Staro naričje nam govori:kakova vlada,takovi i građani-i obrnuto!
Tekst:Josip
josef Mayer
Foto:Zdenko
Štriga
Za Hrvate, nije lako ni raditi ni žuriti – osobito kada je riječ o budućnosti i napretku. Nažalost, većina još uvijek živi u prošlosti. Čini se da čovjek prije izgori, nego što uspije sprovesti nešto kvalitetno za budućnost. Čast izuzecima – onima koji su uporni i radišni – ali još su uvijek u manjini.
Pravo
pitanje danas glasi: može li – i treba li – Hrvatska vlada napraviti iznimku i
pokrenuti nešto novo, nešto što bi držalo vodu dulje od uobičajenih
predizbornih obećanja, pogotovo kad govorimo o zadnjih 30 godina neuspjele
politike prema povratku iseljenika?
S obzirom
na to da već imamo preko 200 političkih stranaka, legitimno je zapitati se –
koliko nam ih još treba da se dogodi nešto dobro, kvalitetno i dugoročno, možda
čak i trajno?
Zato
dolazimo do konkretne inicijative.
Udrugu "Marshall plan za Hrvatsku", proširenu na dijasporu, trebalo bi priznati kao savjetodavno tijelo uz Vladu i oporbu – za sadašnje i buduće vlade. Kroz zajedničke sastanke, razgovore i dogovore – barem nekoliko puta godišnje – takva bi udruga bila most između domovine i dijaspore, temeljena na znanju, iskustvu i konkretnim projektima.
Ovakva
platforma bila bi ključna za budućnost zemlje i povratak mladih – ali s jasnom
svrhom.
Proći će i ova, sveta 2025. godina – godina u kojoj se prisjećamo mnogih koji više nisu s nama, a koji su srcem i djelom radili na sličnim programima za povratak iseljeništva.
I danas se neprekidno spominje potreba za učenjem hrvatskog
jezika – no samo to nije dovoljno da ispravimo demografsku sliku niti
zaustavimo iseljavanje.
Jer izgleda
kao da hrvatska iseljenička politika traži više žrtava nego rješenja.
U ovo
uskrsno vrijeme, dok nas Isus podsjeća – dosta je žrtava, vrijeme je za
praštanje i nov početak – možda je trenutak da svi zajedno napravimo preokret.
Ne novim podjelama, već suradnjom.
Vlada bi time imala više vremena za svoj stvarni posao, građani bi imali manje razloga za kritiziranje politike, a više prostora za čitanje i razmišljanje o budućnosti. Ne bismo više zapinjali za prošlost čitajući iste naslove – iz dana u dan.
Vrijeme je
za nešto što traje.
I u tome
nam može pomoći i ono što mnogi zanemaruju:
umjetna
inteligencija (AI).
Ma koliko
je neki ignorirali ili njome bili nezadovoljni, AI je ipak izmislio čovjek – da
mu bude pomoć, a ne da ga nadvlada ili zamijeni.
Koliko god se mi ljudi trudili i zalagali misleći da činimo dobro, uvijek će biti onih koji će se osjećati zapostavljeno, možda čak i zaboravljeno. Ali to ne znači da ne trebamo ići naprijed – s ljudskim srcem i tehnologijom kao alatom.
Kommentare
Kommentar veröffentlichen