Direkt zum Hauptbereich

TUGA TARLE O SVOM MUZEJU HRVATSKOG ISELJENIŠTVA U RIJECI!

 


TUGA TARLE O SVOM MUZEJU HRVATSKOG ISELJENI
ŠTVA U RIJECI!


 

Kao prvo imam neku potrebu za reći osobno ne prepoznajem ljude po političkom ili nekom drugom opredjeljenju,već ih cijenim i poštujem po njihovom dobrom i kvalitetnom radu i djelou,

Evo zašto i sam podržavam ideju u izradi projekta gospođe Tuga Tarle pod naslovom “Muzej Hrvatskog iseljeništva u  Rijeci”.od samoga početka (SIGMa).Da ne ponavljam,- gospođa Tuga je već sve u svojim doljnjim opisu rekla..

Mnogi već odavno znamo,uz i moju malenkost suradnje da je Hrvatsko iseljeništvo zaslužno osim financiskog doprinosa,za društveno turistički i gospodarsku promiđbu,pa ako ćemo tako i politički gledano.Te za mnogo čega daljnjeg dobroga i kvalitetnoga za budućnost više, na relaciji Domovina i iseljeništvo.

U tom smislu molimo,, pozivamo mnoge ljude iz,mediskog, političkog ,znanstvenog,gospodarskog,turističkog,kulturnog,sportskog,književnog,novinarstkog,društvenog,javnog života,uz udruge,misije,zajednice,pijaniste,plesače,pjevače,glazbenike te druge stručnjake pojedince,koji tako ili slično za budućnost misle, da nam se pridruže.   

https://www.facebook.com/groups/111847255824446/?multi_permalinks=1651965741812582&ref=share

Tuga Tarle

Poštovani i dragi FB prijatelji,

iako u mome elaboratu opširno navodim razloge zašto smatram da bi Muzej hrvatskog iseljeništva trebalo napraviti u Rijeci, još uvijek se javljaju pojedinci s pitanjem: "Zašto baš Rijeka" kao i oni koji misle da takav muzej već negdje u hrvatskoj postoji pa bi ga samo trebalo nadograditi/obogatiti sadržajima. U svezi toga odgovaram sljedeće:

RIJEKA KAO IDEALNO SJEDIŠTE MUZEJA ISELJENIŠTVA (SIGMa)

Proces sazrijevanja ideje nalik je na proces umjetničkog stvaranja. U svojoj mašti najprije imate cjelovitu sliku da biste joj potom oduzimanjem suvišnih detalja i oblikovanjem postojeće materije oslobodili formu, omogućili joj da diše, da pokaže svoju autentičnu bit. Tako je nastala i SIGMa.

Razmišljajući o lokaciji koja bi bila idealna za projekt moga iseljeničkog muzeja, jednoga dana sam otkrila Rijeku i u njoj prepoznala sve one karakteristike urbanog središta koje su potrebne za udomljenje takvog sadržaja. Ranije Rijeku gotovo nisam poznavala. Za mene je ona živjela u ljetnim mjesecima isključivo kao tranzitna postaja na putu za neku od morskih destinacija. Najprije sam je otkrila u virtualnome svijetu slika i ozemlja da bih se naknadnim posjetom gradu osvjedočila da je upravo Rijeka to mjesto (sidrište) koje tražim. Tada je Rijeka za mene promijenila značenje. Prometnula se u simbol grada-utočišta i raskršća svjetova (poznato je da je u povijesti iseljavanja bila najvažnija tranzitna luka Jadrana). Kasnijim istraživanjem samo se potvrdilo da to ima snažno uporište u činjenicama.

Zemljopisni položaj grada Rijeke u mediteranskome bazenu jamči dobru povezanost s mnogim svjetskim i europskim destinacijama te se nameće kao najpogodnije mjesto za lociranje središta muzeja. Usto, Rijeka je oduvijek bila poveznica Mediterana sa srednjoeuropskim kulturnim krugom otvarajući Austro-Ugarskoj put prema ostalome svijetu. Izgradnjom muzeja iseljeništva u Rijeci dobili bismo novo snažno kulturno čvorište kakvo još ne postoji na europskome jugoistoku. Hrvatskoj je potrebna jedna nova autentična i prepoznatljiva kulturna tvorevina, dinamična i životna te dovoljno atraktivna za privlačenje svjetskih znatiželjnika i namjernika.

