GDI JE ZAPELO POGLEDAJMO SADA VEĆ U POVJESNOJ ISELJENIČKOJ SDP STRATEGIJI OD GODINE 2001

U PRILOG STAVLJAM SDP-ovu iseljeničku strategiju kao povjesno djelo pod naslovom: Strategija za uživlavanja iseljenika i Hrvatskih manjina u drugim državama.Od 2001 godine. 

POZNATO MI JE Iseljeničku politiku pratim od samog začetka Hrvatske države.Pojčano je pratim u mojim mogućnostima od 2000 godine.Povjesna je činjenica da sam 2001 godine sudjelovao u iseljeničkoj strategiji koju je sastavljala tada na dugoročno SDP-ova tadašnja vlada.(Sudjelovao bi i u HDZ-ovoj vladi,da nas je dosada tko društveno i pojedinačno pozvao)Strategija se sastoji od 52 poglavlja.Koja radi Goldštajnove ne dobre radne volje o doradi nikad dosad nije bila objelodanjena.Poznato mi je kroz internetsku tražilicu.Da HDZ-va vlda posjeduje kratkoročnu strategiju,koju uvjek rado mijenja ili dodava po svojoj dobroj volji 

Iz moje arhive.Josip Mayer

Još uvjek smo u potrazi za boljim i kvalitenijim približavanju hrvatskog iseljeništva  Matičnoj nam domovini Hrvatskoj.A da bi nam se taj san i željeno  dogodilo potrebno nam se je više zajednički

masovnije neki bi rekli globalnije udružiti. I  na taj društveni načim zajednički djelovati i proraditi na, za sve jednakom zajedničkom dobru.Radi čega sam pripremio iz moje arhive i ovaj prilog.

Izvor: HIC HR Broj 373 || 11. veljače 2002.

HOĆE LI VLADA REPUBLIKE HRVATSKE NAPOKON DONIJETI STRATEGIJU PREMA HRVATIMA U DRUGIM DRŽAVAMA?

Pod nasklov..Dijaspori nema tko pisati...

Piše: Marica Risek

Odjel je, naime, još 2000. godine na temelju prijedloga Hrvata iz iseljeništva i resornih ministarstava u Hrvatskoj uspio dovršiti traženi prijedlog "Programa Vlade RH za oživljavanje odnosa s Hrvatima u drugim državama", no kad su ga htjeli proslijediti Vladi, u Ministarstvu je nastala konsternacija, jer je prijedlog ocijenjen "premalo kritičnim prema bivšoj vlasti". Da se ispravi ta kardinalna greška, prijedlog je po pričanju upućenih proslijeđen na doradu i recenziju Goldsteinu (!) koji se, naravno, zgrozio nad tim nemuštim uratkom te ga vratio Odjelu na doradu, ne propustivši dati striktne smjernice glede učinjenih "propusta". Na taj je način ova vlast valorizirala trud iseljenih Hrvata

Nedavno je gospodin Josip Mayer, predsjednik Hrvatske kulturne i sportske udruge 'Zrinski' iz Waiblingena i dugogodišnji aktivni član hrvatske zajednice u Njemačkoj, hrvatskoj Vladi i Saboru uputio dopis znakovita naslova: "Meni je obećan projekt na relaciji domovina-dijaspora - ne znam gdje je zapelo."

A da je stvarno negdje "zapelo", svjedoče pisma gospodina Mayera raznim Vladinim ministarstvima, koja su u pravilu ostajala neodgovorena od strane domovinskih dužnosnika. Rijetko bi netko iz kakvog ureda našao za shodno uopće potvrditi primitak pisma, a kad bi se to i dogodilo, sve bi se svodilo na floskule tipa "Hvala Vam na dopisu, u izradi je projekt o oživljavanju odnosa s Hrvatima u drugim državama, itd." Neobično se doima ta riječ oživljavanje, kao da se želi reanimirati mrtvaca. Istina je, odnosi Hrvatske i Hrvata koji žive u drugim državama su mrtvački hladni, a Vlada unatoč pokojoj usputnoj najavi nikako ne nalazi ni vremena ni volje zacrtati strategiju prema iseljeništvu i početi je provoditi. I sve se više čini da je i nepostojanje strategije neka vrsta strategije.

No, što je gospodina Mayera uopće nagnalo da piše hrvatskim političarima? Kad je 2000. godine koalicija došla na vlast, potpredsjednica Vlade Željka Antunović je hrvatskim veleposlanstvima i preko njih hrvatskim udrugama koje djeluju izvan Hrvatske, uputila dopis u kojem je stajalo kako nova vlast želi uspostaviti konkretne kontakte i intenzivnije surađivati s iseljeništvom te na bazi zajedničke suradnje ostvarivati mostove i spone između domovine i njenih iseljenih sinova. Naravno da gospođa Željka u tom dopisu nije propustila pripomenuti kako bivša vlast nije imala sluha za iseljeništvo, kako ih je u mnogim slučajevima i zloupotrijebila, no kako koalicijska vlada, eto, izgara od želje da od iseljenika iz prve ruke sazna što ih tišti i što predlažu kako bi odnos domovina-dijaspora napokon postao idiličan. 

U pismu Željke Antunović doslovno stoji: "Vlada Republike Hrvatske želi ponovo pokrenuti intenzivnu suradnju s Hrvatima u svim državama u kojima se nalaze, bez obzira jesu li u statusu iseljenika ili autohtone manjine. Posebno se želi razraditi uspješan sustav komunikacije svim dostupnim sredstvima, kako bi se olakšala provedba programa. Želi se oživjeti suradnja u svim vidovima gospodarskog, društvenog i kulturnog života. Vlada Republike Hrvatske stoga pristupa izradi Programa oživljavanja odnosa s Hrvatima u drugim državama." Gospođa Željka u tu je svrhu zadužila sva resorna tijela državne uprave koja su Vladi RH najkasnije do 10. travnja 2000. trebala uputiti svoje prijedloge za 'reanimaciju' odnosa s manjinama i iseljenicima, kao i veleposlanstva RH koja su o namjeri Vlade RH trebala "žurno obavijestiti predstavnike Hrvata u dotičnoj državi, te u suradnji s njima sastaviti prijedloge o mogućoj suradnji s Hrvatskom kao matičnom državom." Veleposlanstvima je dopis upućen 14. ožujka, a rok za dostavu prijedloga dan je do 15. travnja 2000.

Na tom je dopisu onda stalo. Gospođa Željka se više nije oglasila, na pisma i prijedloge iseljenika i gastarbajtera nitko nije odgovarao. U veleposlanstvima prikupljeni prijedlozi završili su u Odjelu za hrvatske manjine, iseljeništvo i useljeništvo pri Ministarstvu vanjskih poslova koje je zaduženo za izradu tog famoznog "Programa Vlade za oživljavanje odnosa s Hrvatima u drugim državama". Sam Odjel za hrvatske manjine, iseljeništvo i useljeništvo, ustrojen pri Ministarstvu vanjskih poslova, preseljen je tog ljeta na novu lokaciju u zagrebačku Petrićevu ulicu, gdje je mjesecima tavorio bez telefona i elementarne infrastrukture.

Istovremeno je nekako došlo i do smjene u Hrvatskoj matici iseljenika, HDZ-ovca Antu Belju naslijedio je dvojac Kušan-Maruna. U svom uvodnom obraćanju Hrvatima izvan Hrvatske, Maruna i Kušan su najavili 'nove vjetrove' koji će svom silinom zapuhati prema iseljeništvu i donijeti im razne blagodati, čim se raskrsti s HDZ-ovom ostavštinom strašnog Ante Belje, koji je, zamisli užasa, uveo kratkovalni radijski program na svim kontinentima, satelitski televizijski program u Sjevernoj Americi i još pokoju ludoriju koju je Maruna odlučio što prije uništiti, a sve pod krinkom kako je te projekte za državni novac radio Hrvatski informativni centar koji je osnovala neka kanadska udruga na čijem je čelu opet strašni Ante Beljo.

 Maruna je međutim račun radio bez krčmara, jer se iseljeništvo žestoko pobunilo protiv gašenja 'Beljinih' projekata pa satelitski program u Sjevernoj Americi i Kratki val postoje i danas, a radi ih Hrvatska radiotelevizija za ista proračunska sredstva koja su se ranije isplaćivala Hrvatskom informativnom centru (!), odnosno za onoliko koliki su troškovi. A što se hrvatskog Goethe instituta tiče, kojeg su Maruna i Kušan pompozno najavljivali kao glavni projekt nove, "provjetrene" Hrvatske matice iseljenika, stvar je stala i prije nego što je krenula. U Matici se trenutno vodstvo zabavilo samo sobom, jer se Kušan u međuvremenu okrenuo protiv Marune i od Vlade zatražio njegovu smjenu zbog nerada i nesposobnosti, dok Maruna preko novina poručuje da bi bilo žalosno ako se dokaže da su istinite tvrdnje kako je Kušan surađivao s Udbom.

