U EUROPU SE MOŽE STIĆI NA VIŠE NAČINA POSTOJI I GRAĐANSKI KRITERIJ

 

U EUROPU SE MOŽE STIĆI NA VIŠE NAČINA POSTOJI I GRAĐANSKI KRITERIJ!

Tekst i foto:Josip Josef Mayer

U Europu se može stići na više načina osim politički,zrakjoplovom,vlakom,automobilom pa ćak i motociklom ponekat i biciklom,a da bi se nešto više dogodilo za budućnost na bolje i kvalitetnije radno postoji,i građanski kriterij.

I ništa se posebnoga neće dogoditi u našem i onako zaglibjelom društvu ako se konačno ne shvate politički i građanski kriterij.  Zadaća političara je diplomacija, privatizacija, monetarna politika, obrazovanje, kulturna suradnja. Sve su to područja na kojima moramo još više proraditi, želimo li ispuniti zahtjeve koje pred nas stavlja unija europskih država.

O svim tim zadaćama moraju brinuti političari, jer je njihov posao da provode reforme “odozgo”,  da grade okvir jedne nove hrvatske, pravne, stabilne, sigurne države. No taj okvir treba ispuniti. A da bi Hrvatska doista postala takvom, njen okvir  neće ispunjavati samo ti političari “odozgo” već ga se treba popunjavati i građani “odozdo”.

Građani se trebaju mijenjati, prepoznati nove mogućnosti i shvatiti da se za njih trebaju sami izboriti. Samo dijelomično prostor im ostavlja demokracija i njezine institucije, jer sve svode na povremene izbore i na javnost, odnos političara,  birača i medija, a građani moraju biti aktivni svakodnevno. To mogu postići samo kroz civilno društvo, kroz udruge različitih vrsta, u kojima se okupljaju kako bi ostvarili neki partikularani interes, trenutni ili dugoročni. Nikakvih stvarnih promjena neće biti u našem društvu, još uvjek zaglibljelom u nasljeđu totalitarnih režima, ako se ne pokrene građanska inicijativa, a građani se od pasivnih povremenih birača ne pretvore u aktivne kreatore politike svakodnevice.

Konkretno,  dokle se god koncentriramo na politiku starih navika i radova od nekada, i svima skupa nam ne postane jasno da nije bitno tko je gore, nego da li je to u našem interesu kojeg mi mžemo živjeti u budućem boljitku, a to opet ne može bez građanskog angažiranja,  dotle se možemo oprostiti od promjena.

Na kraju kraja, ne mijenja se društvo niti ide naprijed samo sa smjenom vlasti,  to je proces koji traje.Da se bolje razumijemo osobno nisam u ni jednoj političkoj stranki,u HDZ i,u SDP-u imam dobrih i poštenih prijatelja.Mnogi od njih su se morali prisilno osamostaliti,jer u dosadašnjim vladama nisu dobili šanse raditi na promjenama za bolja i kvalitetnija vremena.

Sudjelovao sam u 2001godine u izeadi prve strategije za iseljeništvo ne zato da sam se zaljubio u političku stranku ,već zato što sam bio pozvan od tadašnje SDP ministrice obrane gospođe Antunović uz preostale udruge,društva,konzularna iseljenička poslanstva i veleizaslanstva,ujedno mi je to bila ljudska i moralna dužnost bila mi je i čast biti jedan dio te strategije.

Više o strategiji iseljenika:

https://drive.google.com/file/d/1hGeCSONlmeDw3VaJ7y9MDTTfUcsfDRSt/view?usp=sharing

Moje kritike se ne odnose na one koji nešto bolje znaju već na sve one u vladajućim foteljama koji prave pogrješke svojim ne znanjem ili ćak namjerno u mjesto da se mijenjaju ili napuste svoje vladajuće fotelje mlađim generacijama.  

Gospodin Vedran Jukić moj prijatelj s fejsa rekao je prije mnogo godina slično: -Meni je dosta i HDZ i SDP-a i svih ostalih, kulta ličnosti, jer to ništa neće donijeti blagostanje RH, već upravo ono što kaže i vjera… bližnjem svom…pa će i nama biti bolje.

I stvarno koliko je dobrih riječi taj čovjek sažeo u jednoj rečenici.Ni,HDZ ni SDP neće propasti,ako i par mandata,birači pošaljeju na odmor hlađenja, reformiranja..Niso to više one političke staranke,kako su nekad bile,one su u toku vremena pre više dobile zamah u razne nepodobštine,kriminala korupcije laži..zapostavljanje hrvatskog iseljeništva,

pokojni Račan u svom mandatu na čelu sa tadašnjom ministricom obrane RH to nikada nebi učinio.Jednoglasno su ukinuli 2011 godine ondašnje Ministarstvo iseljenika i povratnika,da bi kasnije otvorili Središnji ured RH za iseljeništvo,stime se je ujedno i smanjila ona prava iseljenička vrijednost i daljnje povjerenje iseljenika u moguću daljnju dobrovoljnu društveno suradnju,turističko i gospodarsko ujedno smanjena su  različita financiska i matrijalna ulaganja u lijepu našu Domovinu Hrvatsku..Kojoj su uz domaće građane vjerni mnogi iseljenici.

Ono što u toj priči nije sasvim razumljivo.

Zašto stalno očekujemo da nam netko nešto da? Kao da smo mala djeca, nedorasla životu. Mislim da svoju odraslost moramo dokazati svakog dana, a time dati primjer mladima, a ne da nam mladi postaju još manje zainteresirani.

 

Za mlade je već odavno započelo internetsko vrijeme,pitanje je samo vremena kada će vladajući oni stariji konačno shvatiti da njihovo vrijeme prolazi upravo kroz novi način onlein  izbora preko pisma i interneta, ujedno će tim putem i nestati organiziranje skupih političkih kampanja u kojima se već skoro uobičajno kupuje birače i podmaziva nepoštene izbore.

Pa za Boga dragoga valjda ćemo se onda konačno trznuti  korak dalje od političkog izbora, te se konačno okrenuti sebi i svojim mladima koji od nas očekuju primjere i nadaju se  da im pokažemo sigurne smjernice kojim će oni dalje moći putovati i iztraživati nove putove i izazove  za njihove daljnje generacije.