Hrvatsko iseljeništvo – uvijek vjerno domovini!

Hrvatsko iseljeništvo – uvijek vjerno domovini!

Tekst:Josip Josef Maya

Prije svega, želim zahvaliti svim lokalnim i iseljeničkim medijima, njihovim portalima, glasilima, tjednicima, mjesečnicima i magazinima koji su me do sada pratili. 

Ako sam nekima postao previše uporan, možda čak i dosadan, nadam se da će razumjeti kako su ustrajnost i predanost ključni u današnjim izazovima.

Sretan sam što u današnje vrijeme postoji umjetna inteligencija (AI) poput ChatGPT-a, ali i udruga Marshall plan za Hrvatsku uz dijasporu, koju vodi gospodin Zdenko Štriga, iseljenik iz Frankfurta i savjetnik Vlade RH u Ministarstvu demografije i useljeništva. Bez takvih alata i platformi, moje ideje i prijedlozi možda bi već odavno bili zaboravljeni.

U mojim društvenim i pojedinačnim aktivnostima ukrao sam puno  vremena mojoj obitelji a posebno suprugi Brigiti,kojoj sesve moje aktivnosti baš uvjek i ne sviđaju ali me akceptira-Sin Robert mi kaže tata puno razonode želim ti u pisanju članaka inače unuci su svi studirali rade na vodećim mjestima u   svojoj struci i to je to.

Moje radno iskustvo stečeno kroz tri desetljeća u razvojnom odjelu svjetskog giganta Mercedesa naučilo me da su reforme i inovacije nužne, kako u tehnološkom sektoru, tako i u društvu općenito. Uvijek sam bio svjedok promjena i napretka – ne samo u mehanici, već i u organizacijskim procesima.

Iako nisam profesionalni novinar, tijekom Domovinskog rata aktivno sam surađivao zu preostale naše aktivne ljude s domaćim i iseljeničkim novinarima, bilježeći ratne strahote na području Sisačko-moslavačke županije. Fotografije smo razmjenjivali, a informacije prenosili onima koji su ih mogli objaviti i time pomoći svijetu da sazna istinu. 

Na tom putu sretao sam i surađivao s istaknutim novinarima poput pokojnog Željka Gregurinovića (Večernji list), Ivana Otta, Bona Žepića i Ive Marića. Prateći humanitarne konvoje sve do 1996., svjedočio sam stradanju, ali i hrabrosti ljudi koji su opstajali u tim teškim vremenima.

Nisam ni političar, ali nepoštena i nejednaka politika natjerala me da se njome počnem baviti. Nije imalo smisla da netko prisvoji pod svojim imenom strategiju pod nazivom "Strategija za oživljavanje iseljeništva i hrvatskih manjina u drugim državama", na kojoj smo mnogi radili još 2000. godine. Danas je ta iseljenička strategija sigurno već zastarjela ali potiče mnoge izazove poticajući znanstvena nova djela.

https://drive.google.com/file/d/1hGeCSONlmeDw3VaJ7y9MDTTfUcsfDRSt/view?usp=sharing

Cilj nam je bio omogućiti građanima da saznaju što je dijaspora, što je hrvatsko iseljeništvo, kako se definiraju društvene i etničke zajednice te kako se one rasčlanjuju. Raspravljali smo o ulozi iseljenika koji dolaze putem datachmana te o iseljeništvu koje je povezano s hrvatskim tvrtkama u inozemstvu.

Od tada sam se intenzivno i inicijativno počeo baviti iseljeničkom politikom i njenim položajem u domovini. Prvo kroz lokalne medije u Hrvatskoj, a kasnije i kroz iseljeničke portale.

Danas, s vremenskim odmakom, jasno je da su iseljenici uvijek bili uz svoju domovinu – i tijekom rata, i u godinama obnove, i sada, kada Hrvatska treba ekonomski i demografski oporavak. 

Njihova iskustva iz inozemnih tvrtki, gdje se inovativne ideje cijene i nagrađuju, mogu biti ključni resurs za budući razvoj Hrvatske. Međutim, netko im mora dati smjernice i prepoznati njihov potencijal – a tko drugi nego Vlada Republike Hrvatske?

Vrijeme je da iskoristimo znanje i kapital naše dijaspore te im omogućimo da budu još snažnije uključeni u razvoj domovine. Iseljenici su to oduvijek željeli – sada je red na nama da im otvorimo vrata.

Udruga Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu