PITANJE JE-TKO JOŠ DANAS MOŽE VJEROVATI RUSIJI?

Pitanje je- tko još danas može vjerovati Rusiji?

Tekst:Josip Josef Mayer

Ukrajina je svojim geografskim položajem neosporno dio Europe te, iako nije članica EU-a ili NATO-a, spada pod europski sigurnosni kišobran i pod njihov strateški nadzor. No, prisjetimo se ključnog trenutka iz povijesti: 

Ukrajina je nakon raspada Sovjetskog Saveza naslijedila značajan nuklearni arsenal, tada treći najveći na svijetu. U skladu s Budimpeštanskim memorandumom iz 1994. godine, Ukrajina se odrekla nuklearnog oružja u zamjenu za sigurnosna jamstva Rusije, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva.

Međutim, Rusija se nije pridržavala tog obećanja. Umjesto da poštuje teritorijalni integritet Ukrajine, započela je aneksiju Krima 2014., a 2022. pokrenula brutalnu invaziju koja traje već tri godine. Rat se nastavlja bez jasnog završetka na vidiku, a Rusija sada od Ukrajine traži "čelični" sigurnosni ugovor.

Pitanje je – tko još može vjerovati Rusiji nakon svih dosadašnjih prekršenih sporazuma? Ukrajina je već jednom povjerovala u međunarodne sigurnosne garancije i ostala nezaštićena. Sada se postavlja ključno pitanje ne samo za Ukrajinu, već i za cijelu Europu: kako osigurati održiv i pravedan mir kada jedna od strana sustavno krši svaku riječ koju je dala?

Sve u svemu Europa bi trebala biti složnija,uz svoj poseban Marshall plan za Europu- po uzoru onome za Hrvatsku uz dijasporu,-čelično ojačati kako bi se mogla u slučaju rata braniti,rat nitko ne želi osim Putina.Tramp je nedavno predložio da bi europske mirovinske trupe trebale doći u Ukrajinu II duž europske granice.Na drugi stranu čudi da raspravlja telefonski sa Putinom brez europske prisutnosti.Ispada da za razliko od Trumpa Putin znade što želi i hoće.Ako pak obadvoje popune svoje želje Rusija uzme ono što je zauzela,Amerika ugovori sa Ukrajinom vlasništvo nad bogatom zemljom minerala što će onda ostati na zadnje Ukrajini koja zemlja je nekada sa svojim plodovima hranila pola svijeta.Što Trump i Putin pre lagano zaboravljaju.

Europa se mora pokazati složnijom i otpornijom – ne samo politički, već i vojno, kako bi mogla osigurati vlastitu obranu u slučaju eskalacije sukoba. Rat nitko ne želi, osim Vladimira Putina, koji već tri godine vodi agresiju na Ukrajinu i ne pokazuje namjeru da odustane.

Donald Trump je nedavno predložio slanje europskih mirovnih trupa u Ukrajinu i duž europske granice, no istodobno se upušta u telefonske razgovore s Putinom bez prisustva europskih lidera. Time se postavlja ključno pitanje: zašto Europa nije uključena u pregovore o budućnosti kontinenta? Za razliku od Trumpa, Putin očito zna što želi – proširenje teritorija pod ruskom kontrolom pod svaku cijenu.

Ako dođe do dogovora između Trumpa i Putina bez stvarnog uključivanja Ukrajine i Europe, ishod bi mogao biti katastrofalan. Rusija bi zadržala okupirane teritorije, dok bi SAD, pod izgovorom pomoći, stekao kontrolu nad ukrajinskim resursima – prvenstveno bogatim nalazištima minerala. A što bi ostalo Ukrajini? Zemlja koja je nekoć hranila pola svijeta mogla bi ostati bez suvereniteta nad vlastitim teritorijem i gospodarstvom.

Trump i Putin možda pregovaraju kao da se Ukrajina može trgovati poput šahovske figure, no pravo pitanje je – hoće li Europa dopustiti takav ishod? Ukrajinska borba nije samo borba za njezinu budućnost, već i test europske odlučnosti i spremnosti da se suprotstavi sili koja ne poštuje međunarodne ugovore.

Udruga Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu