Direkt zum Hauptbereich

DIJASPORA – KRUH SA SEDAM KORA: HOĆE LI HRVATSKA NAPOKON OTVORITI VRATA SVOJOJ DJECI IZ SVIJETA?

Dijaspora-kruh sa sedam kora:hoće li Hrvatska napokon otvoriti vrata svojoj djeci iz svijeta?

Tekst:Josip Josef Mayer

Doma je doma- lijepo je čitati i čuti da se sve više mladih ljudi iz dijaspore, posebno mladih obitelji s djecom, dobrovoljno vraća u Hrvatsku. Unatoč svim poteškoćama i izazovima koje povratak nosi, mnogi se ipak odlučuju vratiti u domovinu svojih roditelja i djedova. To je znak da veza s domovinom nije nestala i da ljubav prema Hrvatskoj i dalje živi među našim ljudima diljem svijeta.

Život u dijaspori oduvijek je bio težak – pravi kruh sa sedam kora. Posebno za nas koji smo u iseljeništvo stigli u prvom velikom valu nakon šezdesetih godina prošlog stoljeća, odlazeći trbuhom za kruhom.

Za mnoge od nas danas više nije presudno pitanje jesmo li se vratili ili ne. Budimo realni – u iseljeništvu mnogi imaju teško zarađenu mirovinu i sigurniji pristup zdravstvenoj skrbi nego što bi ga imali u domovini. A upravo je zdravstvena sigurnost jedna od najvažnijih stvari u starijoj životnoj dobi.

U posljednje vrijeme u javnosti se sve više govori o državnim poticajnim mjerama, poput inicijative „Birajmo hrvatsko“, koje bi trebale potaknuti gospodarstvo i povratak iseljenika. Međutim, jednako se često govori i o tome kako državna administracija svojim sporim i kompliciranim procedurama koči upravo razvoj tih poticajnih mjera.

Takva situacija stvara nepovjerenje i nesigurnost. Mnogi povratnici koji žele ponovno živjeti u Hrvatskoj već na prvom koraku nailaze na prepreke: prijava prebivališta, dobivanje hrvatskog državljanstva, rješavanje razne papirologije na koju imaju pravo.

Povratak sam po sebi nije lagan – ali administracija ga ne bi smjela činiti još težim.

Zato se mnogi iseljenici s pravom pitaju: zar ne bi bilo normalno da se sva potrebna dokumentacija može riješiti na jednom mjestu, brzo i jednostavno? Takav pristup bio bi snažna poruka dobrodošlice svima koji žele ponovno živjeti i raditi u Hrvatskoj.

No vratimo se na život iseljenika – život koji često podsjeća na kruh sa sedam kora.

Danas ulažemo mnogo energije i novca u razne resurse kako bi nam život u domovini i dijaspori bio bolji. Ipak, možda bismo trebali još više ulagati u ono najvažnije – u našu djecu.

Od dječjih vrtića i škola do besplatnih školskih obroka i drugih pogodnosti koje olakšavaju život mladim obiteljima. Time bismo stvorili uvjete da djeca, osim uz roditelje, odrastaju i uz bake i djedove u domovini – jer upravo ta obiteljska povezanost daje stabilnost i sigurnost svakoj zajednici.

Takve ideje već godinama promiče i udruga Marshall plan za Hrvatsku, zajedno s dijasporom i svojim programima koji povezuju znanje, obrazovanje i radno iskustvo između Hrvatske i iseljeništva.

Jedan od tih projekata je i platforma CRO GREEN, usmjerena na proizvodnju zdrave i sigurne hrane. Hrana nije samo poljoprivreda – ona je znanje, kultura i temelj zdravog društva. Upravo zato se ovaj projekt predstavlja i potiče u hrvatskim županijama.

Postoji još jedna velika razlika između života u domovini i života u dijaspori.

U mnogim obiteljima u Hrvatskoj djeca imaju uz sebe bake i djedove, koji pomažu roditeljima i preuzimaju dio svakodnevnih obveza. Time olakšavaju radni život roditelja i stvaraju toplinu obiteljskog okruženja.

U dijaspori to često nije moguće. Roditelji su prepušteni sami sebi, a život postaje teži i skuplji.

Zato pitanje povratka nije samo ekonomsko pitanje. To je pitanje obitelji, zajedništva i budućnosti naroda.

Ako želimo da se hrvatska dijaspora ponovno snažnije poveže s domovinom – moramo stvoriti uvjete u kojima će povratak biti lakši, a ne teži od odlaska.

Jer hrvatska dijaspora nije samo prošlost. Ona je i velika prilika za budućnost Hrvatske.

Poziv na zajedništvo

Uz ljubav, međusobno poštovanje i osjećaj da smo na istoj valnoj duljini – ako vjerujete da svojim angažmanom možete pomoći, javite se.

Svaka ruka.Svako srce.Svaka dobra volja čini razliku.

Zajedno možemo graditi snažnu, povezanu i odgovornu hrvatsku zajednicu.Za današnje generacije.I za one koje dolaze.

