POVRATAK ISELJENIKA TREBAO BI BITI RADOST NE OPTEREČENJE!
Tekst i foto:Josip Josef Mayer
Čovjeku koji je svoj hobi zamjenjio u prkos iseljeničkoj neuljudnojj i nepoštenoj sustavnoj politiki sa iseljeničkom problematikom kao što je to moj slučaj,potrebno je puno čitati i razmišljati kako bi mogao ustanoviti u šumi raznih članaka.Sa kojima bi se moglo povezati u skorom brezkonačne kilometarske dužine te omotati nekoliko puta cijelu Hrvatsku i njezino dijasporu u jednu zajednicu, koji su napisani o povratku iseljenika u ovih preko 30 i više godina,ponavljam napisani su, ali urađeno je do sada nešto malo više nego ništa.
Kada još tu
dodamo pisanje raznih knjiga o hrvatskom iseljeništvo uključujući i razne
rasprave,sastanke,predavanja i simpozije doći ćemo do jedne nevjerojatne sume
gubljenje vremena,radne energije i za to utrošeno mnoštvo financiskih
sredstava,koja bi se,da nije tako kako je već odavno mogla upotrjebiti za nova ulaganja uz radost I veselje u smislu
povratka useljenika naravno i u smislu
ispravka demogravske slike.
No nije ovo
kritika onima političarima koji nešto bolje znaju već da se maknu iz trona, svi
oni koji su staro Ministarstvo iseljenika i povratnika zapostavljali, ujedno i svi
oni koji će novom postavljenom Ministarstvo Demografije i Useljeništva u budućnosti
kočiti.
Upravo
čitam u iseljeničkom Fenix Magazin pod naslovom:Snovi o velikom povratku
iseljenih Hrvata nisu realni brez promjene u hrvatskom društvu:Prvo treba
učiniti sve da mladi ljudi ne odlaze,pa tek tada se koncetrirati na njihov mogući
povratak.
Hrvatska
biskupska konferencija je u listopadu 2021. godine, nastavljajući s tradicijom
brige za stanje u hrvatskom društvu, organizirala u zajedništvu s kulturnim
institucijama simpozij pod imenom „Demografija, iseljavanje i migracije“.Za premisliti
je za bolju i kvalitetniju budućnost nebili upravo i Matica Hrvatska mogla preuzeti jedan dobar
dijo terete o brizi za hrvatsko iseljeništvo demografiju i useljeništvo.
Razmišljajući
na moj način o svemu što je autor Piše: Dr. fra Luka Marković napisao naravno
da je i taj članak hvale vrijedan i poučan, kao i svi drugi dosadašnji medijski
članci napisani o hrvatskom iseljeništvo i drugih autora.
Po mom
razmišljanju ne može se prije domaćih iseljeničkih i druih stranih potrebnih
ulaganja zaustaviti iseljivanje mladih naraštaja.Najprije nam je potrebno
okupiti domaće i iseljeničke ulagače,po potrebi i neke druge strane,kako bi se
uz poticanje novih gospodarstva i zapošljenja čim prije zaustavilo uz starije
iseljivanje mladog naraštaja iz Hrvatske.
Kojoj su se generaciji njemci veselili kada su im mladi ljudi na dobrovoljan privremeni ili dugoročni rad dolazili.Dodatno su se posebno veselili svima onima koji bi njemačka državljanstva uzimali i te kako su brzo reagirali za razliku od naših, kako bi brzo njemačka državljanstva oni koji su ga zatražili i dobili.
Upravo se sjeti kako i na koji način su Njemci pripremali dolazak i pomagali našim iseljenicima dolaskom naših iseljenika u Njemačku nakon onih 70 godina prošlog stoljeća.kada još nije bilo toliko hrvatskih iseljeničkih udruga ni zajednica.
