Direkt zum Hauptbereich

AKO U DIJASPORI NE MOŽEMO NABAVITI NI NARODNU NOŠNJU ŠTO SMO ONDA IZGUBILI KAO NARID?

 Ako u dijaspori ne možemo nabaviti ni narodnu nošnju-što smo onda izgubili kao narod?

Tekst i foto:Josip Josef Mayer

U dijaspori nije lako nabaviti ni hrvatsku narodnu nošnju. To je činjenica o kojoj se rijetko govori, a još rjeđe sustavno rješava.

Osobno posjedujem ljetnu i zimsku narodnu nošnju grada Novi Vinodolski, na što sam iznimno ponosan. Novi Vinodolski je grad koji mnogi vole – grad u koji dolaze domaći i strani gosti, turisti i ljudi iz dijaspore. U tom gradu, u skladu sa svojim mogućnostima, aktivan sam i pasivan član Udruge prijatelja grožđa i vina – vinara i vinogradara „Ružica Vinodola“, a ondje sam odlučio provesti i svoje umirovljeničke dane.

To je grad koji, uz moje selo Rečicu pokraj Karlovca, posebno volim. Volim i ostale hrvatske narodne nošnje, Liku i njezinu diku. No, narodna nošnja nije jeftina – ne može si je svatko priuštiti kako bi je nosio jednom ili dvaput godišnje na smotrama i nastupima.

U Domovini barem postoje KUD-ovi, kojima financijski pomažu turističke zajednice i gradska poglavarstva. U dijaspori toga gotovo da i nema. Tamo nije samo teško nabaviti hrvatsku narodnu nošnju – nemoguće ju je i posuditi, osobito nošnje iz manjih mjesta, gradova i sela. Dijasporske folklorne udruge i zajednice snalaze se kako znaju: preko privatnih veza, prijatelja, domaćih KUD-ova i osobnih kanala.

👉 Udruga Marshall plan za Hrvatsku uz dijasporu napominje:Hrvatske narodne nošnje nisu samo odjeća.One su sjećanje, identitet i priča naših krajeva. U svakoj boji i svakom vezu žive običaji, vjera i ljubav prema domu.

Ovo je samo mali dio bogatstva hrvatske tradicije.Mnoge nošnje još čekaju da budu ponovno viđene i prepoznate.

Ali problem ne staje na nošnjama.

U dijaspori nije lako pronaći ni hrvatsku hranu i piće. Ima ih tek sporadično. Ima ćevapčića s Balkana – proizvoda koji se nude diljem Europe i na kojima se dobro zarađuje – ali to nije izvorna hrvatska gastronomija. Hrvatska hrana je trebala odavno biti plasirana na europsko i svjetsko tržište, kao što su to uspjele turska, talijanska, kineska i druge kuhinje.

Ako želimo da se to promijeni, moramo se udružiti – u Domovini i u dijaspori: politički, gospodarski, turistički, društveno i pojedinačno. Upravo zato važna je inicijativa i udruga „Marshall plan za Hrvatsku uz dijasporu“, zajedno s njezinim već razvijenim modernim platformama.


Jedna od ključnih platformi je CRO GREEN – proizvodnja zdrave i sigurne hrane, koja se s velikim žarom i ljubavlju potiče po hrvatskim županijama. Udruga već više od godinu dana neumorno okuplja, povezuje i predstavlja ljude i projekte.

 Na čelu s osnivačem i predsjednikom udruge gospodinom Zdenkom Štrigom, poslovnim čovjekom i menadžerom iz Frankfurta te posebnim savjetnikom u Ministarstvu demografije i useljeništva RH.

Samo zajednički, uz slogu i dobru volju, možemo u Domovini, Europi i svijetu pokazati da postojimo kao narod i da znamo funkcionirati. Jer realnost je da nas, ovakve kakvi smo danas – razjedinjene – veliki svjetski igrači ne shvaćaju ozbiljno.

Uz udrugu Marshall plan za Hrvatsku i najavljene programe, poput osnivanja centara znanja od Frankfurta do Zagreba i diljem Hrvatske, cilj je da se administracija i papirologija rješavaju brzo i na jednom mjestu, uz uključivanje dijasporskih banaka koje bi financijski poduprle razvoj tih projekata.

Danas nas prati više od 10.000 ljudi, ali pravi pomak nastaje tek kada se aktivno uključe znanstvenici, ulagači, gospodarstvenici i mladi poduzetnici. Posla je još mnogo.

