Pitam AI: Je li cijela hrvatska dijaspora domoljubna? Ako jest, zašto je domaća politika zapostavlja?

Pitam AI: Je li cijela hrvatska dijaspora domoljubna? Ako jest, zašto je domaća politika zapostavlja?

Tekst:Josip Josef Mayer

Godinama slušamo iste priče. Hrvatski političari udaraju se u prsa, zaklinju se u domoljublje, govore o nacionalnim interesima, o ljubavi prema zemlji. A što je s hrvatskom dijasporom? Zar ona nije upravo primjer tih vrijednosti?

Hrvatska dijaspora – raspršena diljem svijeta – odigrala je ključnu ulogu u obrani Hrvatske, u njenoj obnovi i u promociji njezina imena u svijetu. Brojni su Hrvati iz dijaspore pomagali financijski, politički, organizacijski. I što su zauzvrat dobili? Zapostavljanje. Preko 30 godina ignoriranja. Kao da nisu dovoljno „naši“. Kao da su manje vrijedni jer ne žive unutar granica Hrvatske.

Najbolji dokaz takvog odnosa je izborni sustav. Dijaspori nije omogućeno dopisno ni elektroničko glasovanje. Ako netko iz Sydneya, Toronta, Stuttgarta ili Buenos Airesa želi glasati, mora fizički doći do konzulata ili veleposlanstva. Koliko ljudi to uopće može? Rezultat? Ograničen utjecaj na izborni proces – iako imaju jednako pravo na glas kao i svi drugi državljani.

Zato pitam ponovno: je li ovo pravedno? I gdje je kraj ovom političkom nemaru – gotovo pa terorizmu tišine prema vlastitom narodu izvan domovine?

Udruga Marshall plan za Hrvatsku, zajedno sa saveznicima poput inicijative Povratak Hrvata u Hrvatsku, zalaže se za drugačiji pristup. Zalažemo se za otvaranje prostora dijaspori – ne samo simbolički, već stvarno. U ekonomiji, obrazovanju, lokalnim projektima, ali i u politici.

Dijaspora može pomoći. Dijaspora želi pomoći. Samo joj treba omogućiti – ne s figom u džepu, već iskreno i sustavno.

I još nešto važno: zašto država favorizira samo određene pojedince kao „simbol dijaspore“? Na primjer, pjevač Thompson – koliko god bio popularan – nije i ne može biti jedini predstavnik cijelog jednog naroda. Takva redukcija ozbiljno šteti slici dijaspore i stvara nepotrebne podjele. Umjesto toga, treba otvoriti prostor mnogima – mladima, poduzetnicima, znanstvenicima, obiteljima – svima koji žele graditi bolju Hrvatsku.

Vrijeme je da dijaspora dobije glas. I poštovanje koje zaslužuje.

Englisch:

Asking AI: Is the Entire Croatian Diaspora Patriotic? If So, Why Does Domestic Politics Ignore It?

For years, we've been hearing the same narrative. Croatian politicians beat their chests, swear by patriotism, speak of national interests and love for the homeland. But what about the Croatian diaspora? Isn’t it the very embodiment of those values?

The Croatian diaspora—spread across the globe—has played a key role in defending Croatia, rebuilding it, and promoting its name abroad. Many Croats from the diaspora have contributed financially, politically, and organizationally. And what have they received in return? Neglect. Over 30 years of being ignored. As if they're not “ours” enough. As if they're worth less because they live beyond Croatia’s borders.

The clearest evidence of this attitude is the electoral system. The diaspora is not allowed to vote by mail or electronically. If someone from Sydney, Toronto, Stuttgart, or Buenos Aires wants to vote, they must physically go to a consulate or embassy. How many people can actually do that? The result? Limited influence on elections—despite having the same right to vote as any other citizen.

So I ask again: Is this fair? And when will this political neglect—almost a form of silent terrorism toward our own people abroad—finally end?

The association Marshall Plan for Croatia, together with allied organizations like Return of Croats to Croatia, advocates for a different approach. We call for a space to be opened for the diaspora—not symbolically, but in a real, practical sense. In the economy, education, local development, and yes, in politics too.

The diaspora can help. The diaspora wants to help. It only needs to be given the opportunity—not with insincere gestures, but with honest, structural changes.

One final point: why does the state promote only certain individuals as symbols of the diaspora? For example, singer Thompson—regardless of his popularity—cannot and should not be the sole representative of an entire people. Such reductionism damages the image of the diaspora and creates unnecessary divisions. Instead, we should open space for many others—young people, entrepreneurs, scientists, families—everyone who wants to help build a better Croatia.

It is time the diaspora received a voice—and the respect it deserves.

www.hrvatskikorijeni.org 

Udruga Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu

Udruga Za Povratak Hrvata U Hrvatsku