Suradnja hrvatskih turističkih zajednica i dijasporskih udruga!
Tekst:Josip
Josef Mayer
Hrvatske kulturne i sportske udruge u dijaspori već više od 30 godina nose ogroman teret očuvanja identiteta, kulture i zajedništva. One su nastale iz žrtve, odricanja i entuzijazma pojedinaca koji su dali sebe kako bi hrvatsko ime živjelo i izvan granica Republike Hrvatske.
No važno je još jednom jasno naglasiti: ne može se sve raditi samostalno. Bez
kontinuirane, sustavne i bezuvjetne podrške institucija, udruga, turističkih
zajednica i gospodarstva, dugoročni opstanak mnogih hrvatskih kulturnih i
sportskih udruga (HKSU-a) ozbiljno je ugrožen.
Zajedničkim radom i suradnjom moguće je unaprijediti kvalitetu djelovanja izvan RH, stvarati nove prilike i graditi okruženje koje potiče razvoj – na ponos i domovini i iseljeništvu.
Stvarna slika
života hrvatskih udruga u dijaspori
Dok se u javnosti često piše isključivo pozitivno o
radu hrvatskih dijasporskih udruga, rijetko se govori o stvarnoj svakodnevici i
borbi za opstanak.
Mnoge udruge:
* plaćaju
mjesečne najamnine i preko 3.000 eura za domove i prostorije
* snose troškove komunalija, folklornih nošnji,
instrumenata, sportskih dresova i opreme
* pokušavaju u
četiri vikenda mjesečno organizirati događaje kako bi pokrile osnovne
troškove
Članarine, dobrovoljni rad, sponzorstva i donacije uz
državnu financisku špricu više ne
pokrivaju ni temeljne potrebe. Sve se češće događa da udruge, unatoč
velikoj volji, jednostavno – ne mogu dalje.
Zatvorene
udruge – izgubljene generacije
Posebno zabrinjava činjenica da pojedine hrvatske
udruge više ne uspijevaju okupiti mlade
naraštaje. Od Baden-Württemberga i Stuttgarta do Berlina, neke su udruge
već zatvorene, a mnogima prijeti isto zbog:
* nedostatka ideja i programa
* financijske iscrpljenosti
* izostanka logističke, gospodarske i turističke
potpore
Jednom kada se udruga zatvori, iznimno ju je teško ponovno oživjeti. Zato je ključno pravovremeno djelovati, a ne reagirati
tek kada je već kasno.
Upravo ovdje se otvara prostor za stratešku suradnju hrvatskih turističkih zajednica i
iseljeničkih udruga.
Zajednički nastupi na:
* gradskim manifestacijama
* sajmovima turizma
* kulturnim i gospodarskim izložbama
u velikim europskim i svjetskim
gradovima, donijeli bi višestruku korist
svima.
Promotivni i logistički materijali ostali bi udrugama
na korištenje tijekom cijele godine,
a Hrvatska bi dobila snažne, autentične promotore na terenu.
Win-win
suradnja koja se nameće sama od sebe
Hrvatske iseljeničke udruge u Njemačkoj već su dokazale svoju vrijednost u promicanju hrvatske kulture i identiteta. Suradnja s turističkim zajednicama bila bi prirodan nastavak tog rada.
Mogući oblici
suradnje:
* zajednički
promotivni materijali hrvatskog turizma i kulture
* organizacija događaja koji povezuju turiste,
dijasporu i domovinu
* razmjena
znanja i iskustava u turizmu i kulturi
* logistička podrška turističkim i putničkim
agencijama
* uloge ambasadora
izvoza hrvatskih proizvoda
Mladi +
iskustvo = budućnost
Uključivanje mladih članova uz iskusne stručnjake
ključno * inovacije
* prilagodbu novim trendovima
* očuvanje tradicije u suvremenom obliku
Suradnja generacija može udahnuti novi život u udruge
koje danas stagniraju ili nestaju.
Udruga Marshall plan za Hrvatsku uz dijasporu ima potencijal postati koordinacijsko središte za:* strateško povezivanje turističkih zajednica i dijaspore
* razvoj
novih projekata i platformi
* stručno
savjetovanje i logističku podršku
Ključni koraci naprijed:
* izrada
strateškog plana suradnje
* razvoj
digitalnih alata za povezivanje
* radionice i sastanci s ključnim dionicima
Bez suradnje
– nema rezultata
Suradnja mora postojati na svim razinama:
* političkoj –
kroz jasnu institucionalnu podršku
* društvenoj –
kroz volontiranje i angažman
*
pojedinačnoj – kroz ideje i inicijative
Kada svi rade prema istom cilju, rezultati su
neizbježni.
Mediji –
ključni saveznik ili nijemi promatrač?
Medijska podrška presudna je za uspjeh ovakvih
inicijativa:
* povećava svijest
* promovira projekte i događaje
* privlači nove članove i partnere
HTV i ostali nacionalni i iseljenički mediji imaju
veliku odgovornost, ali i priliku.
👉 Kako osigurati da mediji prepoznaju
važnost ovih tema i aktivno ih prate?
Tko će prvi
preuzeti odgovornost da ova priča postane nacionalni
interes,a ne samo vapaj dijaspore?




Kommentare
Kommentar veröffentlichen