KRAJ POLITIKOG TURIZMA:Zašto su posjeti političara dijaspori postali relikt prošlosti
Nitko nije protiv ljudi, nitko nije protiv političara. Mnogi od nas su protiv staromodnog načina djelovanja koji više ne daje rezultate.
Dokle će naši političari šetati simo tamo, dok dijasporske udruge volonterski, do iznemoglosti, jedva spajaju kraj s krajem?
To je posao koji u budućnosti ne bi smjele nositi udruge na svojim leđima, nego dijasporski sindikat uz podršku hrvatske države.
Nešto slično talijanskom modelu i COMITES-u. A ako se u to temeljito uključi i iskustvo i dogovor sa
Slovencima, mogao bi postati još bolji i kvalitetniji za buduća vremena.
Živimo u vremenu kada let iz Njemačke do Hrvatske traje 45 minuta, a vožnja automobilom iz
Austrije tek nekoliko sati. Živimo u digitalnom dobu u kojem hrvatska dijaspora
u Europi vijesti iz domovine čita na portalima u realnom vremenu, često brže od
samih stanovnika u Hrvatskoj. Unatoč toj potpunoj informiranosti i geografskoj
bliskosti, svjedočimo nepromijenjenom fenomenu: redovitim pohodima domaćih političara među iseljeništvo.
No, što oni zapravo
donose, osim već viđenih fraza, kurtoaznih pohvala i pasivnih apela o važnosti
učenja materinjeg jezika?
Posjet koji ništa ne
rješava
Odgovor je, nažalost,
vrlo malo. Tradicionalni model u kojem političar dolazi slušati narod na
folklornim večerima i misijama odavno je izgubio smisao. Jedan ministar ili
zastupnik, tijekom protokolarne posjete od dva dana, fizički ne može saslušati,
zapamtiti, niti operativno riješiti kompleksna životna pitanja stotina
iseljenika.
Da bi takav posjet
imao ikakvu stručnu težinu, s političarom bi morala putovati vojska
savjetnika iz raznih resora, od financija i pravosuđa do demografije. No, slanje
tolikih delegacija po Europi otvorilo bi novi, neprihvatljiv problem: ogroman i
nepotreban trošak za porezne obveznike.
U 2026. godini
rješenje nije u skupljem političkom turizmu, već u korjenitoj promjeni
komunikacije.
Što dijaspora zapravo
traži
Dijaspora više ne
želi patetiku. Ona traži rješenja za dvostruko oporezivanje, brzu
digitalizaciju preko sustava e-Građani, uvođenje e-glasovanja i uklanjanje
birokratskih prepreka za investicije. A
za to političari ne moraju pakirati kofere.
Ako država doista želi
pomoći iseljeništvu, komunikaciju mora prebaciti u 21. stoljeće. Umjesto skupih putovanja, ministarstva
trebaju organizirati tematske webinare i online javne rasprave gdje tisuće
iseljenika u realnom vremenu mogu dobiti odgovore od stručnjaka. Problemi se
moraju rješavati kroz centralizirane digitalne platforme iz ureda u Zagrebu,
ili kroz prenamjenu postojećih konzulata u stalne informativne punktove s
pravnim i poreznim savjetnicima.
Od folklora do
institucije
Vrijeme je da se
odnos s dijasporom institucionalizira i digitalizira. Dokle god se
komunikacija svodi na povremene političke govore i skupljanje političkih bodova
pred izbore, ti će posjeti ostati samo skupa i nefunkcionalna predstava s
nultim učinkom za stvarni povratak i suradnju u Hrvatskoj.
Dijaspori ne treba
još jedan posjet. Treba joj sustav koji radi i kada nema kamera.

Kommentare
Kommentar veröffentlichen