Direkt zum Hauptbereich

HRVATSKA SE ODAVNO PROMIJENILA – LJUDI ŠUTE, MI SMO OSTARJELI?

Hrvatska se je odavno promjenila-ljudi šute a mi smo ostarjeli?

Tekst:Josip Josef Mayer

Ljubav prema Hrvatskoj uvijek je bila velika. I danas tinja u srcima mnogih – kako roditelja, tako i njihove djece. Dolaze ovamo, bez obzira govore li hrvatski ili ne, ali Hrvatsku vole. Zaljube se u nju, ponovno i ponovno joj se vraćaju.Prijatelj, koji iznajmljuje apartmane, nedavno mi je rekao:

"Josipe, to više nisu oni darežljivi ljudi kao nekada."A ja sam mu odgovorio:

"Nismo ni mi više oni ljudi. Ostarjeli smo."

I dalje dolazimo u Hrvatsku koju volimo – ali sada s tugom i nostalgijom. Uvijek smo dolazili puni srca, nikad praznih ruku, s nadom da će sve ostati isto. U sebi smo vjerovali da je ona Hrvatska – ona iz mladosti – vječna.

Vraćamo se puni očekivanja, želeći da nas dočeka ono poznato lice domovine: ista toplina, isti zvukovi i mirisi.Ali više nismo isti.

Otišli smo mladi, zaljubljeni u stare prijatelje, u zaručnike, u ljubavi koje su ostale u školskim klupama... Ostavili smo srca ovdje, da bismo u svijetu gradili nešto novo.

Zato danas, kao ambasador udruge Marshall plan za Hrvatsku uz dijasporu – inicijative koja bi trebala postati službeni strateški projekt Vlade Republike Hrvatske – pozivam:

Vrijeme je da se platforme pokrenu – ubrzano, konkretno i odmah.Zajedno s udrugom za povratak Hrvata, pozivam sve koji osjećaju isto –Povežimo se ponovno.

www.hrvatskikorijeni.org 

Udruga Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu

Udruga Za Povratak Hrvata U Hrvatsku 

verkokutlesa@gmail.com

**Jer Hrvatska je još uvijek lijepa. Možda i ljepša nego ikad.

Ali nešto je drugačije.**

Sjećanja na zlatne dane

Sjećam se vremena kad smo s malo novca mogli uživati kao kraljevi.Ljudi su bili nasmijani, srdačni, mirni.Hrana, piće, smještaj pristupačni.Svake večeri kafići i konobe bili su puni.Pjevalo se, smijalo, plesalo. Ljubav i zajedništvo širili su se ulicama.

A danas?

Mladi izlaze rjeđe. Glazba više nije ona domaća, što dira srce.Kafići su puni turista, ali domaćih sve manje.Noć je tiša.I pitamo se:

"Što se promijenilo?"

Odgovori su brojni: ulazak u EU, euro, globalizacija, digitalizacija...Ali duboko u sebi znamo nije se samo Hrvatska promijenila.

Promijenili smo se i mi.

 Promijenio se svijet.

Povratak srcu

Na starim ognjištima naših predaka, među šumama i poljima, livadama punim cvijeća, na oranicama koje rađaju plodove –još uvijek diše ono staro, poznato.Planine i brda, tišina sela...

Kad sjedim u Pupnatu, selu mojih roditelja, pod starim kostilom, među kamenim kućicama, čujem cvrčke, osjećam miris smokava i mora.U daljini pjesma, pozdrav mještana nezaboravan.

Ovdje ljudi i dalje znaju što znači pripadati.Na lokalnim feštama svi pjevaju zajedno. Bez ustručavanja.Jutarnja kava, lagana šetnja, razgovor na klupi sve to govori da duh još živi.

U Hrvatskoj, stranac još uvijek lako postane prijatelj.Jedno zajedničko ljeto i osjećaj pripadnosti traje cijeli život.U zalasku sunca nad morem, kad sjediš tiho, znaš:

Tu si gdje trebaš biti.

Duh koji ostaje

Da, Hrvatska se promijenila. Postala je modernija, skuplja.Ali ono najvažnije nije:

otkucaj srca ove zemlje i dalje je isti.

Ona nas uči da možemo imati manje, a osjećati više.Da ne moramo žuriti. Da je u sporosti ljepota.Da večer pod zvijezdama s obitelji ne može zamijeniti nijedna aplikacija.

Zaključak

Kad me pitaju je li se Hrvatska promijenila, kažem:

Da kao i svi mi.

Ali duboko u duši – ona je ostala ista.Ona koju pamtimo. Ona koja nas zove natrag.

Jer ovo mjesto nikada nije bilo samo geografska točka.

Ovo je dom. Srce. Povratak sebi.

Deutsch:

KROATIEN HAT SICH LÄNGST VERÄNDERT – DIE MENSCHEN SCHWEIGEN, SIND WIR ALT GEWORDEN?

Die Liebe zu Kroatien war schon immer groß.Und sie brennt auch heute noch in vielen Herzen bei den Eltern und ihren Kindern, die gerne nach Kroatien kommen.Manche sprechen Kroatisch, manche nicht aber sie lieben dieses Land. Viele verlieben sich in Kroatien, kommen immer wieder zurück.

Ein Freund, der Apartments vermietet, sagte kürzlich zu mir:Josip, das sind nicht mehr diese großzügigen Menschen von früher.Und ich antwortete:Wir sind auch nicht mehr dieselben Menschen. Wir sind alt geworden.“

Wir kommen weiterhin nach Kroatien – das wir lieben –aber heute mit einer gewissen Traurigkeit, mit Nostalgie.Wir kamen immer mit vollem Herzen, nie mit leeren Händen,in der Hoffnung, dass alles so bleiben würde wie früher.In uns glaubten wir: Dieses Kroatien das unserer Jugend ist ewig.

Wir kommen mit Erwartungen zurück,in der Hoffnung, dass uns ein vertrautes Heimatgesicht empfängt die gleiche Wärme, dieselben Klänge, dieselben Düfte.Aber wir selbst sind nicht mehr dieselben.

Wir gingen fort, jung, verliebt in alte Freunde, in Verlobte,in Lieben, die in Schulbänken geblieben sind...Wir ließen unsere Herzen hier zurück,um in der Welt etwas Neues aufzubauen.

Deshalb – heute, als Botschafter des VereinsMarshallplan für Kroatien und die Diaspora“,einer Initiative, die bald auch offizielles strategisches Projektder Regierung der Republik Kroatien werden soll,sage ich ganz klar:Es ist Zeit, dass bestehende Plattformen schnell, konkret und sofort in Bewegung gesetzt werden.

Gemeinsam mit dem Verein zur Rückkehr der Kroatenrufe ich alle auf, die genauso empfinden:Lasst uns wieder verbinden.

**Denn Kroatien ist immer noch schön. Vielleicht schöner denn je.

Aber etwas ist anders.**

Erinnerung an goldene Zeiten

Ich erinnere mich an Zeiten, in denen wir mit wenig Geld wie Könige leben konnten.Die Menschen waren fröhlich, herzlich, ruhig.Essen, Trinken, Unterkunft erschwinglich.Jeden Abend waren Cafés und Konobas voller Leben.Es wurde gesungen, gelacht, getanzt.Liebe und Gemeinschaft lagen in der Luft.

Und heute?

Die Jugend geht seltener aus.Die Musik ist nicht mehr die alte, die das Herz berührt.Cafés sind voll mit Touristen aber Einheimische sieht man weniger.Die Nacht ist stiller.Und wir fragen uns: „Was hat sich verändert?“

Es gibt viele Antworten:EU-Beitritt, der Euro, Globalisierung, Digitalisierung...Doch tief im Innern wissen wir nicht nur Kroatien hat sich verändert.Auch wir haben uns verändert. Die Welt hat sich verändert.

Zurück zum Herzen

Auf den alten Höfen unserer Vorfahren,zwischen grünen Wäldern, Feldern und Wiesen voller Blumen,auf Äckern, die reichlich Früchte tragen da lebt noch etwas Altes, Vertrautes.

Die Berge, die Hügel, die Stille der Dörfer...

Wenn ich in Pupnat sitze, dem Dorf meiner Eltern,unter einem alten Johannisbrotbaum, zwischen Steinhäusern,höre ich sie wieder:die Grillen, den Duft der Feigen, das Meer in der Ferne,ein Lied, ein Gruß der Nachbarn unvergesslich.

Hier wissen die Menschen noch, was Zugehörigkeit bedeutet.Auf Dorffesten wird ohne Scham gemeinsam gesungen.Morgendlicher Kaffee, ein Spaziergang, ein Gespräch auf der Bank all das zeigt: Der Geist lebt weiter.

In Kroatien wird aus einem Fremden noch immer schnell ein Freund.Ein gemeinsamer Sommer und das Gefühl der Zugehörigkeit bleibt ein Leben lang.

Wenn die Sonne über dem Meer untergeht und man still sitzt,weiß man:

 Hier bin ich richtig.

Der Geist bleibt

Ja, Kroatien hat sich verändert.Es ist moderner, teurer geworden.Aber das Wichtigste ist geblieben:Der Herzschlag dieses Landes ist derselbe.

Es zeigt uns, dass man mit weniger – mehr fühlen kann.Dass man nicht hetzen muss.Dass in der Langsamkeit die Schönheit liegt.

Dass ein Abend unter Sternen mit der Familiemehr wert ist als tausend Nachrichten.Und dass keine App die Nähe eines Freundes ersetzen kann.