Du hast Folgendes gesendet:

Deutsch:

DIASPORA – BROT MIT SIEBEN KRUSTEN: WIRD KROATIEN ENDLICH SEINE TORE FÜR SEINE KINDER AUS ALLER WELT ÖFFNEN?

Zu Hause ist eben doch zu Hause. Es ist schön zu lesen und zu hören, dass immer mehr junge Menschen aus der Diaspora, besonders junge Familien mit Kindern, freiwillig nach Kroatien zurückkehren. Trotz aller Schwierigkeiten und Herausforderungen, die eine Rückkehr mit sich bringt, entscheiden sich viele dennoch dafür, in die Heimat ihrer Eltern und Großeltern zurückzukehren. Das ist ein Zeichen dafür, dass die Verbindung zur Heimat nicht verschwunden ist und dass die Liebe zu Kroatien unter unseren Menschen in der ganzen Welt weiterlebt.

Das Leben in der Diaspora war schon immer schwer – wie Brot mit sieben Krusten. Besonders für uns, die wir in der ersten großen Auswanderungswelle nach den 1960er-Jahren ins Ausland gegangen sind, auf der Suche nach Arbeit und einem besseren Leben.

Für viele von uns ist es heute nicht mehr die entscheidende Frage, ob wir zurückgekehrt sind oder nicht. Seien wir realistisch – im Ausland haben viele eine hart erarbeitete Rente und oft einen besseren Zugang zur medizinischen Versorgung als in der Heimat. Gerade die gesundheitliche Sicherheit ist im höheren Alter eine der wichtigsten Fragen.

In letzter Zeit wird in der Öffentlichkeit immer mehr über staatliche Fördermaßnahmen gesprochen, wie zum Beispiel die Initiative „Birajmo hrvatsko“, die die Wirtschaft stärken und die Rückkehr von Auswanderern fördern soll. Gleichzeitig wird aber auch häufig darüber gesprochen, dass staatliche Bürokratie mit ihren langsamen und komplizierten Verfahren genau diese Maßnahmen ausbremst.

Eine solche Situation schafft Misstrauen und Unsicherheit. Viele Rückkehrer, die wieder in Kroatien leben möchten, stoßen bereits beim ersten Schritt auf Hindernisse: bei der Anmeldung des Wohnsitzes, beim Erhalt der kroatischen Staatsbürgerschaft oder bei der Regelung verschiedener Dokumente und Formalitäten, auf die sie eigentlich Anspruch haben.

Die Rückkehr an sich ist nicht einfach – aber die Bürokratie sollte sie nicht noch schwieriger machen.

Deshalb fragen sich viele Auswanderer mit Recht: Wäre es nicht normal, dass alle notwendigen Dokumente an einem einzigen Ort schnell und einfach erledigt werden können? Ein solcher Ansatz wäre eine starke Botschaft der Willkommenheit an alle, die wieder in Kroatien leben und arbeiten möchten.

Doch kehren wir noch einmal zum Leben der Auswanderer zurück – einem Leben, das oft wie Brot mit sieben Krusten ist.

Heute investieren wir viel Energie und Geld in verschiedene Ressourcen, damit unser Leben sowohl in der Heimat als auch in der Diaspora besser wird. Vielleicht sollten wir jedoch noch mehr in das investieren, was wirklich am wichtigsten ist – in unsere Kinder.

Von Kindergärten und Schulen bis hin zu kostenlosen Schulmahlzeiten und anderen Unterstützungen, die jungen Familien das Leben erleichtern. Damit würden wir Bedingungen schaffen, unter denen Kinder nicht nur mit ihren Eltern, sondern auch mit ihren Großeltern in der Heimat aufwachsen können – denn gerade diese familiäre Verbundenheit gibt jeder Gemeinschaft Stabilität und Sicherheit.

Solche Ideen fördert seit Jahren auch die Initiative Marshall-Plan für Kroatien, gemeinsam mit der Diaspora und ihren Programmen, die Wissen, Bildung und berufliche Erfahrungen zwischen Kroatien und den im Ausland lebenden Kroaten verbinden.

Eines dieser Projekte ist auch die Plattform CRO GREEN, die auf die Produktion gesunder und sicherer Lebensmittel ausgerichtet ist. Nahrung ist nicht nur Landwirtschaft – sie ist Wissen, Kultur und eine Grundlage einer gesunden Gesellschaft. Deshalb wird dieses Projekt auch in den kroatischen Regionen vorgestellt und gefördert.

Es gibt noch einen weiteren großen Unterschied zwischen dem Leben in der Heimat und dem Leben in der Diaspora.

In vielen Familien in Kroatien wachsen Kinder in der Nähe ihrer Großeltern auf, die den Eltern helfen und einen Teil der täglichen Verantwortung übernehmen. Dadurch wird der Arbeitsalltag der Eltern erleichtert und eine warme familiäre Atmosphäre geschaffen.

In der Diaspora ist das oft nicht möglich. Eltern sind häufig auf sich allein gestellt, und das Leben wird schwieriger und teurer.

Deshalb ist die Frage der Rückkehr nicht nur eine wirtschaftliche Frage. Sie ist eine Frage der Familie, des Zusammenhalts und der Zukunft eines Volkes.