Zato pozivamo sve koji žele pridonijeti riječju, mišlju, djelom i znanjem da nam se pridruže – za budućnost Hrvatske u koju će se više vraćati, a iz koje će se sve manje odlaziti.

Deutsch:

Wenn wir in der Diaspora nicht einmal eine kroatische Tracht bekommen – was ist aus unserer Identität geworden?

In der Diaspora ist es nicht leicht, eine kroatische Volkstracht zu bekommen. Das ist eine Tatsache, über die kaum gesprochen wird – und noch seltener wird sie systematisch gelöst.

Ich selbst besitze eine Sommer- und Wintertracht der Stadt Novi Vinodolski, auf die ich sehr stolz bin. Novi Vinodolski ist eine Stadt, die viele lieben – ein Ort, den Einheimische, Touristen, Gäste aus dem Ausland und Menschen aus der Diaspora gleichermaßen besuchen. Dort bin ich, im Rahmen meiner Möglichkeiten, aktives und passives Mitglied des Vereins der Freunde von Wein und Weinbau „Ružica Vinodola“, und dort habe ich beschlossen, meinen Ruhestand zu verbringen.

Neben meinem Heimatdorf Rečica bei Karlovac hat diese Stadt einen besonderen Platz in meinem Herzen. Ich liebe auch andere kroatische Volkstrachten, Lika und ihre kulturelle Würde. Doch Volkstrachten sind teuer – nicht jeder kann es sich leisten, sie ein- oder zweimal im Jahr bei Auftritten zu tragen.

In Kroatien gibt es zumindest Kultur- und Folklorevereine (KUD-ovi), die von Tourismusverbänden und Städten finanziell unterstützt werden. In der Diaspora fehlt diese Unterstützung fast vollständig. Dort ist es nicht nur schwierig, eine kroatische Tracht zu kaufen – sie ist praktisch nicht einmal ausleihbar, vor allem nicht jene aus kleineren Orten und Regionen. Diaspora-Vereine sind gezwungen, sich über private Kontakte, Freundschaften und inoffizielle Kanäle zu behelfen.

 👉 Der Verein „Marshallplan für Kroatien mit der Diaspora“ betont:Kroatische Volkstrachten sind nicht nur Kleidung.Sie sind Erinnerung, Identität und die Geschichte unserer Regionen. In jeder Farbe und in jeder Stickerei leben Tradition, Glaube und Liebe zur Heimat.

Dies ist nur ein kleiner Teil des reichen kroatischen Kulturerbes.Viele Trachten warten noch darauf, wieder gesehen und anerkannt zu werden.

Deshalb ist die Verbindung zwischen Heimat und Diaspora entscheidend.

 Doch das Problem endet nicht bei den Trachten.

Auch kroatische Lebensmittel und Getränke sind im Ausland kaum verfügbar. Vereinzelt findet man Angebote. Balkangerichte wie Ćevapčići sind überall präsent und wirtschaftlich erfolgreich – doch sie sind nicht authentisch kroatisch. Kroatische Produkte hätten längst ihren Platz in europäischen und weltweiten Handelsketten haben müssen, so wie es bei der türkischen, italienischen oder chinesischen Küche der Fall ist.

Wenn wir das ändern wollen, müssen wir uns vereinen – in der Heimat und in der Diaspora: politisch, wirtschaftlich, touristisch und gesellschaftlich. Genau hier setzt die Initiative „Marshallplan für Kroatien mit der Diaspora“ an, zusammen mit ihren modernen und bereits entwickelten Plattformen.

Eine der wichtigsten ist CRO GREEN – die Förderung gesunder und sicherer Lebensmittelproduktion in kroatischen Regionen. Seit über einem Jahr vernetzt und präsentiert der Verein unermüdlich Menschen und Projekte. Geleitet wird er vom Gründer und Präsidenten Zdenko Štriga, Unternehmer und Manager aus Frankfurt sowie Sonderberater im kroatischen Ministerium für Demografie und Zuwanderung.

Nur gemeinsam, mit Zusammenhalt und gutem Willen, können wir zeigen, dass Kroatien mehr ist als eine Randnotiz. Denn in unserem derzeitigen, oft zersplitterten Zustand werden wir international nicht ernst genommen.

Geplant sind zudem Wissens- und Servicezentren von Frankfurt bis Zagreb und in ganz Kroatien, in denen Verwaltung und Bürokratie zentral und effizient erledigt werden sollen – unter Einbindung diasporischer Banken, die Investitionen aus dem Ausland bündeln würden.

Über 10.000 Menschen folgen dieser Initiative bereits. Doch der entscheidende Schritt kommt erst, wenn sich Wissenschaftler, Investoren, Unternehmer und junge Fachkräfte aktiv einbringen. Die Arbeit liegt noch vor uns.

