Direkt zum Hauptbereich

MLADI SE ISELJIVAJU JER SE NE ŽELE BORITI SA SLONOVIMA ZA OKLADU!

 

MLADI SE ISELJIVAJU JER SE NE ŽELE BORITI  SA SLONOVIMA ZA OKLADU!

Tekst i Foto:Josip Josef Mayer

Mi moramo ostati isti prilagođivajući se dnevno,uz ono već učinjeno,sve novijim životnim izazovima,glede momentalne situacije, rada i napretka za buduća vremena. Predsjednik prolzi, premijer prolazi, ljudi prolaze, drugi dolaze ali uglavnom ostaje Hrvatska i dok nam živo  srce bije, ništa drugo nam nemožež ,osim obitelji, biti vežnije od Lijepe naše Hrvatske domovine.pustimo što narod govori uvjek je bili dobri i loši, uglavnom većina je dobri ljudi.

I sam,sam u iseljeništvo već preko 55 godina.Žao mi je da kod nas toliki.- dobrih i naprjednih ljudi..Hrvatska nam propada.Hrvatska birokracija uz šumu papirologije,pravi još uvjek velike probleme,pogotovo kada se radi o energetskim poboljšanjima i olakšanjima poput dobivanje električne energije preko sunčanih panela.,na koja rješenja se čeka godinama.Mnogi uz starije i mladi se još uvjek,na žalost iz Hrvatske iseljivaju.Tražeći zemlju koja će ih više akceptirati, i dati im mogućnost stvaranja obitelji i daljnje životne eksistencije.

 Mi iseljenici teško razumijemo domaću društvenu, posebno gospodarsku privrednu politiku..Strana ulaganja u Hrvatskoj se još uvjek smatraju,kao sredstvo za podpomaganje stranačkih uhlljeba.

 Nama iseljenicima teško je naći sugovornika

Turistička smo zemlja,želja nam je ugostiti,domaće goste i turiste pri tome nešto i sami privredno zaraditi.Primjera radi,-pokraj mnogi organizacija,manifestacija i fešta ne dostaje stolova i sjedećih mjesta..Nije bitno tko ih postavijo ugostitelji ili grad.Sa obzirom da nam je mnogima poznato,da se gosti na sedećki ipak dulje zadrže i bolje osjećaju među nama domaćima društveno,s time ujedno više i potroše uz ponudu hrane i pića,poznato je da nam posluge ne dostaje,ali prilike za sjesti i odložiti,kupljeno hranu i piće bi trebalo svakako biti.

Ovdje se radi o masovno ne iskorištene ugostiteljske i društvene izgubljene privredne zarade,Za razliko u Njemačkoj,gdi su većinski fešte i zabave organizirane uz stolove stolice ili klupe na sedećki.ne,,Skorom u svim hrvatskim gradovima i mjestima,ugostitelji i društva se žale da jedva spajaju kraj sa krajem.Da nije tužno,bile bi sve te navike od prošlosti smiješne.

Domaći mladi pak i sami vide i osjete,da nemaju nikakove šanse boriti se za okladu,protiv političkih slonova iz prošlosti jer ih pre više ima,Rađe odlaze u druge zemlje,koje im daju bolje životne ponude i obiteljske pogodnosti,- kao što su razni dječje financiski dodatki.Vlasnici tvrtki ih po želji dalje školuju i obrazovaju,kako bi bili kroz cijeli život što napredniji u znanju i radnoj praksi,pojedini im podpišu kredit,za nabavu kuće ili stana.

Dok Lijepa naša Domovina Hrvatska nam i dalje propada,čekajući neka nova bolja vremena.

Kommentare

Beliebte Posts aus diesem Blog

ŠTO MOŽE UČINITI UZ DIJASPORU GRAD BIOGRAD NA MORU-MOGU I MORAJU UČINITI I PREOSTALI HRVATSKI GRADOVI!

