TKO TO KOČI IDEJI GOSPOĐE TUGA TARLE VEĆ GODINAMA O IZGRADNJI MUZEJA HRVATSKOG ISELJENIŠTVA U RIJECI
Tko to koči ideji gospođe Tuga Tarle već godinama o izgradnji Muzeja hrvatskog iseljeništva u Rijeci!
Tekst i Foto:.Josip Josef Mayer
.Gospođi Tugu
Tarle podržavaju i mnogi drugi prijatelji iz raznih moderno razvijenih demokradskih
država,
Vidi se to i u FB grupi koju je osnovala Gospođa Tuga Tarle još prije 8.godina pod naslovom "Muzej hrvatskog iseljeništva u Rijeci.Grupa broji oko 1200 članova u kojoj se dnevno diskutira o raznim iseljeničkim problemima.A najviše po pitanju zašto i tko koči,u toku tih dugih niz godina o izgradnji "Muzeja hrvatskog iseljeništva u Rijeci".
Ideja bi bila da se u taj vrlo važan prjekt uključi uz Hrvatsku matici iseljeništva i Maticu hrvatsku, Sreišnji ured RH za iseljeništvo,Ministarstvo demografije i socijalne skrbi,Ministarstvo turizma,Ministarstvo gospodarstva.Koji bi dali dodatno podršku i podporu tom vrlo važnom objektu na relaciji Domovina i iseljeništvo
Nedavno nam je gospođa Tuga Tarle javila u FB grupu sa sljedećem vrlo interesantnim prilogom kojeg je dobila od svog prijatelja te ga prenašam u cijelini.
Tuga Tarle:Od našeg prijatelja Srećka Barešića Nikića iz Melbournea dobila sam ovaj vrlo zanimljiv i vrijedan prilog kojega vam s njegovim dopuštenjem stavljam na raspolaganje pa vas molim da ga pročitate.
Iseljeništvo i Domovina, Prvi Dio!
Ono što se Grčkoj dešavalo između 1970 i 2000 kada su bili zemlja iseljavanja stanovništva i poraznih demografskih trendova sada se sa zakašnjenjem od 20 godina dešava Hrvatskoj i BiH. Za razliku od nas Grci su to shvatili i promijenili politiku prema svojoj dijaspori i od 2000’te godine su počeli sa programom povratka i useljeništva.
To je dovelo do oporavka
privrede i zemlja koja je bila pred bankrotom sada je ponovno na putu
prosperiteta. Takodje je interesantno naglasiti da je upravo Grčka dijaspora
uveliko pomogla oslobađanju zemlje od okupacije Osmanskog Carstva kao što je i
Hrvatska dijaspora pomogla Hrvatskoj na putu njene neovisnosti u Domovinskom
Rata. Na žalost u usporedbi sa Grčkom tadašnja Hrvatska vlast je upravo uradila
suprotno i od te iste 2000’te godine gotovo potpuno stavila svoje iseljeništvo
na margine političkog uticaja u zemlji. Rezultati takve politike su evidentno
porazni jer smo na dnu EU po razvijenosti a na negativnom demografskom vrhu
iseljavanja stanovništva.
Da li bi uspostava Svjetskog Vijeća Hrvatskog
Iseljeništva, sastavljenog od delegata sa 6 kontinenata, mogla uticati
pozitivno i promijeniti ovaj negativni trend?
Sto reći o Italiji koja je zbog političkih kriza i
korupcije u prošlosti izgubila veliki dio svojih državljana i dovela, kao i u
Hrvatskoj do ozbiljnog odljeva mozgova koji je najviše pogodovao Njemačkoj i
Francuskoj kao liderima EU globalizma. To je bio i glavni razlog nedavnoj
promjeni vlasti u Italiji i dolaska konzervativaca jer svaki narod se sjeti
svojih tradicionalnih vrijednosti samo onda kada su ugroženi a to je obično
samo u gladi ili u ratu. Shvativši pogrešku politike koja je imala za ideju da
se država samo riješi neuposlenih koji će otići i zaraditi u drugim zemljama a potom
slati novac doznakama iz inozemstvu, odlučili su uključiti svoje iseljeništvo
da Italijani u inozemstvu lobiraju za svoju zemlju, da ih uključe u političke
tokove Italije i da im daju konkretne poticaje na povratak i poslovno ulaganje
u Italiji. Donošenjem zakona o državljanstvu gdje je jedini uvjet da nikada
nije zatražen ispis iz talijanskog državljanstva dovoljan da se isto dodijeli
po kratkoj proceduri, omogućilo je ubrzan povratak iseljeništva i pozitivnog
demografskog trenda. Također kao i u Grčkoj osnovan je u Italiji i poseban ured
za iseljeništvo pri ministarstvu vanjskih poslova koji radi samo na pitanjima
iseljeništva. Osnovan je i fond za iseljeništvo iz koga se bespovratno
financiraju programi povratka. Trenutno talijansko iseljeništvo ima pravo na 12
Parlamentarnih zastupnika i 6 senatora a takodje im je omogućeno elektronsko i
dopisno glasovanje.
Možemo li slično primijeniti i na Hrvatsko
iseljeništvo?
