Tekst i foto:Josip Josef Mayer
Moje su društvene i izvjestiteljske radne aktivnosti započele u toku,sakupljanja humanitarne pomoći i praćenje teretnih vozila do određenog ciljanog odedišta i konačne podjele sakupljenih dobara potrebitima u hvatskom obrambenom ratu zahvaćenim područjima.
Uz put sam fotogeafirao sve ono što mi je bilo u blizini mog malog objektiva moguće obuhvatiti,bile su
to uz podjelu hrane obuće i odjeće, ratne strahote,patnje i razaranja,skloništa,kuća crkava svega u
stvari što je bilo hrvatsko.Na tom putu sam sastajao i novinare, po najviše puta na
području Sisačko Moslavačke Županije,tamo je bilo najviše izbjeglica,tamo je uz druge pojedine i moja malenkost humanitarne pomoći i bila po najviše puta u stvari
i usmjerena.Razgovarali smo zajednički sa novinarima,razmjenjivali smo fotografije,te smo svaki
na svojem području izvještali o tim strašnim događajima.
Za mene je bilo
samo razumljivo da te fotografije od kolega novinara i sve one koje sam osobno
snimio.Podjelim uz prigodan tekst sa opet poznatim kolegama novinarima u Njemačkoj,u
mojoj okolici tamo gdi sam u stvari i stanovao. Inače uz put sam pisao o raznim društvenim aktivnostima,u hrvatskih udrugama,društvima i pojedincima,Što i dan danas rado činim,,uvjek u stvari kada mi se pruža pilika saznati nešto novoga,što bi nas
više razveselilo ponekad i očaralo.
Pošto sam i sam
iseljenik najviše sam se interesiao i ako nisam ni u jednoj političkoj stanki,(više
sam društveno aktivan) za iseljeničku politiku,koja mi i dan danas pravi mnoge
ne naspavane noći.Jer nije čovjeku iseljeniku kao što je moj slučaj,lagano
shvatiti,nakon što je ono najgorje prošlo.Da ga domovinski politički sustav u
stvari i ne voli,na taj način ni ozbiljno ne shvaća,mnogi smo to slično
osjetili na vlastitim leđima i naravno u novčaniku ni dan danas se nije
situacija na bolje i kvalitetnije promjenila.Iz, Hrvatske se na žalost, još
uvjek i dalje sve više i više iseljiva.
2001 godine imao
sam piliku posjetiti na dan otvorenih vata Banske dvore i tadašnje Ministarstvo
povratnika i iseljenika.U kojemu je tada bila vlo društvena i razgovorrna
klima.2016 godine.Na poziv bivše predsjednice RH,Kolinde Grabar Kitaović na dan
otvorenih vrata, Pantovšaka za Hrvatsku iseljeništvo imao sam se piliku sastati
sa mnogim poznatim i nepoznatim iseljenicima i razgovarati sa njima.Sve je
izgledalo da se situacija na relaciji domovina i iseljeništvo popravlja na bolje,da se
stvaraju sve čvršći zajednički mostovi i spone.A ono opet nastalo u tom smislu zatišje,kao i
uvjek inače dosada prije.
Moj je sadašnji stav.Od kad nam korona stiže sela su nam sve bliže i bliže.No i to nam je potrebno za budućnost stručno i kvalitetno,na principu visokog obazovanja i školovanja znanstveno ispitati i poticati.
Ipak danas kada
po cijelome svijetu je prošiena epidemija Covida19 trebalo bi bržije i kvalitetnije za budućnost mijenjati mišljenja, kako bi se za budućnost čim prije nešto,bolje i kvalitetnije poduzelo.Hrvatska je velika zemlja sa
malim brojem stanovnika,još uvjek ima mnogo razseljivanja,Sve više građana umire,osim ono prirodno od starosti i od te opake bolesti epidemije.
.To i ništa drugo su moje daljnje ljudske i moralne želje i porivi,kako i na koji način da spašavamo ljude,odnosno jedni druge.
Kommentare
Kommentar veröffentlichen