Jedna institucija te vrste oživjela bi relativno marginalizirani prostor Rijeke jer bi na sebe svraćala znatnu pozornost iseljenika, njihovih potomaka i prijatelja stranaca u zemljama useljavanja, kao i onih mnogobrojnih posjetitelja iz drugih etničkih zajednica čiji su preci upravo preko riječke luke isplovljavali u novi svijet. Stvaranjem priče od mnoštva detalja tisuća i tisuća sudbina oblikovala bi se riznica uspomena, jedinstveni vremeplov iseljavanja.

Činjenica da u Rijeci postoje i neke druge lokacije (hotel Emigranti) koje su služile emigrantima tijekom njihova zadržavanja u gradu prije ukrcavanja na brodove još bi dodatno mogla obogatiti ponudu turističkih i kulturnih sadržaja grada dajući Rijeci jedinstveni pečat grada-muzeja. Možda bi se mogla oformiti i ruta kojom bi se obilježio put negdašnjih kretanja ljudskoga vala u dramatičnim okolnostima ispunjenim nadom i strepnjama prije konačnog otisnuća prema ćudljivome oceanu.

Dovoljno je podsjetiti na sydneysku Operu ili Calatravin Muzej znanosti i umjetnosti u Valenciji, Guggenheim u Bilbaou, šangajsku zračnu luku ili aleksandrijsku biblioteku. Sva ta čudesna zdanja dovoljan su mamac za bezbrojnu publiku koja pobožno obilazi svijetom u potrazi za novim izvrsnim doživljajima. Sva ta zdanja nose snažan individualni pečat kreativnih energija koje su ih stvarale. Zato smatram da bi SIGMa trebala biti atrakcija ravna Guggenheimu ili Millenium Domeu u Londonu, ili nešto još osobito što bi stvorila mašta hrvatskih talentiranih mladih arhitekata koji imaju zavidnu reputaciju u svijetu. Danas prolaze samo velike atrakcije, nešto što zaustavlja dah.

Rijeka i njezina okolica, obogaćeni takvim jednim arhitektonskim projektom i kulturnim središtem, privlačili bi tijekom čitave godine mnogostruko više turista (kao u slučaju Bilbaa, Salamanke, Valencije) nego što je to sada slučaj oslobodivši se provincijskih okvira koje im nameće trenutačna pozicija zanemarenih mogućnosti oživljavanja i promocije kulturnih sadržaja.

Navedeni projekt oživio bi i potaknuo čitavi niz novih poduzeća, trgovina, obrta i uslužnih djelatnosti koje bi osigurale posao mnogim novim kadrovima u gradu i županiji. Još bi više približio turistima ljepotu i sklad istarskih malih gradova, arhitektonskih bisera i stoljetnih kulturnih jezgri koje obgrljuju Rijeku poput ogrlice od bisera. S mora Rijeku okružuje jato privlačnih otoka.

Blizina Zagreba i ostalih manjih gradova obalne i središnje Hrvatske

također je značajna prednost Rijeke. Vrijedna lučka arhitektura, multikulturno okruženje, sveučilišno središte, autocesta, čista priroda i blizina granice dodatno obogaćuju ovaj jedinstveni prostor. Rijeka je usto članica EUROPAN-a, što bi značilo da su ondje na djelu pozitivne vibracije kojima je cilj otvaranje i maksimalni razvoj grada i regije, mada nažalost sam Grad zapostavlja svoje prednosti ističući ideološke inačice preživjelog komunističkog poretka kao svoj identitet. Rijeku treba osloboditi toga negativnog identiteta i dati joj jedan širi, sveobuhvatniji imidž hrvatske mediteranske i srednjoeuropske mini metropole kojoj je svijet oduvijek bio dio njezine biti.

Na kraju, ni geo-politički razlozi nisu nevažni. Rijeka je grad blizu tromeđe, oduvijek je bila u fokusu nekih susjeda. Da bi sačuvala svoj kulturni identitet potrebna joj je snažna kulturna aktivnost sa brojim sadržajima tijekom čitave godine.

SNAGA LUKE

Predložila sam da se SIGMa smjesti u luci jer je luka punto crucial (križište) odakle se odlazilo u svijet. Luka ima svoju povijest i simboliku. Luka sa SIGMom može gradu donijeti novu funkcionalnu i estetsku dimenziju. Luka je mjesto susretišta kopna i mora - dviju snažnih simboličkih cjelina koje su oduvijek poveznica sa sadržajima ljudskoga opstanka. Zato je luka idealan medij iako nije jedini prostor muzejskih događaja. Riječani najbolje poznaju arhitekturu, prostore i ritam svoga grada. Osobno sam uvjerena da grad treba hrabro obgrliti more i da more treba ući u grad. More treba ući u vizuru SIGMe. Ona bi trebala počivati na vodi kao npr. sydneyska Opera ili biti usidrena u luci kao brod, mogla bi biti nasukana na rub žala kao školjka ili narasti na umjetnome otoku kao svjetionik.