Wenn wir wollen, dass sich die kroatische Diaspora wieder stärker mit der Heimat verbindet, müssen wir Bedingungen schaffen, unter denen die Rückkehr leichter wird als das Weggehen.

Denn die kroatische Diaspora ist nicht nur ein Teil der Vergangenheit.Sie ist auch eine große Chance für die Zukunft Kroatiens.

Aufruf zum Zusammenhalt

Mit Liebe, gegenseitigem Respekt und dem Gefühl, auf derselben Wellenlänge zu sein – wenn Sie glauben, dass Sie mit Ihrem Engagement helfen können, melden Sie sich.

Jede Hand.Jedes Herz.Jeder gute Wille macht einen Unterschied.

Gemeinsam können wir eine starke, verbundene und verantwortungsvolle kroatische Gemeinschaft aufbauen.Für die heutigen Generationen.Und für jene, die noch kommen.

 Josip Josef Mayer 

Pokrenimo Ruševo 

Kommentare

Beliebte Posts aus diesem Blog

GRADONAČELNICA CRIKVENICE IVONA MATOŠIĆ GAŠPAROVIĆ-KREATIVNA SNAGA ZA BUDUĆNOST REGIJE!

Gradonačelnica Crikvenice Ivona Matošić Gašparović-kreativna snaga za budućnost regije! Tekst:Josip Josef Mayer Gradonačelnicu Crikvenice Ivonu Matošić Gašparović doživljavam kao izrazito kreativnu, razgovornu i otvorenu osobu. Osobno nikada ne ocjenjujem ljude, pa ni političare, prema izgledu, stranačkoj pripadnosti ili vjerskom uvjerenju.  Za mene su presudni znanje, rad, zalaganje, ljudska toplina i ljubav prema vlastitom gradu – ali i spremnost na suradnju sa susjednim gradovima. Takav način razmišljanja i djelovanja, uvjeren sam, vodi ka napretku – ne samo lokalnom, nego i nacionalnom. Naravno, nisu svi ljudi jednaki, niti svi gradonačelnici jednako poticajni, ali mnogi mladi vođe danas u Hrvatskoj unose svježinu, energiju i volju za promjenama. Na području Crikvenice, Novog Vinodolskog i općine Vinodolske živi i djeluje niz iznimno kreativnih ljudi – kako pojedinaca, tako i udruga i društava.  Među njima želim istaknuti mladog gradonačelnika Novog Vinodolskog Tomis...

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA U WAIBLINGENU PUNA – SVEĆENIKA SVE MANJE, VJERNIKA SVE VIŠE!

Hrvatska Katolička misija u Waiblingenu puna -svećenika sve manje! Tekst i foto:Josip Josef Mayer Uskrs, najveći kršćanski blagdan, sve je bliže. Vrijeme je to kada se mnogi naši iseljenici iz dijaspore pripremaju za posjet domovini – obiteljima, prijateljima, zavičaju.  Mnogi će upravo tada iskoristiti svoje teško zarađene godišnje odmore, dok će oni koji su već boravili u domovini za Božić, ostati u svojim novim sredinama – u zemljama koje nazivaju domovinom svoje djece. Za sve njih, neovisno o lokaciji, Hrvatska katolička misija ostaje mjesto susreta, duhovne okrijepe i identitetske povezanosti. U tom kontekstu, vrijedi spomenuti nedjelju 6. travnja 2025., kada je sveta misa u Waiblingenu bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Svetu misu predvodio je fra Nediljko Brečić, OFM, a među okupljenima bilo je podjednako starijih i mlađih vjernika. Posebno je bilo dirljivo vidjeti brojnu djecu i ministrante, okupljene oko svećenika – znak da duh zajedništva i vjere živi i među mlađ...

VERKO KUTLEŠA I ZDENKO ŠTRIGA – LJUDI KOJI HRVATSKU ŽELE POVESTI U BOLJI I ODRŽIVIJI SVIJET!

Verko Kutleša i Zdenko Štriga-Ljudi koji Hrvatsku žele povesti u bolji i održiviji svijet! Tekst:Josip Josef Mayer Dvojica ljudi, Verko Kutleša i Zdenko Štriga, povezuje zajednička vizija: hrvatski narod zaslužuje ostati, razvijati se i vraćati se u svoju domovinu. Njihova suradnja sve više prerasta u poziv na buđenje – poziv koji postaje glas razuma i nade u vremenu kada Hrvatska gubi ljude, sela i vjeru u vlastitu budućnost. Svjesni da povratak dijaspore već postoji, ali da je često stihijski i nedovoljno podržan, njih dvojica smatraju da je vrijeme za ozbiljnu i kvalitetnu pripremu tog povratka – kroz zakonodavne, gospodarske i društvene mjere koje će stvoriti uvjete za život dostojan čovjeka. U tom duhu nastaje i referendum koji pokreće gospodin Verko Kutleša – jasno i odlučno postavljeno pitanje koje traži nacionalni odgovor:   Referendum kojeg pokrće gospodin Verko Kutleša-Ključno pitanje za demografski opstanak Hrvatske! Referendum koji potiče gospodin Verko Kutleš...