NAŠI SE ISELJENICI U SVOJOJ DOMOVINI HRVATSKOJ NA ŽALOST JOŠ UVJEK TRETIRAJU POPUT ZADNJE SVIRALO NA VRBI!

 

NAŠI SE ISELJENICI U SVOJOJ DOMOVINI HRVATSKOJ NA ŽALOST JOŠ UVJEK TRETIRAJU POPUT ZADNJE SVIRALO NA VRBI!

Tekst:Josip Josef Mayer

Kada se je 1991 stvarala hrvatska slobodna demokradska slobodna suverena država Hrvatska, mnogi smo se veselili da će mnogo čega u Hrvatskoj za život njezinih građana krenuti na bolje i kvalitetnije.Malo tko se je nadao,da ćemo se morati boriti,sa vlastitim viješticama ,zlim duhovima, korupcijom i kriminalom.

Nikako se ne mogu načuditi ljudima,koji onako laički nepromšljeno,međunjima ima i pojedinih onih školovanih i obrazovanih,koji napadaju na iseljenike i kažu,vratitese i borite se sanama domaćima zajedno.Pa?kuda da se vrate,kada ni domaći nemaju dovoljno posla i zapošljenja.Na drugu stranu nitko nema dva života,da bi mogao raskirati jednoga.

Moja FB prijateljica M.V. napominje, uz sve iseljeničke priče fotografije, društava, istaknutih Hrvata, kao i politike koja je najvećim dijelom i uzrokom hrvatskih egzodusa i strašne demografske slike...tako da nije niti čudno da su prilozi prilično raznoliki. U svakom slučaju, treba pronalaziti načine za uključivanje i povezivanje hrvatskog iseljeništva s domicilnim stanovništvom. Loše je ako se sve počne svoditi na financijske doznake koje stižu iz inozemstva.

Moja druga prijateljica S.P.napominje da, to je jedan aspekt šire slike. Drugi je sumnjičavost onih koji su otišli 1945. i njihovih potomaka prema onima koji su ovdje relativno pristojno živjeli i njihovim potomcima (i obratno). Da ne nabrajam, ima toga puno. Nađimo ono što nas povezuje i radimo na tome. Poštovanje prema mrtvima, ali život je već poodavno trebao krenuti dalje. Umjesto toga su krenula naša djeca... čim dalje. Šteta, jedino tu su im korijeni. A mi ostajemo bez budućnosti.

Ne, nije baš sve tako crno,hrvatska napreduje polagano i  mediski i razlikuje se u nekim pojedinim,naprednim pomacima od 1991 godine, ide već preko trideset godina,nekom puževom brzinom na bolje u demokradski svijet,uspješnog napretka.Ali sve je to pre malo i pre sporo, da bismo bili pri vrhu ljestvice,moderno naprednih zemalja.

Sve to nije dovoljno brzo u današnjem modernom svijetu u kojem se već moderne demokradske države već godinama i desetljećima  međusobno natječu na svjetskom tržištu,veletržištu,gospodarstva,rada i zapošljenja kako bi kao prvo, za svoje vlastite građane pripremili što bolji i udobniji život,a onda i za preostale,useljenike i strane radnikerazličitih nacija među kojima su i Hrvati, koje uobičajno,pozivaju kada im nedostaje domaće radne snage,kao što su i  nekada  pozivali i danas  ih pozivaju uz druge nacije i naše hrvatske iseljenike.

Mi se neprekidno pitamo već godinama i desetljećima, zašto nam Hrvatska propada uz sva svoja prirodna i iseljenička bogatstva,i daljnje izvorne mogućnosti stvaranja,društvene,turističke i gospodarske vrijednosti u smislu, novih izazova  budućeg,uspješnog  napredka, kao što se također pitamo.Zašto  se i dalje naši građani iz Hrvatske iseljivaju uz odrasle i mnoge mlade obitelji sa djecom.

Eto zašto.

Samo jednom se živi i umire.Nije nam kriva Hrvatska, ni hrvatsko iseljeništvo što nedostaje pravde,što naš brod ne plovi bržije.I nitko ne može i ne smije,poticati iseljenike da se vraćaju,dokle got hrvatska država nema dovoljno za domaće posla i zapošljenja i nije sređena  u smislu radničkih prava na europski nivo.

Ni, jedna državna vlada na svijetu ne želi poticati sama od sebe veća ni višlja radnička mjesečna primanja,za to se moraju hrvatski građani sami izboriti preko svojih različitih sindikata,kao što je sindikat metalaca,željeznica,pošte,zrakoplovstva,drvene industrije i svi drugi preostali slični koji se brinu za dobrobit radnika i stručnog osoblja.

Iseljenicima se uskračuju uz sve moderne izborne mogućnosti preko pisma i interneta.Ono što je u modernim već razvijenim Europskim i Svjetskim zemljama odavno radno uhodano u našoj Hrvatskoj se to smatra neobično i  nenormalno.U mjesto dobre radne volje i ljubavi na spram svom narodu u Domovini i u iseljeništvo,državno je vodstvo već preko tri desetljeća,kako na državnoj razini, slično je to i na lokalnoj,upravnoj i samoupravnoj razini,da su vodeći većinski samo sebi svrha.Pre više ima još uvjek onih,koji koče uz brdo problema, iz rarazličitih vlastitih interesa modernom,demokradskom razvoju buduće Hrvatske države.

Zato se ne moramo nimalo čuditi,zašto je naše iseljeništvo još uvjek tretirano u svojoj Domovini Hrvatskoj poput zadnje sviralo na vrbi,nudi im se za razliku od moderno razvijenih europsih i svjetskih država,koje svojim građanima nude gospodarski razvoj,posao i zapošnjenje.Umjesto toga iseljenicima koji su hrvatsko bogatstvo uz svije znanje,poimanje obrazovanje radna iskustva, najprikladnija alternativa za ispravak demografske slike i daljnji razvoj moderne gospodarstvene Hrvatske njima se dijele mrvice,ono naj, naj manje što može biti,da ih se obdrži na vodi a da baš ne potonu a to je pogubno.

Zašto je to tako?

Kada bi se hrvatsko iseljeništvo uklučilo društveno,politički,gospodarski i pojediačno uz sve svoje znanje,radno iskustvo i poimanje u društvene,gospodarske,turističke i pojedinačne domaće građanske životne svere, na pošteni ljudski način.To se vjerojatno nebi svidjelo,nekim sadašnjim vladinim vodećim šerifima.

 Ali ono bi uz vlastito znanje i radna iskustva uz poticaj raznih građanskih radničkih sindikata, poticali bi i radnička  mjesečna primanja na nivo europskog sistema,slično i budući napredak hrvatske države.

Dokle se u Hrvatskoj sve više poziva preko mjerno na tisuće stranih radnike pa ćak i one iz trećeg svijeta,brez obzira kolika im je kvaliteta školovanja i obrazovanja,koji će raditi za mala mjesečna polovična primanja i sve to na leđa,domaćeg radnika, slično i hrvatskog iseljenika.Onda se još netko preko medija pita,- tko će im platiti tečaje hrvatskog jezika,koliko je to normalno prepuštam daljnjem komentiranju.

Ove 2024godine doći će,-novi Europski i parlametarni izbori,pa se je za nadati napretku nove vlade, ali i radno aktivnije oporbe.