Putin gubi nadu u pobjedu!
Tekst:Josip Josef Mayer
O ovome malo ili ništa ne pišu hrvatski mediji. Svi su, čini se, zaokupljeni pričama o Topsonovoj ljubavi prema Hrvatskoj i domoljublju. Osobno, nikada nisam imao potrebu busati se u prsa domoljubljem. Za domovinu radim ono što mogu – kao i mnogi naši iseljenici – nekad više, nekad manje, i to je to.
Ali dok se
ljudi kod nas zabavljaju kruhom i igrama,
njihova vlast im to obilno servira. Sada se čak ni ne trude prikriti međusobna
prepucavanja i borbu za vlast – sve to podsjeća na sukobe vještica i zlih duhova,
dok se ostatak Europe smije, a Europska unija nas već otvoreno
upozorava na sramotne poteze vlasti.
U svijetu bjesne ratovi, ljudi ginu, a kod nas – sramota na sramotu. Da nije žalosno, bilo bi smiješno, ovako – za plakanje.
Ne bih svu krivnju svalio samo na HDZ ili SDP,
ali činjenica je da su itekako odgovorni za ovu situaciju, gdje građani često
izgledaju kao „guske u magli“.
Srećom, postoji još pametnih i razboritih ljudi, i to među mladima i starijima, u domovini i dijaspori,
koji vide dalje i razmišljaju o budućnosti Hrvatske.
Dijaspora je, bez
sumnje, domoljubna. Naravno, i u dijaspori ima onih koji glas daju HDZ-u ili SDP-u, vjerujući da će im to
donijeti privilegije kad se vrate u domovinu. No, pokazalo se koliko vrijede te
„privilegije“. Dijaspora ne traži milostinju, nego ono što joj po zakonu
pripada.
Nažalost, hrvatska dijaspora i njezine udruge sustavno se
ignoriraju, iako među njima ima pravih domoljuba i ljudi s vizijom budućnosti.
Jedna od takvih udruga je i Marshall plan za Hrvatsku uz dijasporu,
čiji je osnivač i predsjednik gospodin Zdenko Štriga, uspješan
gospodarstvenik iz Frankfurta.
Tu je i udruga Povratak Hrvata u Hrvatsku, s predsjednikom
i osnivačem
gospodinom Verkom Kutlešom, braniteljem iz Domovinskog rata i neumornim zagovornikom
dijaspore i njezina povratka. Njegov rad – od ideja, programa, tekstova, pa sve
do konkretnih inicijativa i platformi – pokazuje da Hrvatska i njezin narod
mogu i moraju bolje.
A sada – natrag na Putina.
Putin je u svom pohodu na Ukrajinu vjerojatno
vjerovao da će sve ići glatko. No, nije računao na to da će joj cijela Europa,
ali i ostatak svijeta, priskočiti u pomoć.
Njegov rat je brutalan, besmislen i neljudski – Ukrajini.
Europa i SAD više ne ovise o Rusiji. Zapad si može priuštiti život bez Rusije.
Da, bilo bi lijepo imati mirnu
Rusiju kao partnera, ali Zapad može bez nje.rat za koji nema ni
opravdanja ni smisla.
Danas je jasno: Rusija je zaustavljena u
S druge strane, gubitak Zapada za Rusiju je katastrofa.
Popravljanje odnosa moglo bi potrajati generacijama.
Putin
je sam odabrao ovaj put. Za Rusiju, to je tragedija.
Trump nije
uspio vratiti Rusiju u G7, iz koje je izbačena 2014. godine, niti je uspio
približiti Putina europskoj diplomaciji.
Kad je Trump drugi put došao na vlast, nije shvatio koliko je Rusija
izgubila ratom u Ukrajini – izgubila je utjecaj u Ukrajini, Europi, a
istovremeno nema ni snage da osvoji Ukrajinu, kamoli ostatak Europe.
Putin je – svojim
rukama – isključio Rusiju iz Europe.
Trump, čak i da hoće, ne može je
spasiti od izolacije.
