IZBORI ZA HRVATSKI SABOR 2024 GODINE NISU URODILI PLODOM!
Mnogi hrvatski građani su se nadali daće upravo ovi izbori
2024 godine donjeti više boljitku spasa koji
bi vidljivo pridonjeo očaranju uz Domaće građane i njihovom iseljeništo.
Čitajući pod naslovom POGLED IZ ISELJENIŠTVA Parlamentarni izbori u Hrvatskoj nisu nam donijeli gotovo nikakvo rješenje državnih i društvenih kriza sviju
Na žalost u mjesto očaranja dogodilo se je
veliko razočaranje i ako je na izborima za Hrvatski sabor do sada izašlo najveći
broj birača.Sve je to dovelo do još većih problema u državne i društvene krize
u Hrvatskoj nam Domovini i u njezinom iseljeništvo,razlogi su različiti,ipak razloge za sve to moramo kao prvo tražiti u ne demokradskom
izbornom zakonu.
Prateći cijelu
izbornu situaciju u 2024 godine u mojim mogućnostima,ujedno osvrnući se na
kakvoću i kvalitetu prošlosti hrvatske politike,od Hrvatskog obranbenog rata do
današnjeg dana.Koja je Hrvatskom narodu donnjela velika daljnje probleme i razočaranja muke i
brige.
U stvari nije važno ima li oni u budućjo vladi preko 76 ruku ili 120 ruku i više,niti da je to većinska ili manjinska stabilna vlada.Veće je važnija od svega kakvoća i količina,nove Hrvatske vlade,što će za budućnost Hrvatske i hrvatskog naroda u Domovini i u iseljeništvo dobro i kvalitetno odraditi.
Na žalost izborna kultura hrvatskih građana a to su ujedno i birači još nije na taj način djelovanja i premišljanja razvijena,da bi oni još prije izbora od glave do pete pratili učinak svakog izbornog kandidata,što radi čime se bavi,ima li iza sebe rep raznih državnih optužbi ili ćak osuda o korupciji ili kriminalu,Hoće li ikada biti kvalitetnijih pomaka u tom smislu, vrijeme će svoje pokazati.
Ne daj mi Bože takove pameti da bi za eventualne propuste krivijo Hrvatske građane već je za sve to kriv neobičan načoin vođenje hrvatske politik, hrvatskih političara u kojoj se vodeći političari međusobno za razliku od moderno razvijenih svjetskih demokradskih država,- nedogledno svađaju i prepiraju,građani ih vidljivo puno ne interesiraju.
Postoji i ono staro
naričje kada se zecu uha zaljevaju i on se nauči plivati.
Tekst je preuzet
iz portala: CroExspress eu
pod naslovom
POGLED IZ ISELJENIŠTVA
Parlamentarni izbori u Hrvatskoj nisu nam donijeli gotovo nikakvo rješenje državnih i društvenih krizasviju
Izbori za
Hrvatski sabor s dosad najvećim sudjelovanjem birača, ipak nisu donijeli
nikakvo rješenje sveopće državne i društvene krize u našoj zemlji, a razlozi za
to su, među ostalim, u nedemokratskom Izbornom zakonu, povijesno neobranjivoj
Preambuli hrvatskoga ustava, stalnoj i
primitivnoj svađi između predsjednika
Republike Zorana Milanovića i Vlade premijera Andreja Plenkovića i svim ostalim
nedostatcima hrvatske demokracije, koji su svima poznati, a odgovorni
političari ih ne diraju.
Jednostavno rečeno:
država i društvo nalaze se na rubru propasti, prijedloga za rješenje krize ima,
ali nitko od odgovornih i moćnih nema hrabrosti da se upusti u zakonsko i
praktično uklanjanje krize ili točnije formulirano s množinom kriza koje
prijete uništenjem države i raspadanjem društva.
Glede Hrvatske političkim bi strankama trebalo biti jasno da
sklapanje bilo kakve koalicijske vlade one moraju biti do kraja elastične i ne
postavljati budućim partnerima neizvedive uvjete, a tzv. seniorski partneri
moraju znati da će svojim juniorskim koalicionarima trebati dati neka veća
prava i ministarstva koja ne zaslužuju temeljem svojih izbornih rezultata.
Glavni problem buduće hrvatske vlade nešto desnije od centra
je inzistiranje Pupovčeve stranke da uđe u vladu.
U zakonu o nacionalnim manjinama nije zapisano da bilo koja
srpska ili njoj srodna manjinska stranka mora biti predstavljena u izvršnoj
vlasti, a takvih slučajeva nema ni u praksi država članica Europske Unije. U
hrvatskom slučaju tim više što za Samostalnu demokratsku srpsku stranku, SDSS
glasa manji dio pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj, oni obično daju najviše
glasova socijaldemokratima.
Ovo znači da Pupovčevo „naricanje“ kako SDSS ne će dopustiti
da je uklone s ministarskih stolica nije na mjestu i treba shvatiti kao njegov
uobičajeni pritisak da išićari što više novca i utjecaja u svim hrvatskim
vladama.
Ove ucjene
bi trebalo prekinuti.
A ako
Pupovčeva „manjina u manjini“ zaprijeti kako će buduću vladu podupirati u
Hrvatskom saboru bez obzira nalazila se ili se ne nalazila u vladi, u tome je nitko ne može spriječiti jer su
narodni zastupnici, bilo kojoj stranci da pripadaju, u prvom redu odgovorni
svojoj savjesti, barem na papiru. No ovaj Pupovčev film vjerojatno ne ćemo
gledati.
Kao zadnja
linija obrane njegovih privilegija vjerojatno će biti obećanje nove vlade da i
dalje sufinancira „Novosti“ nasljednika huškačkoga i antihrvatskoga „Feral
Tribunea“ koje zadnjih godina izlaženja više nisu čitali ni njegovi suradnici,
dakle štete nisu bile velike, što se može reći i za „Novosti“.
Nažalost,
kako Hrvatska Demoratska Zajednica, tako i njoj protivničke stranke ne očituju
se što bi trebalo konkretno promijeniti u hrvatskom zakonodavstvu da bi Sabor
postao kvalitetniji i borba protiv političkih provalija učinkovita i trajna.
Nije
dovoljno napadati HDZ za sve nedaće hrvatske demokracije, potrebno je točno
navesti što nova vlada mora poduzeti da bi zaustavila nepogode korupcije,
klijentelizma i pljačke narodne imovine.
U Hrvatskoj
se ne će bolje živjeti ako buduća oporba samo izvikuje parole o korupciji i
ostalim sramotama našeg političkoga života, okrivljujući za to samo HDZ. Naime
s riječi treba prijeći na djela i to osnažiti većini, ali i šire prihvatljivim
zakonima.
No ako pogledamo tko je sve iskoristio nakaradni Izborni
zakon i ušao u Hrvatski sabor, bilo preko vladajućih ili oporbenih stranaka,
nismo uvjereni da će oni biti uspješni u radu na ozdravljenju hrvatskog
političkoga života.
Hrvatska zasigurno ima mladih i politikom neiskrivljenih
ljudi koji bi ju mogli preporoditi, ali oni kao da se boje „isprljati ruke“,
nažalost ne ide bez toga pa su na redu oni da uhvate metle i počiste smeće u
kući i pred kućnim vratima, a ne da iseljavaju u Irsku ili Njemačku i odatle
kukaju radi hrvatskih političkih nedaća.
Autor: Gojko Borič/Köln
Datum objave: 29.04.2024.
Kommentare
Kommentar veröffentlichen