Josip Josef Mayer

  TKO SE BRINE O ISELJENIČKIM MEDIJAMA UDRUGAMA I DRUŠTVIMA! Podsjetimo se malo nekada davno su iseljeničke kulturne nogometne i druge pojedine, udru i društva bile su osnovane u hrvatskim ondašnjim ugostiteljstvima. Nakon postrojenja i u hrvatskim Katoličkim misijama i zajednicama. Bilo je tu uz državnu podporu i materijalne logističke podrške i po koje financiske podpore za nabavu nogometni dresova od tadašnjih ugostitelja i od nekadašnjeg TURISTA,tako se je nazivala tadašnja državna institucija zadužena za turizam i za iznajmljivanje soba,apartmana i kuća. Sve su to pratili honorirano lokalni novinari direktno na sportskim terenima uz domaće i iseljenički.Pa je u tu bila mediska veća logistička i moralna podrška igračima na terenu. Za razliku od danas kada se hrvatski iseljenički mediji,udruge i društva moraju brinuti svaki o sebi.Pomoći iz domovine ima malo, skorom ništa.Ako i ima,malo tko znade za to javno,malo se o tome piše. Ovo pišem prateći žalosno situaciju slabljenja,-...

  Duša mi je puna svega!   Kako da tajim, kada me drugi izdaju? Srce mi je puno ljubavi i života, kao ruža koja cvate na plodnoj zemlji. Ne želim sutra umrijeti, ali kako i da živim, ako me nitko sa ljubavlju ne zaljeva ? Kako da pružim ljubav? Ako je nitko sa ljubavlju ne prima.? Ne znam da li da živim ili da umirem ? Ne znam sa čime da gasim tugu ? Ako je ljubav ne iskrena, Ne znam da li da padam ili da se uzdignem?, sa kojom brzinom da se uopće pokrenem?. Kada ljubav na brzinu - propada. Kada nitko nikoga ne želi slušati, ljubavi kao da nema. Kada nitko za nikoga nema vremena, a ljubav je spremna. Nebo je visoko zemlja je tvrda, neznam što se u meni zbiva. U mojoj duši izmješana je ljubav i bol i tuga, vrijeme je loše, kiša se sprema, u meni se stvara neka mučnina. Ne znam da li da ustanem ili da spavam, kao da me nema. Osjetim kao da gubim ravnotežu pod nogama, ali i volju do svega. Ne znam da li živim ili da sanjam, u mojemu tijelu nastal...