Bila je to
vrlo ugodna i uljudna priprema uz vrlo udoban osjećaj dobrodošlice naravno da
se je u tom momemtu i njemačko društvo mijenjalo kako u razmišljanju slično i u
djelovanju.Svi su bili spremni pomagati svojim useljenicima,Od Ministarstva(
njemački Landresamt ) i njegovih gradskih podružnica,sve do društava i
pojedinaca.
I sam sam
dobrovoljno godinama pomagao našim iseljenicima na način da sam našim hrvatskim
iseljenicima uz njihove meni povjerene
potrebne informacije i diplome,pronalazio prigodne tvrtke koje su im
garantirale na kratko ili dugoročno stanovanje i posao.
Slično i
dan danas činim u smislu društvenih i pojedinačnih promjena dobrovoljno u mojim mogućnostima,kako bi se
dosadašnja situacija za budućnost pokrenulo na bolje i kvalitetnije.
Sjećam se i
jedne istinske prijateljske price,kako je jedan njemački veliki gospodarstvenik
tražio zemljište sa povećanje svoje tvrtke na BiH i tako je stigao u jednu od
općina informirajući se koliko bi stajalo građevinsko zemljište za izgradnju
njegove tvrtke na tom području.
Gradonačelnik
mu je nudio prikladno veliko zemljište više od oko 3000 kvadrata, za 1,5 Evra
po kvadratnom metru,ulagač mu na to začuđeno odgovori aua.. aua,u tom momentu
se je gradonačelnik uplašio da mi je ta ponuda pre visoka,pa mu na brzino
kaže,dobro onda neka bude 1Evro po kvadratnom metru..I eto još jedan zdravi
primjer bilo za domaća ili strana ulaganja.
VIŠE:
https://josipmayer.blogspot.com/2024/06/ministarstvo-demografije-i-iseljenistva.html
Osobno mi se ovaj članak vrlo izvrsno poučno sviđao radi čega sam ga snimio cijeloga da se ne izgubi.
Članak je preuzet od Autor: Fenix Magazin
Piše: Dr. fra Luka Marković
Radi se o važnim
temama za budućnost svakog naroda, pa i hrvatskog. Predavanja su nešto kasnije
tiskana u vrlo opsežnoj knjizi pod naslovom „6. hrvatski socijalni tjedan“. U
knjizi se nalazi i moje predavanje s tog simpozija (Mogućnosti i uloga Crkve u
povratništvu) u kojem govorim o migracijama i povratništvu kao obilježju
suvremenog vremena.
Za razliku od seobe
naroda i migracija u prošlim stoljećima, danas se u svezi s migracijama govori
i povratništvu. Već se i u Bibliji
govori o čežnji iseljenih o povratku
rodni kraj. Obitelj Elimeleka se zbog nemogućih uvjeta za život seli iz
Betlehema u Moapske poljane, da bi se kasnije dio obitelji, kad su se stekli
uvjeti, vratio nazad u rodni kraj. Taj slučaj se može usporediti s modernim
iseljeničkim obiteljima i njihovom kontinuiranom čežnjom za povratkom u
zavičaj. Udovica Noemi, čiji su sinovi i muž umrli u iseljeništvu, ne vraća se
sama u zavičaj. S njom na put kreće i
snaha, strankinja, po imenu Rut.
Biblijska priča
Uostalom, čitavo čovječanstvo je, prema
biblijskoj priči o prvim ljudima, na putu traganja za povratkom u zavičaj
skladnog života iz kojeg su zbog životnih zabluda izbačeni. To je onaj put na
kojem se, kako kaže filozof Immanuel Kant, čovječanstvo potvrđuje ili ponovno
pada u zablude.
Iseljavanje je danas problem koji pogađa
pojedinca iz mnogovrsnih razloga, istina, ponajčešće iz ekonomskih i
političkih. Pa ipak tu su i drugi razlozi s kojima se suočava moderno društvo.
Iseljavanje ne pogađa samo siromašnije europske zemlje poput Hrvatske i BiH,
nego i one bogate. Prema podacima Njemačkog zavoda za statistiku, živjelo je
2015. godine oko 3,8 milijuna Nijemaca u inozemstvu, što je u postocima čak
nešto manje nego Britanaca ili Poljaka.
