Direkt zum Hauptbereich

OTVORENO PISMO KARLOVAČKOM GRADONAČELNIKU

Otvoreno pismo gradonačelniku Karlovca Damiru Mandiću!                                06.05.20

Tekst i foto:Josip Mayer.
Predmet:Dvorac Janka Draškovića u Rečici.

Poštovane Dame i Gospodo u općinskom savjetu Karlovac.Poštovani gospodine gradonačelniče Karlovca Damire Mandić,Obraćam se na Vas s molbom i željom da ovaj dopis rastrete na vaše stolove kako bi se već poznata situacija o dvorcu Janka Draškovića po mogućnosti riješila u pozitivnom smislu u ovim teškim vremanima uz epidemiju koronu i sve manje raznih financijaipak na zajedničko dobro.

S Rečicom sam povezan od rođenja. S 12 godina postao sam najmlađi njezin vatrogasac. Živio sam u njoj sve dok s nepunih 16 godina nisam morao otići trbuhom za kruhomu u iseljeništvo. Slično kao i svi drugi moji sunarodnjaci i rečičaki. Inače, Rečicu i Luku Pokupsku  posjećujem najmanje jednom do dva puta godišnje. Prije četiri godine, točnije rečeno, u svibnju mijesecu 2016 g. ugostio sam sukladno svojim mogućnostima u svojemu domu u Novom Vinodolskom folklurno društvo „KUD“ Rečica. Kasnije, u 18 sati nastupali su na folklornim predstavama zajedno s „KUD“-om Ilija Dorčić iz Novog Vinodolskog, pod već poznatim dugogodišnjim naslovom „More i ravnica“. Iste godine za Vusikovanje, povodom tradicionalnog proštenja u Rečici, na blagdan sv. Ivana Krstitelja uzvratio sam posjet Rečici, mom rodnom selu. Eto, ukratko, bilo je toga svega lijepoga sjećanja za ponoviti i više puta.

Posebno sam se interesirao za događanja vezano za sudbinu dvorca Janka Draškovića.  Pratio sam tu situaciju iz raznih medija još od 2011. godine. Prave informacije, međutim, nisu više dostupne. Kao što Vam je poznato, radi se o napuštenom, a kasnije navodno i prodanom objektu u kojem sam i sam nekada polazio u osnovnu školu.Rado bih znao kome je, kada i po kojoj cijeni i uvjetima prodan dvorac Janka Draškovića u Rečici kraj Karlovca.Navodno je prodan jednoj Zagrebačkoj obitelji, po nevjerojatno niskoj sumi. Poznato mi je i to kroz medije,da je dotičnoj obitelji otežan daljnji dobitak kredita. Što god da jest,  osobno smatram da od toga nitko nema valjane koristi jer dvorac propada, a od obnove nema ni traga. 

Ovo opasno zdanje u kojemu i oko kojega se legu zmije otrovnice bilo bi potrebno poduprjeti železnim skelama iuporima kako bi bila pristupna gostima i turistima za ogledavanje .Ako ne, onda je zgradu potrebno cijelu ograditi da nitko nema pristupa u nju. Park bi dobro bilo sav očistiti i osloboditi od šume raznog grmlja i raslinja te postaviti klupe i stolove kako bi gosti, turisti i njihovi vodići mogli u budućnosti u debelom hladu jasenova i žalosnih vrba uživati razmišljajući o povjesnim bogatim činjenicama u lijepoj prirodi oko dvorca grofa Janka Draškovića.
Inače bih Vas htio gospodine gradonačelniče Mandić usput  na nešto upozoriti.  Ne znam koliko ste puta prošetali cijelom Rečicom i Lukom Pokupskom. Koliko je meni poznato u Rečici i Luki Pokupskoj  postoji slično zaraštenih u šikaru i grmlje negdje oko 24 kuće oko kojih se također legu zmije otrovnice. Najviše su to kuće naših iseljenika koje se ne mogu legalizirati radi problematične, hrvatske "šume" papirologije.

Da se to sredi, Rečica i Luka Pokupska imale bi što pokazati gostima i turistima.

Zalažem se za zaštitu ovog kulturnog spomenika smještenog u lijepom prirodnom okolišu, šumama u kojima su moguća i lovišta, oranicama, poljima, ravnicama u blizini rijeke Kupe.Tu su i stare drvene hiže i ćardaci. Ovdje bi se moglo naći i niz mogućnosti za razvoj seoskog obiteljskog malog i srednjeg gospodarstva što bi bio turistički probitak za ovaj kraj. U svakom slučaju, dvorac grafa Janka Draškovića svjedoči o jednom nadasve zanimljivom lokalitetu koji bi obnovom zapuštene baštine zacijelo postao ponovo privlačan i za one koji nisu rođeni u njemu. Vjerujem, da bi jedna zajednička inicijativa mogla dati plodovs. Za takvu obnovu inspiracija bi mogla biti već odavno postojeća „ Galerija Žunac“ koja je sačuvala baštinu upravo u drvenom čardaku u narodnom i folklornom smislu.

S obzirom da mi je poznato da je tu izgrađena i Žitna lađa pod nazivom „Tiho plovi žitarica lađa“...Žitna lađa Zora, kao dugo očekivana kruna projekta Žitni put, Kupa - Sava financiranog iz europskog IPA programa prekogranične suradnje Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, stigla je za Karlovac. Uz veliku brzinu Save i rast vodostaja rijeke Kupe, ova plovidba predstavlja izazov za sve članove tima. Nakon više od stoljeća, žitna lađa opet može ploviti Karlovcem te podsjeća na zlatno doba ovoga grada. "Uz Slatkovodni akvarij Karlovac, vjerujemo da će lađa, kao nova i jedinstvena turistička atrakcija, obilježiti već i ovu turističku sezonu u Karlovcu i šire", kaže predsjednica ZUK-a @Jasmina Cvetković.

