
kao ruža koja cvate na plodnoj zemlji.
Ne želim sutra umrijeti,
ali kako i da živim,
ako me nitko sa ljubavlju ne zaljeva ?
Kako da pružim ljubav?
Ako je nitko sa ljubavlju ne prima.?
Ne znam da li da živim ili da umirem ?
Ne znam sa čime da gasim tugu ?
Ako je ljubav ne iskrena,
Ne znam da li da padam ili
da se uzdignem?,
sa kojom brzinom da se uopće pokrenem?.
Kada ljubav na brzinu - propada.
Kada nitko nikoga ne želi slušati,
ljubavi kao da nema.
Kada nitko za nikoga nema vremena,
a ljubav je spremna.
Nebo je visoko zemlja je
tvrda,
neznam što se u meni zbiva.
U mojoj duši izmješana je ljubav i bol i tuga,
vrijeme je loše, kiša se sprema,
u meni se stvara neka mučnina.
Ne znam da li da ustanem
ili da spavam,
kao da me nema.
Osjetim kao da gubim ravnotežu pod nogama,
ali i volju do svega.
Ne znam da li živim ili da sanjam,
u mojemu tijelu nastala je praznina,
kao da ni života nema.
Ni sam ne znam, što se to u
meni zbiva,
ne volim misliti stalno na tugu ili da umrem,
ili da života nema,
jer mi je duša prepuna svega,
i tuge i ljubavi i veselja.
Kiša je stala, sunce sja,
lijepo vrijeme se sprema u
mojem uzburkanom tijelu i duši,
tuga i bol se opet u ljubav preljeva.
Veselim se i volim da
živim,
jer boljeg izlaza, od ljubavi i optimizma,
meni u životu nema.
Josip Mayer
Kommentare
Kommentar veröffentlichen