S obzirom na broj iseljenih Hrvata u odnosu na
one koji žive u Hrvatskoj i BiH, može se reći da je to narod koji proživljava
najveću iseljeničku krizu u Europi. Upravo bi zbog toga Ministarstvo
demografije i useljeništva u Hrvatskoj trebalo prije svega pronaći odgovor na
uzroke masovnog iseljavanja Hrvata čak i nakon nastajanja samostalnih država
Hrvatske i BiH. Tek kad se ustanove uzroci iseljavanja i spriječi odlazak
mladih ljudi iz Hrvatske i BiH, može se ozbiljnije govoriti i o mogućnostima
povratka.
Njemački primjer
Da povratak iseljenika nije nemoguć, govore
podaci iz Njemačke. Godine 2021. iselilo se iz te ekonomski razvijene zemlje u
druge države oko 250 tisuća Nijemaca, da bi se te iste godine vratilo nazad oko
180 tisuća. Razlozi iseljavanja Nijemaca
su zasigurno drugačiji nego oni današnjih migranata iz siromašnih azijskih i
afričkih država. Među motivima za odlazak iz Njemačke spominju se želja za
novim iskustvom, obiteljski problemi (partner), viši standard, nezadovoljstvo
životom ili studij i izobrazba. Razlozi
za povratak su uglavnom nezadovoljstvo novim životom u inozemstvu, niža
primanja, ali i čežnjom za zavičajem.
Iseljeni Hrvati na skupu sa hrvatskom
predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović u New Yorku (ILUSTRACIJA) / Foto: Fenix
(Ured KGK)
Iseljeni Hrvati na skupu sa hrvatskom
predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović u New Yorku (ILUSTRACIJA) / Foto: Fenix
(Ured KGK)
Slično bi se moglo reći i za iseljene Hrvate
koji se žele vratiti u rodni kraj. Pa ipak postoji jedna velika razlika. A ona
leži u tome što njemačke povratnike čeka uređena država koja im omogućava brzo
pronalaženje posla ili pristojnu socijalnu pomoć dok se ne snađu. Povratnici u
Hrvatsku i BiH mogu se uglavnom osloniti na svoju ušteđevinu ili mirovinu. To
je upravo jedna od razloga da se u Hrvatsku i BiH vraćaju uglavnom
umirovljenici. Brojka mladih povratnika, čime se ponekad hvali vlast, je
statistički gledano zanemariva u odnosu na iseljavanje.
Još uvijek je broj mladih Hrvata koji se
iseljavaju iz Hrvatske i BiH daleko veći nego broj povratnika. Upravo bi o tome
trebalo razmišljati novo Ministarstvo demografije i useljeništva u Hrvatskoj.
Prvo treba učiniti sve da mladi ljudi ne odlaze, pa tek tada koncentrirati se
na mogući povratak mladih iseljenika. Ukoliko se želi povratak onih Hrvata koji su otišli zbog lošeg ekonomskog stanja,
pa i zbog političkih razloga, čega zasigurno ima, treba se osloboditi iluzija
kako će lijepo more i čežnja za zavičajem potaknuti iseljenike na povratak.
Mnogi su kupili ili napravili ogromne kuće na moru ili u svojem zavičaju, ali
još uvijek ne razmišljaju o povratku. Uostalom stanove i kuće kupuju i bogati
stranci.
Ljubav prema Hrvatskoj
Doprinos hrvatskog iseljeništva je za vrijeme
obrane Hrvatske i BiH od srpske agresije, kako politički tako i ekonomski, bio
neosporno velik – daleko veći nego je to hrvatska politika ikada željela
priznati. Razočaranje zbog mnogih neispunjenih obećavanja, i to od samog
početka slobodne Hrvatske, udaljilo je mnoge Hrvate od pomisli na povratak.