Vezano na sve te turističke mogućnosti, prije tri godine otvoren je i turistički centar Rečica pod nazivom „Korablja“. Na tom otvorenju sam osobno bio pozvan i prisutan. Zaključio sam da za podpuni interes domaćih gostiju  i turista za Rečicu i Luku Pokupsku treba obnoviti vrlo bogato povjesno djelo - sam dvorac i okoliš oko dvorca Janka Draškovića.Eto to i ništa drugo uzroci su mojega dobrohotnoga i dobronamjernoga pisma Vama.

Svima želim jednako dobro, srcem vezan uz svoje Rečičke sunarodnjake, selo Rečicu, Luku Pokupsku i sam grad Karlovac.Sa željom i nadom u Vaš skorašnji odgovor uz razumljevanje da će Vam četiri tjedna biti dosta. 


S poštovanjem i iskrenim pozdravom,                                                                                          Preslika:Ministarstvo kulture-
                                                                                                                                                     Matica Hrvatska




Kommentare

Beliebte Posts aus diesem Blog

ŠTO MOŽE UČINITI UZ DIJASPORU GRAD BIOGRAD NA MORU-MOGU I MORAJU UČINITI I PREOSTALI HRVATSKI GRADOVI!

Ovo je naš prvi korak u stjecanju biogradske diplome u svijetu! Kolumnist: Josip Josef Mayer Povijest nas obvezuje. A sadašnjost nas testira. Biograd na Moru, srednjovjekovni kraljevski grad utemeljen još u 9. stoljeću, nije isti simbol hrvatske povijesti i identiteta – danas postaje primjer kako se odgovorno i strateški razmišlja o budućnosti. Dok mnogi hrvatski gradovi i općine i dalje pasivno promatraju demografski pad iseljavanja, Biograd na Moru odlučio je djelovati. Od povijesnog identiteta do moderne strategije Gradi koji je nekoć bio krunidbeno mjesto hrvatskih kraljeva danas gradi novu viziju – onu u kojoj dijaspora nije samo emotivna poveznica, već ključni razvojni resurs. Biograd na Moru aktivno radi na demografskoj revitalizaciji kroz konkretne i inovativne projekte povezivanja s iseljeništvom. Posebno se ističe usmjerenost na potomke hrvatskih iseljenika iz Južne Amerike – ljude koji nose hrvatsko podrijetlo, ali traže priliku, sigurnost i perspektivu. Proj...

VERKO KUTLEŠA I ZDENKO ŠTRIGA – LJUDI KOJI HRVATSKU ŽELE POVESTI U BOLJI I ODRŽIVIJI SVIJET!

Verko Kutleša i Zdenko Štriga-Ljudi koji Hrvatsku žele povesti u bolji i održiviji svijet! Tekst:Josip Josef Mayer Dvojica ljudi, Verko Kutleša i Zdenko Štriga, povezuje zajednička vizija: hrvatski narod zaslužuje ostati, razvijati se i vraćati se u svoju domovinu. Njihova suradnja sve više prerasta u poziv na buđenje – poziv koji postaje glas razuma i nade u vremenu kada Hrvatska gubi ljude, sela i vjeru u vlastitu budućnost. Svjesni da povratak dijaspore već postoji, ali da je često stihijski i nedovoljno podržan, njih dvojica smatraju da je vrijeme za ozbiljnu i kvalitetnu pripremu tog povratka – kroz zakonodavne, gospodarske i društvene mjere koje će stvoriti uvjete za život dostojan čovjeka. U tom duhu nastaje i referendum koji pokreće gospodin Verko Kutleša – jasno i odlučno postavljeno pitanje koje traži nacionalni odgovor:   Referendum kojeg pokrće gospodin Verko Kutleša-Ključno pitanje za demografski opstanak Hrvatske! Referendum koji potiče gospodin Verko Kutleš...

NE TRAŽIMO PRIZNANJA-TRAŽIMO DJELOVANJE: POSTANITE AMBASADORI HRVATSKE BUDUĆNOSTI!

Ne tra žimo priznanja-tražimo djelovanje:Postanite ambasadori Hrvatske budućnosti! Kolumna.Josip Josef Mayer Gospodin Kruno Kajić , kako sam kaže, u zlatnim je godinama. I moja malenkost – još dvije pa 80. U tim godinama više ne tražimo titule, zahvalnice ni odličja. Jer što bi mi s njima? Ona ne zatvaraju krug – ona ga otvaraju . Ona obvezuju. Tjeraju na još više rada , još više odgovornosti. I zato se prirodno nameće pitanje: možemo li još? Naš odgovor je jasan – možemo. I moramo. Naša najveća zahvalnica nije priznanje na papiru. Naša zahvalnica je što smo postali ambasadori Udruge Marshall plan za Hrvatsku. Ambasadori jedne ideje koja povezuje Domovinu i dijasporu. Ideje koja vjeruje da Hrvatska, uz mlade, obrazovane i hrabre ljude, može i mora napredovati. Cijeli svoj život, od stvaranja hrvatske države, nismo izlazili na ulice , nismo protestirali niti galamili . Naš put bio je drugačiji – rad, disciplina i ideja . U dijaspori smo stvarali, razmišljali, pisali. Nudi...