Irska je još 1995 prepoznala značajku svog
iseljeništva kako je to izjavila tadašnja predsjednica a program povratka se
naglo ubrzao od 2005 godine kao posljedica velike recesije i privredne krize u
zemlji da bi potom 2009 program Irske dijaspore bio proglašen ”Ekonomskim
Spasiteljem”. Irska ima izgrađenu strategiju za svoje iseljenike a osnovana je
i Inozemna jedinica ministarstva za iseljeništvo koja financira programe
useljavanja sa 12 milijuna eura godišnje. 2020 godine Irska je napravila novi
program strategije prema iseljeništvu za period 2020-2025 u kome se predviđa
osnutak posebnog ministarstva za iseljeništvo i povratak Iraca.
Može li i Hrvatska imati ovakvo ministarstvo od
koga bi naše iseljeništvo imalo moralnu a Hrvatska ne samo demografsku nego i
materijalnu korist.
Izrael je država dijaspore što se očituje u
njihovom programu za dijasporu, državnom znakovlju himni i zastavi kao i mnogim
zakonima koji stimuliraju povratak i besplatnu dodjelu zemlje i izgradnji kuća.
Značajka Izraelskog ustava je da je Izrael država svih Židova diljem svijeta a
ne samo stanovnika Izraela. To se očituje i u njihovoj vanjskoj politici koja
stavlja naglasak ne samo na svoje građane nego i sve Židove koji žive u drugim
zemljama. Ta politika je dovela do toga da se Izraelsko stanovništvo od 1945 do
1980 povećalo za osam puta u usporedbi sa Hrvatskom koja je u istom periodu
izgubila skoro pola svoga stanovništva bijegom od komunizma i neimaštine.
Izraelsko ministarstvo dijaspore osnovano je u Ožujku 2009 godine i od tada
ubrzano radi na sinergiji iseljenika sa svojom domovinom i za to ulaže ozbiljna
materijalna sredstva.
Može li i Hrvatska krenuti tim ili sličnim putem,
putem zajedništva i prosperiteta svekolikog Hrvatskoga Bila?
Iseljeništvo i Domovina, Drugi Dio!
Od 2008 zbog financijske krize Portugal se okrenuo svojoj dijaspori jer je prepoznao globalnu snagu svog iseljeništva i jednu od mjera koje je njihova vlada poduzela, bilo je imenovanje Državnog Tajnik za Iseljeništvo. Pored toga osnovali su 2012 pod pokroviteljstvom Predsjednika države Vijeće Portugalskih zajednica u Svijetu sastavljenu od 80 clanova koje sluzi kao savjetodavno tijelo pri izradi zakona i drugih odluka.
Ovo vijeće se sastaje jednom godišnje a po potrebi i vise puta u Lisabonu. Ono se sastoji od 5 regionalnih svjetskih vijeća na različitim kontinentima. Jedan od aspekt ovog vijeća je briga o popisu Portugalaca u iseljenistvu a vijeće takodje učestvuje u izbornom procesu i pomaze u svim predmetima pravne i gradjanske prirode vezane za iseljenike. Sve ove aktivnosti su svrstane u 4 najbitnije grupe; gospodarstvo, znanost, kultura i građanstvo. RTP Internacional je javna i besplatna satelitska televizija koju su osnovali još 1992 a posvećena je dijaspori i njegovanju veza sa domovinom. Njenim emitiranjem širom svijeta pokrili su 20 miliona domova. Naoružani svim ovim alatima Portugal pokazuje jaku spregu sa svojim iseljeništvom.
Da li to Hrvatska pa i BiH takodje mogu ostvariti uz malo dobre volje? Da li bi to trebao biti dio programa svake parlamentarne stranke bez obzira na svjetonazor? Organizacija Švicaraca sa sjedištem u Bernu, osnovana je 1916 i kao zaklada se izborila 1992 za pravo Švicaraca da glasuju i poštom što je uveliko povećalo njihov izlazak na političke izbore u toj zemlji. To je kulminiralo njihovim velikim učešćem u radu 4 glavne parlamentarne stranke. 1958 osnovali su Fond Solidarnosti za Švicarce u inozemstvu čija je zadaća da pružaju financijsku pomoć njenim državljanima u inozemstvu u slučaju gubitka sredstava za život iz političkih razloga.
Takodje početkom svake parlamentarne sjednice raspravlja se prvo o
uticaju zakona na interese Švicaraca u inozemstvu. Svake godine u kolovozu ova
organizacija organizira kongres dijaspore koji se održava svaki put u drugoj
regiji Švicarske. Osim ovog kongresa osnovali su 2015 i Parlament Švicaraca u
inozemstvu koji služi kao platforma za mlade Švicarske dijaspore koji su
predani odbrani interesa mladih i koji namjeravaju ostvarivati projekte u
zemlji stanovanja koristeći mrežu mladih koji žive u drugim zemljama. Da li bi
Hrvatska i BiH također mogli uspostaviti sličan model za dijasporu koji bi u
budućnosti mogao ne samo omogućiti bolju spregu sa mladima van domovine nego
time omogućiti i da se veliki dio njih vrati?
Eto, kada mnoge države uspjevaju u zajedničkoj suradnji sa svojem iseljeništvom,teško je pomisliti da slično nebi mogla uz dobru volju, uspješno zajednički sa svojim iseljeništvom surađivati i Hrvatska država
Kommentare
Kommentar veröffentlichen