Direkt zum Hauptbereich

OD SAKUPLJANJA HUMANITARNE POMOĆI DO- Izvjestitelja, savjetnika i kritičara!

 Tekst i foto:Josip Josef Mayer

Moje su društvene i izvjestiteljske radne aktivnosti započele u toku,sakupljanja humanitarne pomoći i praćenje teretnih vozila do određenog ciljanog odedišta i konačne podjele sakupljenih dobara potrebitima u hvatskom obrambenom ratu zahvaćenim područjima.

Uz put sam fotogeafirao sve ono što mi je bilo u blizini mog malog objektiva moguće obuhvatiti,bile su to uz podjelu hrane obuće i odjeće, ratne strahote,patnje i  razaranja,skloništa,kuća crkava svega u stvari što je bilo hrvatsko.Na tom putu sam sastajao i novinare, po najviše puta na području Sisačko Moslavačke Županije,tamo je bilo najviše izbjeglica,tamo je uz druge pojedine i moja malenkost humanitarne pomoći i bila po najviše puta u stvari i usmjerena.Razgovarali smo zajednički sa novinarima,razmjenjivali smo fotografije,te smo svaki na svojem području izvještali o tim strašnim događajima.

Za mene je bilo samo razumljivo da te fotografije od kolega novinara i sve one koje sam osobno snimio.Podjelim uz prigodan tekst sa opet poznatim kolegama novinarima u Njemačkoj,u mojoj okolici tamo gdi sam u stvari i stanovao. Inače uz put sam pisao o raznim društvenim aktivnostima,u hrvatskih udrugama,društvima i pojedincima,Što i dan danas rado činim,,uvjek u stvari kada mi se pruža pilika saznati nešto novoga,što bi nas više razveselilo ponekad i očaralo.

Pošto sam i sam iseljenik najviše sam se interesiao i ako nisam ni u jednoj političkoj stanki,(više sam društveno aktivan) za iseljeničku politiku,koja mi i dan danas pravi mnoge ne naspavane noći.Jer nije čovjeku iseljeniku kao što je moj slučaj,lagano shvatiti,nakon što je ono najgorje prošlo.Da ga domovinski politički sustav u stvari i ne voli,na taj način ni ozbiljno ne shvaća,mnogi smo to slično osjetili na vlastitim leđima i naravno u novčaniku ni dan danas se nije situacija na bolje i kvalitetnije promjenila.Iz, Hrvatske se na žalost, još uvjek i dalje sve više i više iseljiva.

2001 godine imao sam piliku posjetiti na dan otvorenih vata Banske dvore i tadašnje Ministarstvo povratnika i iseljenika.U kojemu je tada bila vlo društvena i razgovorrna klima.2016 godine.Na poziv bivše predsjednice RH,Kolinde Grabar Kitaović na dan otvorenih vrata, Pantovšaka za Hrvatsku iseljeništvo imao sam se piliku sastati sa mnogim poznatim i nepoznatim iseljenicima i razgovarati sa njima.Sve je izgledalo da se situacija na relaciji domovina i iseljeništvo popravlja na bolje,da se stvaraju sve čvršći zajednički mostovi i spone.A ono opet nastalo u tom smislu zatišje,kao i uvjek inače dosada prije.

Moj je sadašnji stav.Od kad nam korona stiže sela su nam sve bliže i bliže.No i to nam je potrebno za budućnost stručno i kvalitetno,na principu visokog obazovanja i školovanja znanstveno ispitati i poticati.

Ipak danas kada po cijelome svijetu je prošiena epidemija Covida19 trebalo bi bržije i kvalitetnije za budućnost mijenjati mišljenja, kako bi se za budućnost čim prije nešto,bolje i kvalitetnije poduzelo.Hrvatska je velika zemlja sa malim brojem stanovnika,još uvjek ima mnogo razseljivanja,Sve više građana umire,osim ono prirodno od starosti i od te opake bolesti epidemije.

.To i ništa drugo su moje daljnje ljudske i moralne želje i porivi,kako i na koji način da spašavamo ljude,odnosno jedni druge.