Kommentare

Beliebte Posts aus diesem Blog

ŠTO MOŽE UČINITI UZ DIJASPORU GRAD BIOGRAD NA MORU-MOGU I MORAJU UČINITI I PREOSTALI HRVATSKI GRADOVI!

Ovo je naš prvi korak u stjecanju biogradske diplome u svijetu! Kolumnist: Josip Josef Mayer Povijest nas obvezuje. A sadašnjost nas testira. Biograd na Moru, srednjovjekovni kraljevski grad utemeljen još u 9. stoljeću, nije isti simbol hrvatske povijesti i identiteta – danas postaje primjer kako se odgovorno i strateški razmišlja o budućnosti. Dok mnogi hrvatski gradovi i općine i dalje pasivno promatraju demografski pad iseljavanja, Biograd na Moru odlučio je djelovati. Od povijesnog identiteta do moderne strategije Gradi koji je nekoć bio krunidbeno mjesto hrvatskih kraljeva danas gradi novu viziju – onu u kojoj dijaspora nije samo emotivna poveznica, već ključni razvojni resurs. Biograd na Moru aktivno radi na demografskoj revitalizaciji kroz konkretne i inovativne projekte povezivanja s iseljeništvom. Posebno se ističe usmjerenost na potomke hrvatskih iseljenika iz Južne Amerike – ljude koji nose hrvatsko podrijetlo, ali traže priliku, sigurnost i perspektivu. Proj...

VERKO KUTLEŠA I ZDENKO ŠTRIGA – LJUDI KOJI HRVATSKU ŽELE POVESTI U BOLJI I ODRŽIVIJI SVIJET!

Verko Kutleša i Zdenko Štriga-Ljudi koji Hrvatsku žele povesti u bolji i održiviji svijet! Tekst:Josip Josef Mayer Dvojica ljudi, Verko Kutleša i Zdenko Štriga, povezuje zajednička vizija: hrvatski narod zaslužuje ostati, razvijati se i vraćati se u svoju domovinu. Njihova suradnja sve više prerasta u poziv na buđenje – poziv koji postaje glas razuma i nade u vremenu kada Hrvatska gubi ljude, sela i vjeru u vlastitu budućnost. Svjesni da povratak dijaspore već postoji, ali da je često stihijski i nedovoljno podržan, njih dvojica smatraju da je vrijeme za ozbiljnu i kvalitetnu pripremu tog povratka – kroz zakonodavne, gospodarske i društvene mjere koje će stvoriti uvjete za život dostojan čovjeka. U tom duhu nastaje i referendum koji pokreće gospodin Verko Kutleša – jasno i odlučno postavljeno pitanje koje traži nacionalni odgovor:   Referendum kojeg pokrće gospodin Verko Kutleša-Ključno pitanje za demografski opstanak Hrvatske! Referendum koji potiče gospodin Verko Kutleš...

NE TRAŽIMO PRIZNANJA-TRAŽIMO DJELOVANJE: POSTANITE AMBASADORI HRVATSKE BUDUĆNOSTI!

Ne tra žimo priznanja-tražimo djelovanje:Postanite ambasadori Hrvatske budućnosti! Kolumna.Josip Josef Mayer Gospodin Kruno Kajić , kako sam kaže, u zlatnim je godinama. I moja malenkost – još dvije pa 80. U tim godinama više ne tražimo titule, zahvalnice ni odličja. Jer što bi mi s njima? Ona ne zatvaraju krug – ona ga otvaraju . Ona obvezuju. Tjeraju na još više rada , još više odgovornosti. I zato se prirodno nameće pitanje: možemo li još? Naš odgovor je jasan – možemo. I moramo. Naša najveća zahvalnica nije priznanje na papiru. Naša zahvalnica je što smo postali ambasadori Udruge Marshall plan za Hrvatsku. Ambasadori jedne ideje koja povezuje Domovinu i dijasporu. Ideje koja vjeruje da Hrvatska, uz mlade, obrazovane i hrabre ljude, može i mora napredovati. Cijeli svoj život, od stvaranja hrvatske države, nismo izlazili na ulice , nismo protestirali niti galamili . Naš put bio je drugačiji – rad, disciplina i ideja . U dijaspori smo stvarali, razmišljali, pisali. Nudi...