Deshalb laden wir alle ein, die mit Ideen, Wissen und Engagement beitragen möchten – für ein Kroatien, in das man zurückkehrt, statt es zu verlassen.

  Josip Josef Mayer

Pokrenimo Ruševo

Udruga Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu 

Kommentare

Beliebte Posts aus diesem Blog

GRADONAČELNICA CRIKVENICE IVONA MATOŠIĆ GAŠPAROVIĆ-KREATIVNA SNAGA ZA BUDUĆNOST REGIJE!

Gradonačelnica Crikvenice Ivona Matošić Gašparović-kreativna snaga za budućnost regije! Tekst:Josip Josef Mayer Gradonačelnicu Crikvenice Ivonu Matošić Gašparović doživljavam kao izrazito kreativnu, razgovornu i otvorenu osobu. Osobno nikada ne ocjenjujem ljude, pa ni političare, prema izgledu, stranačkoj pripadnosti ili vjerskom uvjerenju.  Za mene su presudni znanje, rad, zalaganje, ljudska toplina i ljubav prema vlastitom gradu – ali i spremnost na suradnju sa susjednim gradovima. Takav način razmišljanja i djelovanja, uvjeren sam, vodi ka napretku – ne samo lokalnom, nego i nacionalnom. Naravno, nisu svi ljudi jednaki, niti svi gradonačelnici jednako poticajni, ali mnogi mladi vođe danas u Hrvatskoj unose svježinu, energiju i volju za promjenama. Na području Crikvenice, Novog Vinodolskog i općine Vinodolske živi i djeluje niz iznimno kreativnih ljudi – kako pojedinaca, tako i udruga i društava.  Među njima želim istaknuti mladog gradonačelnika Novog Vinodolskog Tomis...

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA U WAIBLINGENU PUNA – SVEĆENIKA SVE MANJE, VJERNIKA SVE VIŠE!

Hrvatska Katolička misija u Waiblingenu puna -svećenika sve manje! Tekst i foto:Josip Josef Mayer Uskrs, najveći kršćanski blagdan, sve je bliže. Vrijeme je to kada se mnogi naši iseljenici iz dijaspore pripremaju za posjet domovini – obiteljima, prijateljima, zavičaju.  Mnogi će upravo tada iskoristiti svoje teško zarađene godišnje odmore, dok će oni koji su već boravili u domovini za Božić, ostati u svojim novim sredinama – u zemljama koje nazivaju domovinom svoje djece. Za sve njih, neovisno o lokaciji, Hrvatska katolička misija ostaje mjesto susreta, duhovne okrijepe i identitetske povezanosti. U tom kontekstu, vrijedi spomenuti nedjelju 6. travnja 2025., kada je sveta misa u Waiblingenu bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Svetu misu predvodio je fra Nediljko Brečić, OFM, a među okupljenima bilo je podjednako starijih i mlađih vjernika. Posebno je bilo dirljivo vidjeti brojnu djecu i ministrante, okupljene oko svećenika – znak da duh zajedništva i vjere živi i među mlađ...

VERKO KUTLEŠA I ZDENKO ŠTRIGA – LJUDI KOJI HRVATSKU ŽELE POVESTI U BOLJI I ODRŽIVIJI SVIJET!

Verko Kutleša i Zdenko Štriga-Ljudi koji Hrvatsku žele povesti u bolji i održiviji svijet! Tekst:Josip Josef Mayer Dvojica ljudi, Verko Kutleša i Zdenko Štriga, povezuje zajednička vizija: hrvatski narod zaslužuje ostati, razvijati se i vraćati se u svoju domovinu. Njihova suradnja sve više prerasta u poziv na buđenje – poziv koji postaje glas razuma i nade u vremenu kada Hrvatska gubi ljude, sela i vjeru u vlastitu budućnost. Svjesni da povratak dijaspore već postoji, ali da je često stihijski i nedovoljno podržan, njih dvojica smatraju da je vrijeme za ozbiljnu i kvalitetnu pripremu tog povratka – kroz zakonodavne, gospodarske i društvene mjere koje će stvoriti uvjete za život dostojan čovjeka. U tom duhu nastaje i referendum koji pokreće gospodin Verko Kutleša – jasno i odlučno postavljeno pitanje koje traži nacionalni odgovor:   Referendum kojeg pokrće gospodin Verko Kutleša-Ključno pitanje za demografski opstanak Hrvatske! Referendum koji potiče gospodin Verko Kutleš...