Na posljednjem NATO summitu, vodila se žustra rasprava o tome što NATO
nije uspio postići od početka rata u Ukrajini:
*
Ukrajinski narod i dalje pati,
* Rusija i
dalje osvaja teritorije,
* Kina, Iran i Sjeverna Koreja podržavaju ruski rat,
* Rusko gospodarstvo stagnira, ali se nije urušilo,
* U Rusiji nema snažnog antiratnog pokreta.
Prvi put je ovo objavljeno u The New York
Timesu.
Autor teksta je Michael Kimmage, profesor povijesti na Katoličkom sveučilištu Amerike i autor
knjige Sudari: Podrijetlo rata u Ukrajini i nova globalna nestabilnost.
Budimo i mi u
Hrvatskoj budni.
PUTIN IS LOSING HOPE FOR VICTORY
You won’t read much about this in the Croatian media. Most are too busy covering Topson's love for Croatia and his patriotic outbursts.Personally, I’ve never needed to loudly proclaim my patriotism. Like many of our emigrants, I simply do what I can for my homeland—sometimes more, sometimes less—and that’s enough.
But the
people at home still crave "bread and circuses," which their
government gladly serves. Now, they don’t even hide their political infighting
and power struggles—it’s like watching witches and evil spirits bickering,
while the world watches and laughs.
The European Union is already warning us about the strange
behavior of our government, while wars and chaos rage across the globe. If it
weren’t so sad, it would be laughable—but right now, it’s just tragic.
I wouldn’t
blame everything on Croatia’s two
largest parties, HDZ and SDP, but they are certainly responsible for
shaping this national atmosphere, where citizens often seem like "geese in
the fog."
Still,
thank God there are smart, wise people—both young and old—in Croatia and in the diaspora, who stay awake
and look ahead to the future of our homeland.
Croatian
emigrants are deeply patriotic. Some of them, even abroad, vote for HDZ or SDP, believing it will grant
them privileges when they return to Croatia. But now we all see how well those
"privileges" turn out.
The Croatian diaspora doesn’t ask for charity
or special favors—just for their lawful rights to be respected.
Unfortunately,
Croatian authorities continue to neglect our diaspora, along with its
associations, cultural societies, and devoted patriots who are key to our
future.
Among those
neglected groups is the association Marshall
Plan for Croatia with the Diaspora, founded and led by Mr. Zdenko Štriga, a successful businessman from Frankfurt.
There’s
also the association Return of Croats to Croatia, led by its founder Mr. Verko Kutleša—a Croatian
war veteran and passionate advocate for the diaspora and its return. He
tirelessly works through articles, programs, ideas, and even concrete action
plans and platforms for the future of Croatia and its people.
And now—back to the Putin issue.
Putin likely believed he would quickly crush
Ukraine. But he didn’t count on Europe—and much of the world—rallying to
Ukraine’s defense.
This war is
brutal, senseless, and inhumane—there’s no excuse for it in today’s world.
But here’s
the reality: Russia has effectively been stopped in Ukraine.
Europe and
the United States have proven they can live without Russia.
Yes, it
would be nice to have a peaceful Russia as a partner—but the West can move on.
For Russia,
however, losing the West is devastating. It could take generations to repair
those ties.
That was Putin’s choice. And for Russia, it’s a
tragedy.
Trump
failed to bring Russia back into the G7, from which it was expelled in 2014,
nor could he reintegrate Russia into normal European diplomatic processes.
Even during Trump’s
second term, it seemed he didn’t grasp what Putin had thrown away with his war
on Ukraine—Russia can no longer wield influence in Ukraine or Europe, and it
certainly doesn’t have the strength to conquer them.
Putin has effectively isolated Russia from
Europe—by his own hand.
And even if
Trump wanted to, he couldn’t save Russia from its growing isolation.
At the
latest NATO summit, there were intense debates about what NATO had failed to
achieve since the start of the war:
The Ukrainian people are still suffering;
Russia is
still capturing territory;
China,
Iran, and North Korea continue to support Russia’s war effort;
The Russian
economy is stagnating but hasn’t collapsed;
And there
is no visible anti-war movement within Russia.
This
article first appeared in The New York Times.
It was written by Michael Kimmage, a history
professor at The Catholic University of America and author of Collisions: The
Origins of the War in Ukraine and the New Global Instability.
We in Croatia need to stay just as alert.
Udruga Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu
Kommentare
Kommentar veröffentlichen