IVIČINA ISELJENIČKA PRIČA O USKRSNOJ GUSKI I CRNOM VINU

 

IVIČINA ISELJENIČKA PRIČA O USKRSNOJ GUSKI I CRNOM VINU!

Priču prepričao:Josip Josef Mayer

Uskrs  je jedan najveć kršćanski blagdan,kojeg rado slavimo uz svie druge nadolazeće svetke u obitelji uz naše najmilije i najdraže sa rodbinom,prijateljima, a ja se upravo sjetih,priče mog prijatelja Ivice jedne od doživljaja,kako je to jednom bilo u preduskrsnoj pripremi u Ivičinoj obitelji.

Valja napomenuti nekada se je na selu više obrađivalo zemlju,onaj tko nije imao zemlje osim samo vrta,morao je u potražnju posla negde dalje u neki grad ili obližnju poljoprivrednu ekonomiju koja je uz put uzgajala stočarstvo,svinjogojstvo peradarstvo i neke druge domaće životinje za preradu hrane.

Onaj kome nije bila dovoljno ondašnja mjesečna plaća bio je primoran raditi dodatno kod seljaka a plaća mu je bila ono zdjelica brašna,litra mlijeka,komat kukuruznog kruha,ono u stvari što je seljak za sebe sam proizvodio.Više su zaradili oni siromašniji koji su se udružili u grupu težaka,težaki su se nazivali grupa ujedinjenih ljudi koji su radili kod bogatijih poljoprivrednika,koji su bili moćniji nešto platiti i u novcima,a seljak je imao priliko birati,hoće li si uzeti dva,, tri ili više takovi težaka poljoprivrednih radnika.

Slično je bio zaposlen na ekonomiji Ivičin tata Marko a mama Marija radila je u gradu u jednom drvenom poduzeću u obradi namještaja i parketa,plaće mjesečna primanja su u ono vrijeme bila u Dinarima nedovoljna žene su dobivale puno manje plaće od muškaraca tako da je jedina prilika bila nešzo si zaraditi dodatno na polju kod seljaka.

Ivičina mama Marija je u ono vrijeme kako bi mogla obitelji priuštiti  po običaju uskrsnu gusku  uspjela uštedjeti nešto malo novaca,naravno odkidajući na hrani,obući i odjeći,odreknući se posebnih želja i izazova,koji je bilo u ono vrijeme dosta,samo što djeca nisu ni znali za drugo,već za ono osnovno što im je bilo životno najpotrebnije ponuđeno. .

Tako jednog preduskršnjeg dana,Ivičina mama se je odlučila,da sa sinom Ivicom krene pješice iz sela  u obližnji grad koji je bio udaljen nekih dvanast  kilometara od njihovog sela, po uskrsnu gusku,tako je i bilo,od uvjek uobičajno na prvi dan Uskrsa,blagovala se je uskrsna guska sa mlincima. Ivica se je od uvjek veselio putovanja u grad,jer i to je bila rijetka mogućnost. Slično i toga dana,krenuše Ivica njegova  mama Marica u jutro oko šest sati,pješice cesta je bila dugačka šodrana ali i kroz šumske šikare dosadna,što im je dodatno otežavalo putovanje sa obzirom na to da im ni cipele nisu bile,baš pogodne za pješačenje.

Do gradskoga sajama,trebalo je ipak negdje oko dobrih 2,5 sata pješačenja,neki bi rekli cipelcugom. Kada su stigli na željeni cilj,onako umorni,ma kakovo odmaranje,nastavila se je šetnja po sajmu dalje,bilo je tu svake vrste obuće,odjeće,te drugih kućnih potrbština i miješane robe, te živih gusaki,patki,kokoši i druge različite peradi,koje su bile puno jeftinije ,od onih već pripremljenih za pećnicu.

Ivičina mama se je naravno pogađala za živu gusku,pa je to Ivici trajalo pre dugo,ne po želji već po veličini svoga novčanika,a djete kao djete Ivici je tada  bilo negdje oko, devet godina razgledavao je i razbijajući si po pijaci dosadu i neke druge dječje glazbene igračke,poput dječje harmonike,gitare frule za koje u obitelji nije bilo novaca o kojima je Ivica mogao tek samo sanjati  .