Utoliko je danas teško očekivati, o tome treba ozbiljno razmišljati aktualna
hrvatska politika, da će se moći potaknuti na povratak drugu i treću generaciju
hrvatskih iseljenika. Radi se o ljudima koji su uglavnom rođeni u iseljeničkim
zemljama, završili škole, dobro se snašli, uspješno integrirali i prihvatili
stil života u društvu u kojem žive. Istina, njihova ljubav prema Hrvatskoj ili
BiH, ako su im tamo rođeni roditelji, djedovi i bake, nije još uvijek iščezla.
Pa ipak žustro navijanje za reprezentaciju, pogotovo u nogometu, ne treba
poistovjećivati s željom za povratkom.
Hrvatski iseljenici ispred zgrade Hrvatske
matice iseljenika (Ilustracija) / Foto: Fenix (SIM)
Hrvatski iseljenici ispred zgrade Hrvatske
matice iseljenika (Ilustracija) / Foto: Fenix (HMI)Hrvatska se treba
prioritetno orijentirati na stvaranje uvjeta za povratak onih koji su otišli
zadnjih dvadesetak godina. Njihovo dobro iskustvo glede povratka, moglo bi
potaknuti i one Hrvate u inozemstvu koji posjeduju veliki kapital da se odluče
za ulaganja u zavičaj roditelja ili djedova i baki. Preduvjet bilo kakvog
povratka jest stabilna, pravedna i ekonomski prosperitetna država. Utoliko se
može reći da snovi o velikom povratku iseljenih Hrvata nisu realni ukoliko ne
dođe do promjene u hrvatskom društvu, ukoliko se ne stvore uvjeti za pristojan
rad i život, iskorijeni korupcija i stvori ozračje za isplativa ulaganja.
Preduvjet za to jest, s druge strane, iskrena ljubav domovinske Hrvatske prema
hrvatskom iseljeništvu, a ne političke floskule koje se prosipaju već
desetljećima. Neka aktualna vlast prvo poradi na tome da mladi ljudi ne odlaze.
Tek tada se može ozbiljno razmišljati o povratku onih koji se nisu još uvijek
duboko ukorijenili u društvo drugih država.
Motivacija povratka
Pored angažmana na povratku hrvatskih
iseljenika, koji su odselili zadnjih dvadesetak godina, važno je poraditi i na
motivaciji dolaska unučadi i praunučadi nekadašnjih iseljenike u južnoameričk
države. Prema njima bi se trebalo odnositi
barem onoliko korektno koliko se odnosi, pod pritiskom Europske unije, prema
migrantima koji nelegalnim putem dolaze u Hrvatsku i BiH.
Ako ima dovoljno novca za one čije namjere ne
poznajemo, jer ne dolaze svi migranti iz istih razloga, oda ga treba biti i za
one Hrvate treće ili četvrte generacije iz siromašnih južnoameričkih država. Tu
se Hrvatska može ugledati na neke europske zemlje. Po uzoru na Njemačku treba,
ako se dugoročno planira s iseljenim Hrvatima i njihovim potomcima, utemeljiti
na sveučilištima odjele za izobrazbu djelatnika za rad s povratnicima i
useljenicima. Predavači bi mogli biti uspješni povratnici i useljenici koji bi
mogli vlastita iskustva, dileme i probleme pri reintegraciji i integraciji
podijeliti sa studentima, budućim djelatnicima. Uzor na tom području mogla bi
biti Katholische Hochschule Mainz, koja od 2006 godine nudi studij s nazivom
„Socijalne znanosti: migracije i
integracije. Pa ipak ono najvažnije jest stvaranje fondova iz kojih bi se kroz
određeno vrijeme moglo financirati doseljene Hrvate dok ne nauče jezik i nađu posao.
Fenix-magazin/SIM/DR.
Fra Luka Marković
POVEZNICE: Dr. fra
Luka Marković, Ministarstvo demografije, povratak iseljenih hrvata
Kommentare
Kommentar veröffentlichen