Moja radna iskustva i dobrovoljne aktivnosti u udrugama!
Tekst i foto:Josip Josef Mayer
Osobno sam dugogodišnji aktivan i pasivan član udruge "Prijatelja grožđa i vina,
vinara i vinogradara Ružica Vinodola" iz Novog Vinodolskog. Vidljivo je da
je ova udruga usmjerena na očuvanje tradicije vinogradarstva i proizvodnje
vina, što je važno ne samo za lokalnu zajednicu nego i za kulturnu baštinu
Hrvatske. Fotografije koje sam snimio svjedoče o brojnim lijepim trenucima,
druženjima i uspjesima unutar udruge. Takve aktivnosti ne samo da promoviraju
hrvatsku vinarsku tradiciju, već i povezuju ljude kroz zajedničku ljubav prema
zemlji, vinogradima i vinu.
U iseljeništvo sam bio dugogodišnji aktivan i pasivan član u
HKSU Zrinski Waiblingen i u udrugi HKZ-a Stuttgart sam bio pasivan član dolazio
sam redovito na njihove pozivne sastanke.Na taj način mi je poznat rad udruga
ponekad i pišem o njima.Volim biti prisutn u svim udrugama ali doma je
najljepše.
Kroz godine stekao sam bogato iskustvo u radu s različitim
hrvatskim udrugama u iseljeništvu. Biti aktivan i pasivan član u udrugama poput
HKSU Zrinski Waiblingen i HKZ-a Stuttgart jedne među većim udrugama u Njemačkoj
omogućilo mi je duboko razumijevanje
njihovog funkcioniranja i važnosti za povezivanje hrvatske zajednice u
dijaspori. Kroz te aktivnosti sam stekli brojna prijateljstva i zadržalo sam
snažnu povezanost s domovinom, iako sam živjeo u inozemstvu.
Udruge u Njemačkoj, poput onih u kojimasam sudjelovao,vrlo
su prilagodljive i proaktivne u osiguravanju financijske stabilnosti putem
sudjelovanja na gradskim manifestacijama i festivala. Time se ne oslanjaju
isključivo na državnu pomoć, već dodatno zarađuju kroz pripremu i prodaju
hrvatskih specijaliteta i pića. To im omogućava pokrivanje troškova i
održavanje aktivnosti, što je posebno važno s obzirom na ograničena sredstva
koja dolaze od države, a koja često ovise o broju članova, posebno mladih.Ujedno posjeduju svoje godišnje Biltene koja im omogućuju promiđbom sponzora dodatna pomoćna financiska sedstva.
U Hrvatskoj, s druge strane, udruge se možda više oslanjaju
na državne ili lokalne subvencije, ali često nemaju tako razgranatu mrežu
manifestacija ili događanja na kojima bi mogle ostvariti dodatne prihode. Moje
iskustvo u iseljeništvu pokazuje koliko su te
njemačke udruge inovativne u samoodržavanju, a možda bi takve ideje mogle
poslužiti i u domovini kako bi udruge postale još uspješnije i neovisnije.
Zanimljivo je koliko su njemačke institucije angažirane u
podršci udrugama, uključujući one koje pripadaju različitim nacionalnim
zajednicama, poput hrvatskih udruga. Njemačka omogućuje ne samo financijsku
pomoć, nego i pruža pristup gradskim prostorijama, olakšava organizaciju kroz
sastanke s općinskim odborima i pomaže u pokrivanju troškova poput komunalija.
Ova integracija omogućava udrugama da postanu dio lokalne zajednice, ali i da
očuvaju svoju kulturnu i nacionalnu baštinu.
Ovaj pristup omogućuje udrugama da se dugoročno održavaju i
razvijaju, što je vrlo korisno za iseljeničke zajednice koje žele zadržati vezu
s domovinom. Usporedno s time, hrvatske udruge u domovini često nemaju takvu
razinu institucionalne podrške i ovise o državnim sredstvima, koja su
ograničena.
Udruga Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu,
Kommentare
Kommentar veröffentlichen