Koliko udruga pomaže povratku iseljenika-a što rade državne institucije?
Tekst:Josip Josef Mayer
Potraga za ulagačima i modernizacija Hrvatske izostaje!
Na Međunarodnoj konferenciji „Globalna dijaspora EU – Hrvatska dijaspora u globalnoj perspektivi“, održanoj 8. i 9. svibnja 2025. u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu, predsjednik Udruge za povratak Hrvata u Hrvatsku, Verko Kutleša, iznio je s velikim žarom 18 konkretnih prijedloga za brži i masovniji povratak Hrvata u domovinu.Udruga za povratak Hrvata u Hrvatsku djeluje u suradnji s udrugom Marshall plan za Hrvatsku, dijeleći zajedničku viziju:
da se povratak ne smije svesti na emotivne izjave i
deklaracije, već na strateški organiziranu akciju koja uključuje demografsku
politiku, ulagače i konkretne gospodarske inicijative.
I dok brojne udruge –
često bez ikakve javne financijske potpore – predano rade na terenu, državne
institucije ne uspijevaju ponuditi sustavan odgovor na izazove povratka.
Nedostaje proaktivan pristup i strategija za gospodarsku integraciju
povratnika.
Jedan od komentara na
samoj konferenciji jasno odražava atmosferu:
"Znam da će tvoj govor biti jedini istinski bitan na
ovom sastanku. Znam da će nekima smetati, ali ono što govoriš je istina – i
tako se u stvarnosti mora raditi za pravi povratak."
ISKUSTVO S TERENA:
POVRATNICI BEZ PODRŠKE
Priče iz stvarnog života povratnika otkrivaju ozbiljne
prepreke u hrvatskoj birokraciji. Jedna povratnica iz dijaspore, koja već
godinu dana živi u Splitu, svjedoči:
* Više od dva mjeseca čeka rješenje o boravku, bez
informacija.
* U policiji nailazi na nerazumijevanje jer službenici ne
znaju postupak.
* Nema službenog sustava za praćenje statusa zahtjeva.
* Prilikom traženja posla, poslodavci nisu upoznati da
potomcima Hrvata nije potrebna radna dozvola.
* Nakon godine dana boravka i dalje ju pitaju: „Zašto želiš
živjeti u Hrvatskoj?“
To su porazni primjeri, ali i poziv na
djelovanje.
POTREBAN JE SUSTAV,
NE DOBROVOLJSTVO
Rješenje
nije u još više improvizacije, već u stvaranju funkcionalnog sustava. Predlaže
se:
* Uspostava
posebnog ureda za potomke iseljenika.
* Uvođenje
digitalnog sustava za praćenje statusa zahtjeva.
* Edukacija
poslodavaca i službenika o pravima potomaka Hrvata.
* Uvođenje
poticaja za tvrtke koje zapošljavaju povratnike.
Bez jasne državne
strategije, Hrvatska riskira postati samo socijalna država, bez razvojne vizije
i stvarne integracije dijaspore.
DOBRO JE UČITI IZ POVIJESTI HRVATSKE DIJASPORE ZA KVALITETNIJU BUDUĆNOST
Podsjetimo
se kako su to činili naši prvi iseljenici – gastarbajteri 1960-ih godina.
Tada nije bilo konferencija, poticaja ni udruga. Iseljeništvo se
oslanjalo na ljude dobre volje, pojedince i obitelji, uz pomoć institucija
poput njemačkog Caritasa.
I sam sam bio dio te priče – imao sam do 50 diploma i
potvrda raznih struka, spremnih za pomoć radnicima koji su dolazili u Njemačku.
Dobrovoljno i bez naknade pomagali smo im pronaći posao, stan, obaviti
papirologiju. Solidarnost i međusobna potpora bile su temelj tadašnjeg uspjeha.
Tvrtke poput Mercedesa su prepoznale tu vrijednost – pripremale su barake i stanove za te obitelji. Sustav je funkcionirao jer su ga ljudi činili funkcionalnim.
ZAKLJUČAK: TKO ĆE SE
ZAISTA ZAUZETI ZA HRVATSKU?
Vrijeme je da se
udruge kao Marshall plan za Hrvatsku i suradne organizacije, uz iseljeničku
pamet, uključe ne samo u društveni, već i u gospodarski preporod zemlje.
Jer povratak nije samo broj. Povratak je
politika, ekonomija, identitet i budućnost.
Ako vam se sviđa naš trud i rad,-linkajte i promičite nas sad!
Kommentare
Kommentar veröffentlichen