DIJASPORA NE SMIJE VIŠE BITI SAMO POVIJESNI FENOMEN – VEĆ ŽIVA ALTERNATIVA ZA MODERNIZACIJU HRVATSKE!

Dijaspora ne smijeviše biti samo povjesni fenomen-već živa alternativa za modernizaciju Hrvatske!

Tekst.Josip Josef Mayer

Političari dali je tako teško reći te tri riječi.DOĐITE MI VAS TREBAMO?

Ne iznenađuje zašto su se u prošlosti mnogi ljudi iseljavali iz bivše Jugoslavije, osobito kada je šezdesetih godina prošlog stoljeća državna vlast otvorila mogućnost za dobrovoljni odlazak na rad u inozemstvo. Tada je stotine tisuća ljudi potražilo bolju budućnost izvan domovine, ne iz luksuza, nego iz nužde.

Više iznenađuje zašto se danas – u slobodnoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj – toliko oklijeva u ozbiljnom pristupu prema dijaspori i iseljeništvu. Zašto se još uvijek mnoge stvari odugovlače, zašto se iseljenike prilikom traženja državljanstva i dalje pita: "Zašto se želite vratiti?" – kao da povratak vlastitim korijenima treba opravdavati.

Nemam ništa protiv udruga koje pomažu hrvatskom iseljeništvu na socijalnoj razini. Naprotiv – kada državne institucije zakažu, prirodno je da građanske inicijative i udruge preuzmu ulogu pomaganja. Od socijalne pomoći do organizacije svjetskih iseljeničkih kongresa i istraživačkih projekata – sve to treba podržati.

I upravo zato vjerujem da bi organizacije poput "Marshall plana za Hrvatsku", uz podršku dijaspore, trebale igrati ključnu ulogu ne samo u povezivanju, već u stvarnoj modernizaciji Hrvatske.

Ako bismo učili iz povijesti, znali bismo da su prvi iseljenici – takozvani gastarbajteri šezdesetih godina – stvorili temelje današnje hrvatske dijaspore bez ikakvih konferencija, poticaja ili posebnih državnih programa. Njih je vodila solidarnost, radna etika i međusobna podrška.

Njemačke institucije i tvrtke pomagale su u smještaju, obrazovanju, doškolovanju, a sve to uz potporu Caritasa i lokalnih zajednica. Pomagalo se radnicima da postanu stručnjaci, da stvore bolje živote – i time su ojačali i svoje obitelji i zemlju domaćina.

Zašto danas ne bismo učili iz tih primjera?

Hrvatska bi – uz suradnju s iseljeništvom – mogla razviti moderne centre znanja, obrazovanja, poduzetništva i tehnološke suradnje. Dijaspora nije samo tema za istraživače povijesti – ona je ključni strateški resurs za budućnost zemlje.

Pratimo, primjerice, međunarodne konferencije kao što je Global Diasporas and the European Future, održana 8. i 9. svibnja. Iako se spominje da je prošla bez cenzure, hrvatska javnost još uvijek ne zna što je na njoj odlučeno – i kakve konkretne koristi Hrvatska od toga može imati. Upravo takve konferencije moraju postati dio dugoročne strategije uključivanja dijaspore u razvoj Hrvatske.

Zato potpuno podržavam riječi gospodina dr. Marina Sopte, bivšeg političkog djelatnika iz Kanade i predsjednika Organizacijskog odbora Hrvatskog iseljeničkog kongresa. Kako je istaknuo:

„Hrvatsko iseljeništvo se i dalje tretira na osnovi jugoslavenske prakse i tradicije.“

(Izvor: Fenix-Magazin)

To je potpuno neprihvatljivo. Dijaspora se više ne smije promatrati kroz zastarjele okvire. Vrijeme je da se napokon prepozna kao ravnopravan partner u razvoju zemlje – u ekonomskom, obrazovnom i društvenom smislu.

U tom duhu, dijaspora ne smije više biti samo povijesni fenomen za proučavanje, nego živa i snažna alternativa za modernizaciju i gospodarski napredak Hrvatske.

 Udruga "Marshall plan za Hrvatsku" može i treba postati platforma kroz koju će se to ostvariti – uz podršku dijaspore, mladih povratnika i svih onih koji Hrvatsku žele graditi, a ne napuštati.

Ako vam se sviđa naš trud i rad,-linkajte i promičite nas sad!

Udruga Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu

Udruga Za Povratak Hrvata U Hrvatsku