ILI PROMJENA IZBORNOG ZAKONA ILI I DALJE GRAĐNSKO ROBSTVO DO
NESTANAKU HRVATSKE!
Tekst:Josip Josef
Mayer
Mogu ja nešto i pogriješiti u svojim prjedlozima ali ne sigurno tolikoda cijela država propada.Sve što danas dobro i kvalitetno činimo,činimo to usputno i za budućnost naše mlade generacije, našu djecu, unuke i praunuke.
Nikada nam ne smije biti kasno početi iz početka,sklapati ljubav i zajedništvo na relaciji Domovina i iseljeništvo.Tu kao prvi početak mislim na promjenu starog izbornog zakona u moderno doba,kako bi naši iseljenici uz domaće u odaljenosti mogli glasati i preko pisma i interneta,što bi ujedno privuklo i mlađe generacije da se više interesiraju za hrvatsku vanjsku i utarnju politiku.Uz mnoge domaće i naši iseljenici će tu ljubav prepoznati i uzvratiti će tu ljubav duplom težinom.
Mnogi mi koji pratimo hrvatsku vanjsku i unutarnju politiku,vidimo da u Hrvatskoj i u iseljeništvo postoji hrvatskih građana,koji se bore politički,društveno i pojedinačno svaki na svoj način za građanska prava u Domovini i u iseljeništo,neki od njih pokušavaju stvarati i udruge u različitim domenama,neki izlaze iz politike i stvaraju nove političke stran,neki ostaju iz inata u političkoj stranki uz pit se osamostaljuju i postaju uzorni gospodarstvenici uz želju i nadu da će opet nekada stići na prva vrata u politiku.
.Jedna od tih udruga je i prije oko pet
godina osnovana udruga“ IPU“u kojoj sudjeluje i moja malenkost. Iseljenika Povratnika
i Useljenika.Koja je također brez promjene izbornog zakona i većeg povjerenja
već postojećih i nadolazećih članova nemoćna.
Mnogi oni u vodstvu državnih ustanova,društveno i pojedinačno uživaju u zaslužnim građanskim radnim pohvalama,mi im uobično kažemo dušobrižnici.Nebi ih ja sada po imenu i prezimenu spominjao jer se bojim da nebi koga izostavio ili ćak uvrijedio.Njihovo posebno zalaganje i radne izvrsnosti kristalno se vide.
Ali
na žalost samo u tim njihovim pohvalama Hrvatska nam ne može preživjeti.Potrebno
nam je ići dalje u odklanjanju uzroka i u potražnju za novijim i kvalitetnijim
izazovima.Bilo bi od velike koristi da se svi ti dušobrižnici zajedno udruže.U
jedno tjelo koje bi Hrvatsku u budućnosti napredno kormilalo i vodilo k za sve
jednakom boljitku.
Sklon sam
povjerovati da takovih ljudi ima i postoji u našim dvim najvećim hrvatskim strankama u
HDZ-u,- i SDP-u Hrvatske. Ima ih sigurno i u manjim hrvatskim političkim
strankama,koji žele nešto promjeniti na bolje i kvalitetnije.Ali im ne dozvole
njihovi predpostavljeni,na vrhu vlade i oporbe,koji se još uvjek nadaju,neke
veće zarade za svoje šuplje đepove radi njihove šuplje političke filozofije.
A da je ona
šuplja i da ima na sve strane rupa,i da nam Hrvatsk iz koje se sve više
iseljiva,propada to smo se već mnogi u domovini i u iseljeništvo odavno
uvjerili,mnogi smo to teško osjetili i na vlastitim leđima.
Eto radi toga nam
je potrebno mijenjati stari izborni zakon,kako bi se stvorio novi i
kvalitetniji,u kojem bi stajalo, osim mogućnosti građana da biraju i preko
pisma i interneta.Da hrvatske nacionalne manjine slično i srbske,nemaju pravo u Hrvatskoj
osnivati svoje političke stranke,već moraju poštivati sve one hrvatske političke
stranke i vladu, koje su po hrvatskom i europskom kriteriju zakonu izabrane i
dozvoljene.
Drugo je ako se
netko od srbskih i drugih manjina,sa hrvatskim državljanstvom želu uključiti u
neku hrvatsku političku stranku ili zu svoja posebna zalaganja želi se stigne
ćak i u vladu RH.
Uz njih ujedno su
to i demokradski kriterij,na takav način razmišljanja i djelovanja će nam
sigurno hrvatska Domovina biti urednija, bogatija i neće nam propadati,nit će
nam se uz starije u tolikim mjerama
hrvatska mladež iseljivati..
Kommentare
Kommentar veröffentlichen