Kommentare

Beliebte Posts aus diesem Blog

ŠTO MOŽE UČINITI UZ DIJASPORU GRAD BIOGRAD NA MORU-MOGU I MORAJU UČINITI I PREOSTALI HRVATSKI GRADOVI!

Ovo je naš prvi korak u stjecanju biogradske diplome u svijetu! Kolumnist: Josip Josef Mayer Povijest nas obvezuje. A sadašnjost nas testira. Biograd na Moru, srednjovjekovni kraljevski grad utemeljen još u 9. stoljeću, nije isti simbol hrvatske povijesti i identiteta – danas postaje primjer kako se odgovorno i strateški razmišlja o budućnosti. Dok mnogi hrvatski gradovi i općine i dalje pasivno promatraju demografski pad iseljavanja, Biograd na Moru odlučio je djelovati. Od povijesnog identiteta do moderne strategije Gradi koji je nekoć bio krunidbeno mjesto hrvatskih kraljeva danas gradi novu viziju – onu u kojoj dijaspora nije samo emotivna poveznica, već ključni razvojni resurs. Biograd na Moru aktivno radi na demografskoj revitalizaciji kroz konkretne i inovativne projekte povezivanja s iseljeništvom. Posebno se ističe usmjerenost na potomke hrvatskih iseljenika iz Južne Amerike – ljude koji nose hrvatsko podrijetlo, ali traže priliku, sigurnost i perspektivu. Proj...

VERKO KUTLEŠA I ZDENKO ŠTRIGA – LJUDI KOJI HRVATSKU ŽELE POVESTI U BOLJI I ODRŽIVIJI SVIJET!

Verko Kutleša i Zdenko Štriga-Ljudi koji Hrvatsku žele povesti u bolji i održiviji svijet! Tekst:Josip Josef Mayer Dvojica ljudi, Verko Kutleša i Zdenko Štriga, povezuje zajednička vizija: hrvatski narod zaslužuje ostati, razvijati se i vraćati se u svoju domovinu. Njihova suradnja sve više prerasta u poziv na buđenje – poziv koji postaje glas razuma i nade u vremenu kada Hrvatska gubi ljude, sela i vjeru u vlastitu budućnost. Svjesni da povratak dijaspore već postoji, ali da je često stihijski i nedovoljno podržan, njih dvojica smatraju da je vrijeme za ozbiljnu i kvalitetnu pripremu tog povratka – kroz zakonodavne, gospodarske i društvene mjere koje će stvoriti uvjete za život dostojan čovjeka. U tom duhu nastaje i referendum koji pokreće gospodin Verko Kutleša – jasno i odlučno postavljeno pitanje koje traži nacionalni odgovor:   Referendum kojeg pokrće gospodin Verko Kutleša-Ključno pitanje za demografski opstanak Hrvatske! Referendum koji potiče gospodin Verko Kutleš...

NE TRAŽIMO PRIZNANJA-TRAŽIMO DJELOVANJE: POSTANITE AMBASADORI HRVATSKE BUDUĆNOSTI!

Ne tra žimo priznanja-tražimo djelovanje:Postanite ambasadori Hrvatske budućnosti! Kolumna.Josip Josef Mayer Gospodin Kruno Kajić , kako sam kaže, u zlatnim je godinama. I moja malenkost – još dvije pa 80. U tim godinama više ne tražimo titule, zahvalnice ni odličja. Jer što bi mi s njima? Ona ne zatvaraju krug – ona ga otvaraju . Ona obvezuju. Tjeraju na još više rada , još više odgovornosti. I zato se prirodno nameće pitanje: možemo li još? Naš odgovor je jasan – možemo. I moramo. Naša najveća zahvalnica nije priznanje na papiru. Naša zahvalnica je što smo postali ambasadori Udruge Marshall plan za Hrvatsku. Ambasadori jedne ideje koja povezuje Domovinu i dijasporu. Ideje koja vjeruje da Hrvatska, uz mlade, obrazovane i hrabre ljude, može i mora napredovati. Cijeli svoj život, od stvaranja hrvatske države, nismo izlazili na ulice , nismo protestirali niti galamili . Naš put bio je drugačiji – rad, disciplina i ideja . U dijaspori smo stvarali, razmišljali, pisali. Nudi...