Fazit

Wenn man mich fragt, ob sich Kroatien verändert hat, sage ich:

Ja wie wir alle.

Aber tief in der Seele – ist es dasselbe geblieben.Das Kroatien, das wir im Herzen tragen.Das uns zurückruft.

Denn dieser Ort war nie nur ein geografischer Punkt.

Er war Heimat. Herz. Die Rückkehr zu uns selbst.

www.hrvatskikorijeni.org 

Udruga Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu

Udruga Za Povratak Hrvata U Hrvatsku 

verkokutlesa@gmail.com

Kommentare

Beliebte Posts aus diesem Blog

ŠTO MOŽE UČINITI UZ DIJASPORU GRAD BIOGRAD NA MORU-MOGU I MORAJU UČINITI I PREOSTALI HRVATSKI GRADOVI!

Ovo je naš prvi korak u stjecanju biogradske diplome u svijetu! Kolumnist: Josip Josef Mayer Povijest nas obvezuje. A sadašnjost nas testira. Biograd na Moru, srednjovjekovni kraljevski grad utemeljen još u 9. stoljeću, nije isti simbol hrvatske povijesti i identiteta – danas postaje primjer kako se odgovorno i strateški razmišlja o budućnosti. Dok mnogi hrvatski gradovi i općine i dalje pasivno promatraju demografski pad iseljavanja, Biograd na Moru odlučio je djelovati. Od povijesnog identiteta do moderne strategije Gradi koji je nekoć bio krunidbeno mjesto hrvatskih kraljeva danas gradi novu viziju – onu u kojoj dijaspora nije samo emotivna poveznica, već ključni razvojni resurs. Biograd na Moru aktivno radi na demografskoj revitalizaciji kroz konkretne i inovativne projekte povezivanja s iseljeništvom. Posebno se ističe usmjerenost na potomke hrvatskih iseljenika iz Južne Amerike – ljude koji nose hrvatsko podrijetlo, ali traže priliku, sigurnost i perspektivu. Proj...

VERKO KUTLEŠA I ZDENKO ŠTRIGA – LJUDI KOJI HRVATSKU ŽELE POVESTI U BOLJI I ODRŽIVIJI SVIJET!

Verko Kutleša i Zdenko Štriga-Ljudi koji Hrvatsku žele povesti u bolji i održiviji svijet! Tekst:Josip Josef Mayer Dvojica ljudi, Verko Kutleša i Zdenko Štriga, povezuje zajednička vizija: hrvatski narod zaslužuje ostati, razvijati se i vraćati se u svoju domovinu. Njihova suradnja sve više prerasta u poziv na buđenje – poziv koji postaje glas razuma i nade u vremenu kada Hrvatska gubi ljude, sela i vjeru u vlastitu budućnost. Svjesni da povratak dijaspore već postoji, ali da je često stihijski i nedovoljno podržan, njih dvojica smatraju da je vrijeme za ozbiljnu i kvalitetnu pripremu tog povratka – kroz zakonodavne, gospodarske i društvene mjere koje će stvoriti uvjete za život dostojan čovjeka. U tom duhu nastaje i referendum koji pokreće gospodin Verko Kutleša – jasno i odlučno postavljeno pitanje koje traži nacionalni odgovor:   Referendum kojeg pokrće gospodin Verko Kutleša-Ključno pitanje za demografski opstanak Hrvatske! Referendum koji potiče gospodin Verko Kutleš...

NE TRAŽIMO PRIZNANJA-TRAŽIMO DJELOVANJE: POSTANITE AMBASADORI HRVATSKE BUDUĆNOSTI!

Ne tra žimo priznanja-tražimo djelovanje:Postanite ambasadori Hrvatske budućnosti! Kolumna.Josip Josef Mayer Gospodin Kruno Kajić , kako sam kaže, u zlatnim je godinama. I moja malenkost – još dvije pa 80. U tim godinama više ne tražimo titule, zahvalnice ni odličja. Jer što bi mi s njima? Ona ne zatvaraju krug – ona ga otvaraju . Ona obvezuju. Tjeraju na još više rada , još više odgovornosti. I zato se prirodno nameće pitanje: možemo li još? Naš odgovor je jasan – možemo. I moramo. Naša najveća zahvalnica nije priznanje na papiru. Naša zahvalnica je što smo postali ambasadori Udruge Marshall plan za Hrvatsku. Ambasadori jedne ideje koja povezuje Domovinu i dijasporu. Ideje koja vjeruje da Hrvatska, uz mlade, obrazovane i hrabre ljude, može i mora napredovati. Cijeli svoj život, od stvaranja hrvatske države, nismo izlazili na ulice , nismo protestirali niti galamili . Naš put bio je drugačiji – rad, disciplina i ideja . U dijaspori smo stvarali, razmišljali, pisali. Nudi...