Izvor:Promise hr
”Iseljeništvu su potrebni kvalitetni zakoni, ulagački programi i modeli koji će im omogućiti kvalitetan povratak i ulaganja u Hvatsku, u uvjetima koji su jednaki za sve. No, Hrvatska – iz koje je zadnjih godina otišlo čak 350.000 stanovnika – još nema ozbiljan koncept povratničke politike i ne zna iskoristiti iseljenički potencijal. Zašto?”, pite se Josef Mayer, hrvatski iseljenik koji živi u Njemačkoj
Piše Josef Mayer
S namjerom da se stavovi i razmišljanja hrvatskih iseljenika (koji su presudno pomogli i još uvijek pomažu u opstanku Republike Hrvatske) više čuju u hrvatskoj javnosti, ovdje prenosimo njegov prilog:
”Hrvatska je toliko lijepa zemlja, da joj nema premca diljem Europe i svijeta, u što sam se uspio uvjeriti putujući Austrijom, Njemačkom, Italijom te izletima do Teneriffa, Madeire, La Palme, Gran Canarije, Fuerteventura, Lanzarote, Tenerifa, Rusije, Danske, Šwedske, Finske, Estonije, Amerike, Kanade, Nizozemske i drugdje.
Kamo god pošao, nigdje nisam vidio ljepše i prirodno bogatije zemlje od naše Hvatske.
Na žalost, mora se ustanoviti da ta lijepa, prirodna, plodna i od Boga dana zemlja Hrvatima, nije dosad – u svojih gotovo pa 30 godina samostalnosti – uspjela dobiti pravog radno sposobnog gospodara. To nije ništa novo. Vidjelo se to i osjetilo još u početku, u onim ratnim i poratnim vremenima. Vidi se to i danas, u Hrvatskoj vladi i Saboru.
Umjesto kvalitetnih razgovora i dogovora, događaju se svađe, ponekad i agresivno ponašanje koje prelazi u sukobe na rubu tučnjave.
Sve te neuspjehe dosadašnjih vladajućih nam potvrđuje i neuspjelo približavanje hvatske dijaspore domovini Hvatskoj.
Podsjetimo se samo stvaranja pa ukidanja nekadašnjeg Ministarstva povatka i useljeništva, pa stvaranja Središnjeg ureda RH za iseljeništvo…
Masovno iseljavanje – žalosna potvrda da nešto ne štima
Unatoč svim tim naporima, iz Hrvatske se danas iseljavaju masovno geneacije mladih visokoškolovanih i obrazovanih ljudi. To je još jedna žalosna potvrda da nešto u Hvatskoj ne štima, da Hrvatska ne nudi ono što nude demokratski razvijene europske i svjetske zemlje.
Nitko ni u snu nije mogao pomisliti – u početku stvaranja hrvatske države – da ćemo se u mirnodopsko vrijeme opet morati izboriti za demokratičniju i pravedniju Hrvatsku!
I da će ta mirnodobska borba trajati još malo pa 30 godina! Teško je i razumjeti, nakon onih ratnih i poratnih godina, sve ovo što nam se danas događa, radi nečije lakomosti, korumpiranosti, sebičnosti, lijenosti, namjernih propusta ili neznanja.
Umjesto da koračamo naprijed, ispred drugih razvijenih euopskih i svjetskih država, mi koračamo korak, a ponekad i dva – unazad. To nas stavlja u vrlo nezgodnu situaciju, među zaostale i nerazvijene džave.
Hrvatskom iseljeništvu nisu potrebne milostinje ni donacije iz Hrvatske, već je Hrvatskoj potrebno hrvatsko iseljeništvo. Hrvatskom iseljeništvu potrebni su dobri i kvalitetni zakoni, ulagački programi i kvalitetni modeli koji će iseljenicima omogućiti dobar i kvalitetan povratak i ulaganja u Hvatsku, u uvjetima koji su jednaki za sve za sve.
Polako ali sigurno putujemo ka siromaštvu i izumiranju!
Zato je nerazumljiva tolika potrošnja novca na razne velike sastanke, konferencije, simpozije, toliko zapošljavanja na račun hrvatskih poreznih obveznika i sve to bez kvalitetnog sadržaja.
Propadaju nam bolnice, škole, dječji vrtići – što su također iskaznice gradova, općina i županija. I te ustanove zahtjevaju također novac.
Nigdje se ne čuje, niti se može pročitati, da bi Vlada govorila o štednji u svojim državnim, lokalnim, upravnim i samoupravnim tijelima, kako bi se smanjio nepotrebni veliki trošak. Nitko ne govori da će smanjiti plaće i srezati troškove u prevelikom i preskupom državnom aparatu, kao što to njemačke vlade čine, kada vide da je to goruća potreba. Umjesto toga, Hrvatska pliva u silnim dugovima – od državnih do građanskih kredita. Putuje u siromaštvo i neimaštinu – polagano ali sigurno, te ka izumiranju svog naroda.
Naš poznati znanstvenik, Miroslav Radman, je u jednom intervju napomenuo da je Hrvatska zemlja s malim brojem stanovnika te da ona može brzo padati, ali i brzo rasti.
Dakle, rast je težak, ali je dostižan. Samo ako svi zajedno radno zapnemo, a ujedno i pazimo na Hrvatsku iz domovine i iz iseljeništva, politički, gospodarski, socijalno društveno i pojedinačno.
Hrvatski demograf, gospodin Šterc, već duže vrijeme opozorava. Vladin prijedlog ukidanja generacijskih i jezičnih uvjeta za dobivanje državljanstva hrvatskim iseljenicima, kojih je u svijetu oko tri milijuna, službeno je ocijenjen kao “jedan od najvećih iskoraka” prema iseljeništvu.
Postoji interes iseljenika; zašto ga ne iskoriste?
No, unatoč tome i interesu samih iseljenika, Hrvatska – iz koje je zadnjih godina otišlo čak 350.000 stanovnika – nema ozbiljan koncept povratničke politike i ne zna iskoristiti iseljenički potencijal.
Ne postoji stvaralačka ieljenička strategija, ni plan za iseljenička ulaganja, ili nešto slično. Takvo stanje ne bi smjelo još dugo trajati, jer je situacija odavno više nego goruća.
Da bi se boljitak za sve dogodio, potrebno nam je više pratiti znanost te surađivati s našim znanstvenicima, posebno s onima svjetskog glasa. Jer znanost upućuje, a ponekad i nudi moguća rješenja, a brižljivi i kompetentni političari pozorno raščlanjuju te upute, ako su u politici zbog svojih glasača i njihova dobra, i ako ocjene da su te upute dobre i vrijedne, onda ih provode u praksu za opće dobro.
Slično se to radi u dugim europskim i svjetskim razvijenim demokratskim zemljama.
U stvari, sve to nas upućuje na potrebu jačeg uključivanja Hrvata u dijaspori u rješavanje golemih političkih i gospodarskih problema u Republici Hrvatskoj.
Onima kojima se to ne sviđa, koji misle da hvatsko iseljeništvo u Hvatskoj ne plaća dovoljno poreza, molio bih da se malo suzdrže.
Više razumijevanja i poštovanja jednih prema drugima
Imajmo više razumijevanja i poštovanja jedni prema drugima. Jer to činimo zajednički, za boljitak Hvatske i njezinog naroda. Ovdje ću se složiti s gospodinom Gojkom Borićem (Matica Hvatska) koji u jednom svom tekstu iz 1993. piše sljedeće: ‘Po toj logici pravo glasa ne bi imali nezaposleni, umirovljenici, domaćice i studenti, dakle oko 30 posto hrvatskih građana’.
Hrvatsko iseljeništvo doprinosi Hrvatskoj godišnje mnogo više novca nego što je Lijepa naša zarađivala u turizmu u najbolja vremena!
Nije li to mnogo više od sveukupnih poreznih primanja siromašne Hrvatske?’, piše Josef Mayer, hrvatski iseljenik iz Njemačke.
Kommentare
Kommentar veröffentlichen