
poput Thompsona koji je praktički pretvoren u “mesiju”, dok se istovremeno
hrvatska dijaspora, koja godinama aktivno gradi mostove prema svijetu, potpuno
zanemaruje – posebno u turističkim strategijama.
To nije samo neobično
– to je dugoročno i opasno.
Gdje su mediji? Gdje
je HRT?
O svemu ovome – o ulozi dijaspore u spašavanju hrvatskog
turizma, gospodarstva i društva – trebali bi pisati i govoriti svi hrvatski
mediji.
Na televizijama, u novinama, na portalima, na radiju, ova
tema zaslužuje udarno mjesto.
Posebno bi Hrvatska
radiotelevizija (HRT), kao javni servis koji svi građani plaćaju, morala
otvoriti prostor za dijasporu na svom prvom programu, HRT1.
Ako mogu redovito promovirati
i veličati pojedince poput Thompsona,
kojem se gotovo bez ograničenja daje medijski prostor, zašto onda nema mjesta
za hrvatsku dijasporu – ljude koji su kroz desetljeća donosili novac, pomagali
u ratu, ulagali u turizam, i još uvijek aktivno rade za Hrvatsku kroz udruge i
inicijative?
Vrijeme je da se i o
njima počne govoriti javno, pošteno i bez straha.
Why Is the Croatian Diaspora (Almost) Never Mentioned in Croatian Tourist Boards?
Back then,
the Croatian diaspora didn’t just come home for summer holidays. Alongside
financial donations and humanitarian aid, they actively supported the tourism
sector. In those war years, it was necessary to explain to Germany, Austria,
and other European countries where the war zones were and where it was still
safe to vacation on the Adriatic coast. It was often Croats from the diaspora
who spread the message to their colleagues, neighbors, and friends that
Croatia, despite the war, was still a safe place for a seaside holiday. They
were the true ambassadors of Croatian tourism when others remained silent.
Even today,
the diaspora remains loyal to Croatia. Through numerous cultural and sports
associations, communities, and initiatives, they continue to foster connections
with their homeland.
A special
example is the organization Marshall
Plan for Croatia and the diaspora, led by its founder and president Mr. Zdenko
Štriga—an expert and advisor in the Ministry of Demography and Immigration.
Together with its members, this association develops platforms to strengthen
Croatia’s economy, society, and tourism. Another notable organization is the
Association for the Return of Croats to
Croatia, led by Mr. Verko Kutleša, which cooperates with Croatian Roots—an independent,
non-profit organization that helps immigrants of Croatian origin integrate into
Croatian society.
These associations gather people who not only
love Croatia but also have concrete ideas, experience, and connections to help
develop the country.
That’s why it’s difficult to understand—how is
it that some individuals are given endless media attention, such as Thompson,
who is practically turned into a “messiah,” while at the same time, the
Croatian diaspora—those who have been actively building bridges to the world
for decades—is completely ignored, especially in tourism strategies.
This isn’t just strange—it’s dangerous in the
long run.
All of
this—the role of the diaspora in saving Croatian tourism, economy, and
society—should be covered by every Croatian media outlet.
This topic
deserves front-page coverage on TV, in newspapers, online portals, and on the
radio.
Especially Croatian Radiotelevision (HRT), as a
public service funded by all citizens, should open up space for the diaspora on
its main channel, HRT1.
If they can regularly promote and glorify
individuals like Thompson—who
receives media coverage almost without limits—why isn’t there room for the Croatian diaspora? These are the people
who brought money for decades, helped during the war, invested in tourism, and
are still actively working for Croatia through associations and initiatives.
It’s time for them to be publicly
acknowledged—fairly, openly, and without fear.
Udruga Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu
Kommentare
Kommentar veröffentlichen