Ivica se je uz put ogledavao kako nebi izgubio sa vida mamu koja je upravo kupila demižonku od 5 l,crnog vina..(demižonku tako se je nazivali pletene flaše različite veličine) Ivica si je i sam razmišlao u sebi,to sve neće biti baš tako lagano ni za nositi,tj..slično je i bilo.Ivica I njegova mama  krenuše  nakon toga svega napornoga kupovanja i razgledavanja..nazat istim putem,iz grada na  selo. Po onoj istoj dosadnoj šodrastoj kamenoj cesti,doživljavali su tek pravu kalvariju,Ivičina mama Marica je za gusku,bjeli kruh i vino,izdala svu svoju ušteđevinu.

Tako da za marendu, za nešto pojesti osim bijelog kruha,kojega su također uz put kupili posebno za uskrsne blagdane,nije više novaca ni i bilo. Ono oko podne započela je sve veća vrućina, sunce ih je obasjalo onako umorne, gladne i žedne.Žedna,gladna i nemirna bila je i živa guska.,kojoiu su Ivica I njegova mama  nosili u  pletenoj taški od kurozovine,neki bi rekli,rogožar ili ceker,nešto slično velikoj taški, naravno gusku su nosili živu sa glavom vani. Kojoj je Ivičina mama uz put hranila sa komadićima kruha namočenog u void iz obližnje grabi uz cestu. I nakon kada su nahranili i smirili gusku.Uz,zagrizaj komadića bijelog kruha,popili su si iz te demižonke,svaki po dobar gutlaj crnog vina.Svjesni toga da je i korizmeno vrijeme,ali žeć je prejačala,imajći na umu i u nuždi moleći Boga da im oprosti.

Tek, je onda počela još veća muka u stomaku, ali i vrtoglavica u glavi,ipak stigoše oni umorni i od puta izmučeni kući,nakon duljeg odmora veseleći se da je sve prošlo bez većih posljedica. Sa obzirom da je u ono vrijeme u Ivičinoj obitelj bilo petero članova u obitelji, pa je od te guske malo što na kraju i ostalo za drugi dan.

I da skratimo priču Ivica je u među vremeno odraso otišao kako se ono kaže s trbuhom za kruhom u gastarbeiterski svijet jer se je na selo teško živjelo još teže se je nešto moglo uštedjeti za sebe i za djecu.I tako radeći u iseljeništvo Ivica je postao ponosan tata od troje djece a Ivičina mama Mara postala je ponosna baka.  Ovu uskrsnu priču doživljava,uvjek rado pričala baka Mara,pogotovo u vrijeme preduskrsnih i uskrsnih blagdanskih dana.

Ivica koji je u toku vremena postao djeda  od četvero unučadi i dan danas kaže i sam se često sjetim mog djetinstva i ovdje u iseljeništvo, kada bi se za ručak na stolu ponekad,servirala guska,pogotovo i sada povodom Uskrsa. Pokušavao sam tu priču ispričati i unucima,ali sam brzo mogao ustanoviti,da me teško prate,kuda li razumiju unuci,jer oni danas imaju opet drugačiji život i životne mogućnosti nego smo ga imali mi djeca nekada u našoj mladosti i drugačije nas i doživljavaju, pa sam od toga i sam odustao.

Sjeti se Ivica i dodaje istini za volju,nismo više siromašni kao nekad prije,ali ni bogati,tu smo negdje u sredini. Danas mi nemoramo brinuti,hoćemo li moći kupiti uskrsnu gusku,ne moramo je ćak ni kupovati,ni pripremati,već se više moramo brinuti o našem vlastitom zdravlju.

Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!

Što se tiče proslava blagdana i svetaka,sve su se to već djeca sa unucima međusobno dogovorila,ispomažeći jedni drugima i nama.

Oni se brinu i mjenjaju se u pripremi svih obiteljskih fešta i proslava, crkvenih blagdana,te i nas  pozoveju u goste na sve gotovo.Brinu se također o proslavama naših rođendana

I, kada se svi okupimo u obitelji kaže Ivica ponosan na svoju obitelj,biti će servirana nakon dolaska svih zajedno od, Svete mise. Upravo uz koje što drugo i uskrsna guska sa mlincima.

Pa će tako, i ovaj puta us sve zajedno,uskrsni blagdani proći u obiteljskoj ljubavi ,veselju i dobrim raspoloženju ,još vesellije lijepše i ugodnije,slično kao što smo ga i mi djeca opet na drugačiji način,uz naše roditelje i ako na siromašni način nekad slavili i doživljavali.

Sretan vam Uskrs!