No, vratimo se Odjelu za hrvatske manjine, iseljeništvo i useljeništvo pri Ministarstvu vanjskih poslova. Odjel je naime još 2000. godine na temelju prijedloga Hrvata iz iseljeništva i resornih ministarstava u Hrvatskoj uspio dovršiti traženi prijedlog "Programa Vlade RH za oživljavanje odnosa s Hrvatima u drugim državama", no kad su ga htjeli proslijediti Vladi, u Ministarstvu je nastala konsternacija, jer je prijedlog ocijenjen "premalo kritičnim prema bivšoj vlasti". Da se ispravi ta kardinalna greška, prijedlog je po pričanju upućenih proslijeđen na doradu i recenziju Goldsteinu (!) koji se, naravno, zgrozio nad tim nemuštim uratkom, te ga vratio Odjelu na doradu, ne propustivši dati striktne smjernice glede učinjenih "propusta". Na taj je način ova vlast valorizirala trud iseljenih Hrvata koji su, naivno vjerujući da mogu doprinijeti boljitku odnosa između Hrvatske i njenog iseljeništva, uložili svoje slobodno vrijeme i trud u pisanje prijedloga Vladi, koja se radije oslonila na "svestranost" jednog Goldsteina, nego na dobronamjerne prijedloge desetaka iseljenih Hrvata.

Sve u svemu, Odjel je postupio po novim smjernicama i zgotovio novi prijedlog Programa za reanimaciju odnosa s Hrvatima u drugim državama koji je proslijeđen Vladi RH. I tu mu se gubi svaki trag. Valjda čami u nečijoj ladici i čeka neka bolja vremena.

A Odjel za hrvatske manjine, iseljeništvo i useljeništvo, koji bi trebao voditi brigu o milijunima Hrvata danas, raspolaže tek s petnaestak djelatnika i samo jednom e-mail adresom.

 Načelnica Nevenka Grdinić, jedna od rijetkih koja se prošle godine udostojala odgovoriti na dopis gospodina Mayera, ističe kako su u Odjelu svjesni težine problema i kako ih nastoje "sustavno rješavati, odnosno za početak makar samo ublažiti. Kao prvi korak tih nastojanja bilo je ustrojavanje Odjela za hrvatske manjine, useljeništvo i iseljeništvo pri Ministarstvu vanjskih poslova koji brine o svim segmentima hrvatske dijaspore od manjinskog, iseljeničkog pa da povratničkog, odnosno useljeničkog." Čudo što sve može odraditi petnaestak ljudi - zamislite samo da su nam proizvodna poduzeće tako efikasna, pa dvadesetak Hrvata bi dnevno mogli proizvesti barem tisuću Mercedesa!

No šalu na stranu, uopće ne treba dvojiti da bi vrijedni djelatnici Odjela za manjine, iseljeništvo i useljeništvo bili voljni i kadri dati svoj obol poboljšanju odnosa s iseljenicima, no nekako se teško oteti dojmu da su "stavljeni na led", valjda kao kadar iz bivšeg režima koji nije bio u stanju prepoznati i odstraniti "antirevolucionarne elemente" iz onog prvog prijedloga Programa, koji se previše oslanjao na stvarne potrebe iseljenih Hrvata, a premalo na potrebe današnje administracije, koja po svaku cijeni želi ocrniti bivšu vlast.

Inače, krajem prošle godine, nakon što je usvojen državni proračun za tekuću kalendarsku godinu, HSLS-ov zastupnik u Hrvatskom saboru, Ivo Škrabalo, iznebuha je podnio amandman za osnivanje Ureda za iseljeništvo i hrvatske manjine u europskim državama. Pogađate i sami, kvaka je u dijelu rečenice koji glasi "nakon što je usvojen državni proračun za tekuću kalendarsku godinu." Prijedlog gospodina Škrabala je naime usvojen s 49 glasova za, 46 suzdržanih i 2 protiv. Za prijedlog je glasala i oporba, iako svjesna da će Ured teško profunkcionirati bez ijedne kune dodijeljenih sredstava.

Tako naš gospodin Mayer od ove godine ima još jednu adresu na koju može slati svoja pisma. Drugo je pitanje hoće li mu netko odgovoriti na upit "Gdje je zapelo?"

U PRILOG STAVLJAM SDP-ovu iseljeničku strategiju kao povjesno djelo pod naslovom: Strategija za uživlavanja iseljenika i Hrvatskih manjina u drugim državama.Od 2001 godine koju je Goldštaj zaustavijo neslaganja sa ondašnjom Vladom i nikada je više nije objelodanio ne misleći pri tome dabi je ipak netko od suradnika mogao imati.Koju dajem na vidjelo kako bi se vidjelo da je i SDP-ova vlada u ono vrijeme nešto više radila na području Domovina i iseljeništvo 

VIŠE U TOME.. 

https://drive.google.com/file/d/1hGeCSONlmeDw3VaJ7y9MDTTfUcsfDRSt/view?usp=sharing

   

Udruga Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu

U PRILOG STAVLJAM SDP-ovu iseljeničku strategiju kao povjesno djelo pod naslovom: Strategija za uživlavanja iseljenika i Hrvatskih manjina u drugim državama.Od 2001 godine Podsjetimo se to je bilo stvoreno još u onu vrijeme 2001 godine danas su razmišljanja već naprednija.Ima tu mnogo čega i poučnoga poučnoga a drugo je za razmišljanje,studiranje i za komentiranje.