Ovo je naš prvi korak u stjecanju biogradske diplome u svijetu! Kolumnist: Josip Josef Mayer Povijest nas obvezuje. A sadašnjost nas testira. Biograd na Moru, srednjovjekovni kraljevski grad utemeljen još u 9. stoljeću, nije isti simbol hrvatske povijesti i identiteta – danas postaje primjer kako se odgovorno i strateški razmišlja o budućnosti. Dok mnogi hrvatski gradovi i općine i dalje pasivno promatraju demografski pad iseljavanja, Biograd na Moru odlučio je djelovati. Od povijesnog identiteta do moderne strategije Gradi koji je nekoć bio krunidbeno mjesto hrvatskih kraljeva danas gradi novu viziju – onu u kojoj dijaspora nije samo emotivna poveznica, već ključni razvojni resurs. Biograd na Moru aktivno radi na demografskoj revitalizaciji kroz konkretne i inovativne projekte povezivanja s iseljeništvom. Posebno se ističe usmjerenost na potomke hrvatskih iseljenika iz Južne Amerike – ljude koji nose hrvatsko podrijetlo, ali traže priliku, sigurnost i perspektivu. Proj...

VERKO KUTLEŠA I ZDENKO ŠTRIGA – LJUDI KOJI HRVATSKU ŽELE POVESTI U BOLJI I ODRŽIVIJI SVIJET!

Verko Kutleša i Zdenko Štriga-Ljudi koji Hrvatsku žele povesti u bolji i održiviji svijet! Tekst:Josip Josef Mayer Dvojica ljudi, Verko Kutleša i Zdenko Štriga, povezuje zajednička vizija: hrvatski narod zaslužuje ostati, razvijati se i vraćati se u svoju domovinu. Njihova suradnja sve više prerasta u poziv na buđenje – poziv koji postaje glas razuma i nade u vremenu kada Hrvatska gubi ljude, sela i vjeru u vlastitu budućnost. Svjesni da povratak dijaspore već postoji, ali da je često stihijski i nedovoljno podržan, njih dvojica smatraju da je vrijeme za ozbiljnu i kvalitetnu pripremu tog povratka – kroz zakonodavne, gospodarske i društvene mjere koje će stvoriti uvjete za život dostojan čovjeka. U tom duhu nastaje i referendum koji pokreće gospodin Verko Kutleša – jasno i odlučno postavljeno pitanje koje traži nacionalni odgovor:   Referendum kojeg pokrće gospodin Verko Kutleša-Ključno pitanje za demografski opstanak Hrvatske! Referendum koji potiče gospodin Verko Kutleš...

NE TRAŽIMO PRIZNANJA-TRAŽIMO DJELOVANJE: POSTANITE AMBASADORI HRVATSKE BUDUĆNOSTI!

Ne tra žimo priznanja-tražimo djelovanje:Postanite ambasadori Hrvatske budućnosti! Kolumna.Josip Josef Mayer Gospodin Kruno Kajić , kako sam kaže, u zlatnim je godinama. I moja malenkost – još dvije pa 80. U tim godinama više ne tražimo titule, zahvalnice ni odličja. Jer što bi mi s njima? Ona ne zatvaraju krug – ona ga otvaraju . Ona obvezuju. Tjeraju na još više rada , još više odgovornosti. I zato se prirodno nameće pitanje: možemo li još? Naš odgovor je jasan – možemo. I moramo. Naša najveća zahvalnica nije priznanje na papiru. Naša zahvalnica je što smo postali ambasadori Udruge Marshall plan za Hrvatsku. Ambasadori jedne ideje koja povezuje Domovinu i dijasporu. Ideje koja vjeruje da Hrvatska, uz mlade, obrazovane i hrabre ljude, može i mora napredovati. Cijeli svoj život, od stvaranja hrvatske države, nismo izlazili na ulice , nismo protestirali niti galamili . Naš put bio je drugačiji – rad, disciplina i ideja . U dijaspori smo stvarali, razmišljali, pisali. Nudi...